Prva večer trodnevne duhovne priprave za svetkovinu dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha počela je u utorak, 30. siječnja ulaskom dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića u pratnji rektora crkve sv. Vlaha mons. Tome Lučića i ovogodišnjih festanjula Nedjeljka Zelena i Iva Mazavca u zbornu crkvu sv. Vlaha i blagoslovom okupljenih vjernika.
Predvoditelj trodnevlja ove godine je franjevac, fra Bojan Rizvan, župnik župe Srca Isusova na Voštarnici u Zadru i tajnik franjevačke provincije sv. Jeronima, a na prvoj večeri dječjeg programa „Učenici sv. Vlahu“ nakon mise nastupili su učenici Osnovne škole „Marina Držića“. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi.
Tumačeći misna čitanja propovjednik je uvodno kazao kako se istina, snaga i ljepota Božje riječi uvijek očituje u svoj svojoj mjeri tek onog trenutka kada zahvati nečiji život. „Evanđelje je Božja poruka njegovom narodu, radosna vijest koja svoj sjaj, ljepotu svoje istine očituje tek onda kad uđe u naš život i postane stvar naših donosa, tek onda kad imamo hrabrosti tu istu riječ unijeti u naše životne situacije ma kakve god one bile“, rekao je propovjednik. Dao je kontekst pisanja evanđelja po Marku kao i pročitanog evanđeoskog ulomka odnosno dviju situacija u koje ljudi često upadnu, ali iz kojih Isus izvlači najbolje i pokazuje da je i u njima, ma kako teške i krizne bile, moguće biti vjeran i biti Božji.
Protumačio je dublje te dvije situacije ozdravljenja žene koja je krvarila dvanaest godina i ozdravljenja kćeri nadstojnika sinagoge istaknuvši pri tom neke detalje. Nadstojnik sinagoge je shvatio da Isusov dodir ima snagu izliječiti ali i ostaviti na životu, kazao je i poručio: „To je važna stvar i za naš život, da i mi imamo hrabrosti u nekih teškim životnim situacijama doći pred Isusa Krista znajući da je on kadar iscijeliti napukline našega srca kako bi mogao dotaknuti naš život i ostaviti nas na samom životu“. Također je rekao i da Krist želi biti u našoj životnoj priči a ne u nekakvoj bajci gdje smo ga možda smjestili i izolirali od toga da može djelovati na naš život, te dodao: „Samo ako je Krist na našem putu života možemo ga istinski shvatiti kao spasitelja i otkupitelja našeg života“.
Župnik Rizvan je objasnio i kako je krv u židovskom jeziku označavala život pa osoba koja krvari je zapravo osoba koja gubi život. Skrenuo je pozornost i na razne duhovne rane okupljenih vjernika koje možda krvare i tu se možda gubi obiteljski i osobni život i njegova snaga. U Isusovo vrijeme krvarenje žena je bila zapreka za sudjelovanje u bogoslužju, objasnio je, te se žena iz evanđeoskog ulomka uzdala u to da će samo dotaknuti Kristove haljine u prolazu želeći ne toliko ozdraviti nego biti spašena. Propovjednik je istaknuo taj detalj da se od Isusa traži spasenje a ne neke stvari koje možemo iskoristiti. „Mi možemo biti jako blizu Isusu a da ga uopće ne dotaknemo. Dotaknuti Isusa vjerom znači biti spašen. Dopustiti mu da promjeni naš život“, rekao je. „Mi u euharistiji primamo Isusa Krista ali je pitanje dopuštamo li mu da nas dotakne i spasi.“
„Čovjek koji je primio ljepotu praštanja u svom životu i ima iskustvo Božjeg dodira, postaje slobodan. On nema potrebu lagati, muljati, raditi iza leđa drugome“, kazao je predvoditelj trodnevlja i nastavio: „Sveti Vlaho je onaj koji je dopustio da Bog dotakne njegov život, da on postane njegov navjestitelj pa čak i po cijenu smrti. Čak i po cijenu prolijevanja vlastite krvi radi svjedočanstva.“ Radi toga da pokaže kome on istinski pripada, kome je on povjerovao, koga je on dotakao i tko je dotaknuo njega, da pokaže da je taj dodir promijenio njegov život i njegovu životnu priču.
Propovjednik je, uz ostalo, kazao i da je zdrav onaj čovjek koji ne čini zlo, koji nije rob vlastitog zla, koji nije slabić pa pred svakom napašću popusti. Zdrav je onaj koji je slobodan od svoga zla, koji nije opterećen zlom, bilo da mu ga netko drugi radi bilo da ga on sam čini.
Kušnja vjere događa nam se uvijek po našim najbližima, također je upozorio predvoditelj slavlja. Ohrabrio je vjernike da se ne boje i da ne dopuste da im strah uništava život.
Budimo ljudi koji će dopustiti Bogu da u našem životu bude Bog, pozvao je župnik Rizvan te dodao da je i sv. Vlaho činio. „On je bio spreman služiti njemu jer je znao koliko ga je Bog ljubio. Jer je znao da je otkupljen, spašen, da je njegov život uronjen u otajstvo Božjeg milosrđa. I da tu vlastitu uronjenost u Boga može svjedočiti svojim životom. Mogao se i sv. Vlaho u trenucima mučenja pitati a gdje je sada Bog. Znamo da su ga u više navrata mučili. Ali on je bio postojan, on je bio revan, on je bio onaj koji je svoj život oslanjao na Gospodina“.
Ova naša trodnevna priprava za Festu sv. Vlaha mora biti proces našeg ustajanja za Gospodinom u kojem ćemo mi u našem vlastitom hodu života prepoznati kako Bog dodiruje naše postojanje, naše odnose, naš život da postanemo novi ljudi. Ljudi koji više govore o njemu a manje o sebi, ljudi koji su spremi pred njega kleknuti da bi dobili snagu koraka za svoj put kroz život, da bi dobili snagu Božje milosti da budu uvijek svjedoci poput sv. Vlaha, zaključio je propovijed prvog dana trodnevlja župnik Rizvan.
Na kraju mise izmoljena je molitva sv. Vlahu, a festanjuli su nakon dječjeg programa dijelili „bombone sv. Vlaha“ učenicima ali i svima drugima. Misa je prikazana i za festanjule koji su preminuli u protekloj godini.
Angelina Tadić