Svečano pontifikalno misno slavlje na svetkovinu sv. Vlaha 3. veljače ispred katedrale Gospe Velike i uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera predslavio je donedavni dubrovački biskup, a sada apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije i riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić.
U propovijedi se prisjetio svoje prve Festu koju je prije devet godina predvodio kao dubrovački biskup. „Sjetio sam se i emocija koje sam tada osjećao, a koje su bile dosta drugačije od onih emocija koje osjećam danas dok pomalo tužan, prvi i, nadam se, posljednji put predvodim Festu kao apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije. Tom osjećaju doprinosi i ovaj način na koji, prorijeđeni, slavimo ovu Festu.“
Posvjedočio je kako ga je tada nosio „entuzijazam našeg zajedničkog početka, iako je bilo mnogo pitanja preda mnom“. Odgovor na sva ta pitanja došao je u riječima jednoga dječaka, koji je jedan dan svojoj odgajateljici u vrtiću rekao da nije nikad čuo da biskup može biti svet kao što je svet sv. Vlaho, ispričao je mons. Uzinić te se zapitao što je taj maleni dječak vidio kod sv. Vlaha, i čemu se očitovala njegova svetost.
„Dragi vjernici, učeći kroz protekle godine od našega Parca, duboko vjerujem da je maleni Marin u njemu vidio, kao i mnogi drugi Parčevi štovatelji, čovjeka koji je susreo i zavolio živog Boga i s njim ušao u odnos, i kroz taj odnos u svom srcu, na kojem već 1050 godina drži i ljubavlju grije naš Grad, pronašao mjesta za svakog od nas. Slično možemo reći i za druge mučenike i svece čije su relikvije pohranjene u Moćniku naše katedrale kojemu ove godine slavimo 300. obljetnicu, a koje ćemo nakon misnog slavlja u procesiji pronijeti ulicama našega Grada prepoznajući u svecima svoje zagovornike, ali i one koji i nas pozivaju da im se pridružimo, da i mi uđemo u odnos sa živim Bogom, kako bismo u svom srcu i životu pronašli dovoljno mjesta za ljubiti i služiti svojim bližnjima.“
Ustvrdio je kako upravo na to poziva i papa Franjo u svojoj pobudnici „Gaudete ed exsultate“ (Radujte se i kličite) u kojoj progovara o sveopćem pozivu na svetost i kako na njega odgovoriti u suvremenom svijetu. Spomenuo se i pobudnice pape Franje „Chistus vivit“ (Krist živi), koja je upućena posebno mladima, u kojoj papa objašnjava da je to moguće jer je Krist živ, jer on nije došao samo u jednom trenutku povijesti da bi izveo djelo našeg spasenja i potom nas prepustio same sebi kao nekakav nezainteresirani Bog nego je to učinio da bi trajno ostao s nama i za nas. „To trajno se odnosi i na ovo vrijeme, teško i posebno, koje živimo s cijelim čovječanstvo“, poručio je mons. Uzinić.
Kako bi bilo lijepo kad bi ta Kristova logika prožela čitav naš život i postala njegova stvarnost
Iako ovako govoreći zvuči kao da je to jednostavno, iz vlastitog iskustva znamo da to nije tako lako, kazao je dubrovački apostolski upravitelj te citirao riječi počasnog sugrađanina Dubrovnika sv. Ivana Pavla II. u poruci za Dan mladih 2004. godine: “Isus nam govori čudesnim govorom darivanja sebe samoga i darivanjem ljubavi do žrtve vlastitoga života. Je li to lagan govor? Ne! Zaborav sebe nije lak; on odvraća od posesivne i narcisoidne ljubavi kako bi oslobodio čovjeka za radost ljubavi koja se daruje. Ta euharistijska škola slobode i milosrđa uči nas kako nadvladati površne osjećaje da bismo se čvrsto ukorijenili u ono što je istinito i dobro; ona nas oslobađa od povlačenja u sebe da bismo se osposobili za otvorenost prema drugima, uči nas da prijeđemo iz osjećajne ljubavi u istinsku ljubav. Jer ljubiti nije samo osjećaj; to je čin volje koji se sastoji od stalnoga davanja prednosti dobru drugoga, pred vlastitim dobrom.”
Gledali smo nešto od ove Kristove logike posljednjih dana, nastavio je mons. Uzinić, kada su nakon strašnog potresa mnogi pohrlili na Banovinu da bi se, zaboravljajući na sebe, darovali onima koji su u potrebi. Drugi su to učinili na drugi način, odričući se svojih materijalnih dobara i skupljajući pomoć za potrebne. Potom je istaknuo: „Kako bi bilo lijepo kad bismo s tom snagom koja ima ne samo moć učiniti nas svetima nego i preobraziti ovaj svijet i učiniti ga Božjim svijetom, proširili svoja srca i poglede i isto učinili i za sve druge ljude u potrebi, kao što su naprimjer migranti u susjednoj državi koje kao da ne primjećujemo u njihovoj potrebi, ali i svi ljudi, bez obzira na sve naše razlike. I kad bismo se doista, kako nas papa Franjo poziva i u svojoj enciklici „Fratelli tutti“, prepoznali svi kao braća i sestre! I kako bismo se doista jedni drugima učinili, kao što se sv. Vlaho učinio za naš grad, braćom i sestrama! Kako bi bilo lijepo kad bi ta Kristova logika prožela čitav naš život i postala njegova stvarnost.“
To je ono što je učinio sv. Vlaho na nas i naš grad, kazao je mons. Uzinić, ali to je ono što je on učinio i za one koji su mu bili povjereni u onom trenutku dok je hodao zemljom i vršio svoje poslanje ljubavi kao biskup. „U brojnim čudesnim legendama koje pripovijedaju o njegovu životu zrcali se njegova ljubav za ljude. Vidi se ona i u njegovu geslu: „Radije biti koristan nego vladati.“ Naposlijetku, vidi se u njegovu mučeništvu u kojem je ljubav prema Isusu Kristu bila jača od nagona za očuvanjem vlastitog života.“
Nema istinski ispunjenog života koji bi se živio samo za sebe, ne misleći na druge
Svjedočanstvo je to koje nam govori da, poručio je nadbiskup, „nema zapravo istinski ispunjenog života koji bi se živio samo za sebe, ne misleći na druge i zadovoljavajući se ispunjavanjem samo svojih sebeljubnih potreba i želja.“ I da je vrlo logično ono, o čemu Isus govori u današnjem evanđelju, da samo zrno pšenice koje umre može dati rod.
Na kraju je s okupljenima i oni koji su pratili misu putem medija podijelio i iskustvo o tome iz svog života: „Dopustite mi da budem malo i sasvim osoban. Pred sličan sam izazov i ja bio stavljen pred dva mjeseca kada me Crkva pozvala da napustim dosadašnje upravljanje Dubrovačkom biskupijom i preuzmem brigu za Riječku nadbiskupiju. Bio je to izazov da na novi način umrem sebi da bi po meni i mojem biskupskom djelovanju Isus Krist mogao djelovati ondje gdje me šalje.“
Propovijed je zaključio riječima: „Draga braćo i sestre, iako nam se putevi razdvajaju, vodi nas ista Ljubav. I zato krenimo danas iznova, s novim i većim žarom, s našim Gospodinom i Učiteljem. Biti Isusov znači biti slobodan, i biti sposoban za ljubav, ljubav koja služi. Samo tako naša će Crkva, Domovina, naše biskupijske i župne zajednice, naše obitelji, imati budućnost. Ne bojmo se umirati sebi i svemu onome što nas zatvara i ograničava da bi smo istinski živjeli! Neka nam zagovor našega parca svetoga Vlaha u tome pomogne! Amen. Živio sv. Vlaho!“
Sudionici na misi
Uz dvadesetak svećenika i redovnika, što je puno manje od onog redovitog broja koncelebranata, na misi su koncelebrirali splitsko-makarski nadbiskup i metropolita mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup koadjutor mons. Dražen Kutleša te apostolski upravitelj Hvarske biskupije mostarsko-duvanjski biskup mons. Petar Palić. Da sve prođe u najboljem redu brinuli su se ovogodišnji festanjuli Ivica Đurđević-Tomaš i Ivica Vrlić, kao i rektor crkve sv. Vlaha don Hrvoje Katušić te ostali članovi Bratovštine festanjula, kao i katedralni župnik don Marin Lučić i Bratovština Presvetog Sakramenta. Ove godine festanjuli su isti kao i prošle 2020. godine, jer je zbog izvanrednih okolnosti i nemogućnosti održavanja redovnih sastanaka Bratovštine festanjula izostala provedbe procedure za prijedlog novih kandidata, pa je na prijedlog uprave Bratovštine festanjula, mons. Mate Uzinić festanjulima Feste 2021. godine imenovao prošlogodišnje festanjule.
Među 250 dopuštenih osoba na misi je sudjelovalo nešto više od 90 barjaktara s barjacima i uz dvije osobe u pratnji, te predstavnici redovnica i vjernika.
Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa „Kaše“. Čitači na misi bili su Živko Šimunović, djelatnik Crvenog križa), Mario Tošić, dubrovački bogoslov, Ivan Fabris, vjernik iz župe Korčula, a evanđelje je navijestio trajni đakon don Tomislav Sikavica. Molitvu vjernika čitali su klanjatelji Trajnog euharistijskog klanjanja koje je prije dvije godine započelo u crkvi sv. Josipa u Dubrovniku Srđan Wagner i Jelena Lončarić. Darove su prinijeli volonteri Caritasa Dubrovačke biskupije: Šima Zdraulić, Tonći Carević, Marijana Vujević i Petar Lonac.
Na misnom slavlju dubrovačkog zaštitnika pod maskama i održavajući fizički razmak bili su izaslanica predsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, državni tajnik Frano Matušić, župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić sa suradnicima, gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković sa suradnicima, predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica i vijećnici, predsjednica Županijske skupštine Vilma Kosović i vijećnici. Sudjelovali su i predstavnici drugih vjerskih zajednica. Dan ranije, na otvaranju Feste bili su i izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Melita Mulić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora i zastupnik u Hrvatskom saboru Branko Bačić, zastupnik u Hrvatskom saboru Božo Petrov.
Obljetnica vezana uz ovu Festu
Podsjetimo i kako se na ovogodišnji blagdan sv. Vlaha navršava 80. godina od kada je festu predvodio zagrebački nadbiskup i metropolita Alojzije Stepinac (1898.-1960.), blaženik Katoličke crkve od 1998. godine.
Naime, on je 1941. godine bio u posjeti Dubrovniku i Kotoru (ondje je predvodio slavlje dan ranije, na Kandeloru), a u gradu pod Srđem je predvodio Festu i propovijedao. U njegovoj je pratnji bio i mladi tajnik Franjo Šeper, kasniji kardinal, koji je kao izaslanik pape Pavla VI. predvodio jubilarnu Festu 1972. godine. Osim nadbiskupa Stepinca u Dubrovniku je boravila i delegacija grada Zagreba i ban Banovine Hrvatske Ivan Šubašić. Baš kao i ove godine, te je 1941. godine dubrovačka biskupska katedra bila bez biskupa (“sede vacante”) nakon umirovljenja biskupa Carevića, pa je uz nadbiskupa Stepinca na Festi bio mostarsko-duvanjski biskup Alojzije Mišić.
Angelina Tadić
Fotografije: Šime Zupčić
