Trodnevlje ususret svetkovini dubrovačkog parca sv. Vlaha započelo je u četvrtak, 30. siječnja u zbornoj crkvi sv. Vlaha u Gradu. Na ulazu crkve festanjuli Ivica Đurđević-Tomaš, iz reda pomoraca, i Ivica Vrlić, iz reda obrtničkih zanimanja s mons. Tomom Lučićem, rektorom crkve sv. Vlaha, dočekali su dubrovačkoga biskupa mons. Matu Uzinića i potom zajedno ušli u vjernicima ispunjenu crkvu. Mons. Lučić je pozdravio oca biskupa, ovogodišnje festanjule, propovjednika fr. Domagoja Augustina Polanščaka i ravnateljicu gđu Zrinku Capor, učenike i profesore OŠ Marina Držića koji su iza mise održali prigodni program.
Prema redoslijedu kako se biraju propovjednici, ove godine došao je red na oce dominikance koji su tu važnu ulogu propovjednika na trodnevlju sv. Vlaha povjerili dominikanacu koji djeluje u Zagrebu fr. Domagoju Augustinu Polanščaku.
Propovjednik je homiliji istaknuo kako iz iskustva znamo da je svaki ljudski život satkan od dijelova prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, na sličan način i svaka religija ima i svoju prošlost, sadašnjost i nada se svojoj budućnosti. “Ako malo zastanemo, vidit ćemo da mi vjernici, kršćani, nerijetko imamo dojam da je Božja riječ koju čitamo ili slušamo u Svetom pismu, stvar daleke prošlosti, vremena koja su iza nas, da je izrečena nekim drugim ljudima, na nekom drugom mjestu, u nekom drugom vremenu, a ne nama, ljudima današnjeg vremena. Imamo, također, ponekad dojam da je sve već davno utvrđeno, da o rečenom nemamo što previše razmišljati i postavljati pitanja, nego da sve što je propisano trebamo obdržavati, kao i svi koji su to radili do nas“, kazao je propovjednik.
Ustvrdivši kako je sigurno da nas Bog poziva da slijedimo njegov put i njegove propise kazao je da na taj poziv možemo odgovoriti na dva načina: na pravi i na krivi način. „Ako se držimo Božjih zakona kako treba, onda ćemo duhovno sazrijevati, a ako se držimo kako ne treba onda ćemo prije ili kasnije duhovno zakržljati, možda čak postati i sablazan, i ostati praznih ruku i praznoga srca,” rekao je u uvodu propovjednik Polanščak.
Nastavio je tumačiti evanđelje u kojem Isus upozorava da pazimo što slušamo i mjerom kojom mjerimo i samima će nam se mjeriti. “Što nam ovime Isus želi poručiti? Iako nitko od nas ne voli čuti riječ zakon ili pravilo, pravila uvode red u naš život i čuvaju nas. O tome su nas učili roditelji i mi učimo sada druge o tome. Iz Svetog pisma saznajemo da kada su Izraelci primili Božje zakone, nisu ih shvatili kao teret, nego kao znak Božjeg obećanja i izabranja, kao znak Božje bliskosti. Božji zakon nam pomaže da budemo sretni ljudi već ovdje na zemlji, zakon je znak jasnoće,sigurnosti, radosti i slobode,” istaknuo je.
Govoreći dalje o licemjerju naglasio je da neki ljudi u zakonu ne prepoznaju niti Božji poziv niti Božju bliskost, već vide priliku da nametnu sebe i svoja pravila, da čak strogim opsluživanjem prikriju svoju pravu narav i prave namjere. “Što se u tom slučaju događa?” upitao je propovjednik i nastavio: “Tada Božji zakon više nije znak jasnoće, sigurnosti, radosti i slobode, nego izopačenje vjerskog života. U tom slučaju vjernik postaje licemjer i farizej. Nitko od nas nije u potpunosti otporan na licemjerje, a to nas sprječava da budemo radosni i slobodni kršćani. Licemjerje se uvijek prikriva, dolazi pod krinkom, a imamo ga u svim ljudskim djelatnostima, no čini se da je ipak najopasnije vjersko licemjerje. Ono ne samo da izobličuje vjernika, nego i vjeru i drugim ljudima predstavlja iskrivljenu sliku Boga. Stoga nije neobično da vjera može postati predmet poruge i podsmijeha od onih koji nisu vjernici. Zato i nije neobično da Isus više puta i na više načina tako žestoko napada upravo licemjere i farizeje svoga vremena. Upozoravao je i svoje učenike da ne upadnu u zamku licemjerja: ‘Čuvajte se kvasca farizejskog!'”
S druge strane Isus je u svemu što čini savršeno slobodan i jasan, i u svom djelovanju je pokazao lice Boga bez ikakve maske. Predvoditelj trodnevlja je naglasio da čovjek što više griješi, manje je slobodan, radostan, siguran i iskren. “Unatoč tome, iako su ljudi grešni, Bog nam pristupa kao otac. Kao što roditelji vole svoje dijete, bilo ono čisto, bilo uprljano, tako i nas Bog voli. Čemu se onda dvolično skrivati iza uloga koje netko igra rjeđe, netko češće? Bog vidi našu nutrinu i pred njim se ništa ne može sakriti. Ako nam je kao vjernicima srce u redu, onda će i vanjština biti u redu. I Bog će nam još radosti nadodati,” zaključio je propovjednik.
Za kraj je vjernicima poručio da mole Gospodina da po zagovoru zaštitnika ovoga grada, sv. Vlaha, koji se u svoje vrijeme i na svoj način borio za ljubav, istinu i čast, ispuni srca svojim Duhom u danima koji su pred nama.
Trodnevlje će, kao i svake godine do sada, pjesmom uveličati katedralni zbor. Nakon mise svakog dana trodnevlja održava se program Učenici sv. Vlahu. Program prvog dana vodila je OŠ Marina Držića. Učenici su s profesorima i profesoricama pripremili nekoliko recitacija i pjesama, a osobito je dojmljiva bila točka kada su učenice na znakovnom jeziku pokazivale riječi pjesme sv. Vlahu. Na samome kraju, festanjuli su djeci podijelili bombone.
Tea Kuzek
