Poruku predsjednika Hrvatskog Caritasa, varaždinskog biskupa Bože Radoša za Nedjelju Caritasa, 15. prosinca 2024. o temi „Učitelju, što nam je činiti? (usp. Lk 3,12)“, prenosimo u cijelosti.
Učitelju, što nam je činiti? (Usp. Lk 3,12)
Treća nedjelja došašća – Gaudete (Raduj se!) – na korak do Božića pere oči vjere kako bismo Boga prepoznali kao Boga radosti. Čudesan Bog! Bog radosti! Bog opijen radošću!
Radost je privilegirani put susreta s Bogom, s Bogom koji dolazi obnoviti svoju ljubav. „Ima nešto u Bogu što preporađa život, što ga tjera da ponovo krene tamo gdje je stao. Da pođe s mjesta na kojem stojimo, u kojem smo ukopani“, kaže Ermes Ronchi. Radost Božje blizine čini upravo to – vraća životu snagu.
Prorok Sefanija, jedan od najmanjih proroka, natopljen je radošću koja izvire iz Božje blizine. Njegove riječi hrabre Jeruzalem i sve oko njega – pa i nas danas – da maknemo svoje obrane i pustimo Boga u srce, kako bi u njemu potekla radost. Bog je taj koji nas oslobađa, koji nas vraća na put života. Ta radost nije samo emocionalna ili trenutna, ona je duboka, ona nas pokreće, ona mijenja smjer našeg života.
Naš je poziv otvoriti se toj radosti, dopustiti joj da se ulije u naše srce i proširi na sve oko nas. Na tom putu važno je prepoznati da radost ne može ostati samo u nama – ona mora biti podijeljena. Bog dolazi da bi nas ispunio, a ta ispunjenost znači poziv na darivanje. Nema prave radosti ako ne dijelimo s drugima.
Pustimo radost da poteče! Strahovi, nepovjerenje i ego kao da nas ukopavaju na mjestu. Svijet u kojem živimo često nas usmjerava na sebe, na vlastite interese, na želju za uspjehom ili posjedovanjem. Pitanje koje nas oslobađa i otvara radosti glasi: „Što nam je činiti?“
Traženje savjeta prvi je korak prema obraćenju, prema promjeni. No kako stojimo s pitanjima i traženjem savjeta? Današnji svijet nudi bezbroj savjeta – kako biti uspješan u poslu, sportu, zdravlju, predstavljanju drugima, što je legitimno i vrijedno. Međutim, rijetko se traže savjeti o rastu u ljudskim kvalitetama, empatiji, ljubavi ili duhovnom sazrijevanju, onome što nas u konačnici vodi prema radosti, prema zdravoj osobnosti i društvu. Takve savjete ne daju agencije, nego ljudi koji su sami prošli put preobrazbe, koji izvlače odgovore iz izvora Božje mudrosti.
Ivan Krstitelj – zdenac mudrosti. Jedan od zdenaca mudrosti je Ivan Krstitelj, kojeg evanđelje opisuje kao čovjeka s dubokim korijenima u Bogu. Rođen je u Ein Karimu („zdenac u vinogradu“), no njegova mudrost dolazi iz pustinje, iz teškog puta do čistih i dragocjenih izvora Božje mudrosti. Ivan je osoba koja je prošla kroz surovost pustinje, te sada nudi mudrost onima koji dolaze žedni i žele piti na njegovu izvoru.
Ivanova bistra dubina nije prazna. Ljudi dolaze s upitnikom, koji, okrenut naopako, „postaje“ udica ( ? /¿).
Pitaju, „love“ mudrost iz Ivanove dubine. Ljudi su uznemireni u savjesti i traže savjet. Pitanja koja mu postavljaju nisu banalna; jednostavna su, ali probijaju svakodnevnicu i pogađaju samu bit života. Ivan im ne savjetuje izvanredne stvari, već put koji ima moć preobraziti njihov život. On nije mudrac koji nudi teoretske savjete; on je praktičan i direktan. Njegov savjet svodi se na jedno: svatko neka izvrši svoju dužnost!
Mnoštvu kaže: Tko ima dvije haljine, neka jednu podijeli s onim tko nema. Tko ima hrane, neka dijeli s gladnima. Solidarnost nije prvenstveno pitanje milosrđa, već pravednosti. Godišnje se u svijetu proizvede hrane za 20 milijardi ljudi – gotovo tri puta više nego što je potrebno. Problem je u nepravednoj raspodjeli.
Carinicima poručuje: Ne ubirite više nego što je određeno. Borite se protiv mita i korupcije, jer oni razaraju društvo i najviše pogađaju najsiromašnije. Poštenje je zahtjev pravde, a ne milosrđa.
Vojnicima savjetuje: Ne zlorabite svoju moć za zlostavljanje ili iznuđivanje, nego budite zadovoljni svojim plaćama. Ni u ovom slučaju ništa više od pravednosti.
Dragi prijatelji, naša sjena može se vidjeti u svakoj skupini koja dolazi Ivanu: mnoštvu, carinicima, vojnicima. S njima postavljamo pitanje: „Što nam je činiti?“
Odgovori, iako prilagođeni svakoj skupini, u srži su isti: ostvarite pravednost i ljubav!
Pravednost je krvotok zdravog društva. Gdje postoje zgrtanje, varanje i zlostavljanje, pravednost biva ugušena, a radost susreta s Bogom onemogućena. Pravednost se ne svodi samo na donošenje zakona, već na prepoznavanje i djelovanje prema stvarnim potrebama i nepravdama u društvu. Dužni smo onima koji nemaju kruha ni haljine, koji su izrabljivani ili nezaštićeni.
Obratiti se, što je zov došašća, znači promijeniti smjer – od okrenutosti prema sebi prema otvorenosti prema drugima. Od uzimanja prema davanju. To je put prema susretu s Bogom, koji nam se daruje. Božji dolazak među nas pokazuje nemoguće ali istinito: da smo Bogu važniji od Njega samoga. On ne dolazi da nas osudi, nego hita da nas spasi, da se u ljubavi za nas daruje.
Darovati je glagol ljubavi. Ljubav ima svoj red – ona počinje s pravednošću. Ljubav bez pravednosti je himba, a pravednost bez ljubavi nema snagu.
(Braćo i sestre), vrijeme priprave za Božić, čežnje za Božjom toplinom i ljubavlju, usmjerava nas prema nutrini i prema potrebama drugih. U ovom milosnom vremenu pozvani smo očistiti svoje srce, otvoriti ga prema onima koji su u potrebi. Stoga, neka ova Nedjelja Caritasa – Ljubavi – bude poticaj za darivanje koje nas vodi prema pravom susretu s Bogom – izvorom prave radosti. U toj radosti darivanje postaje ne samo čin ljubavi, već put prema unutarnjoj preobrazbi. Pravednost i ljubav pozivaju na konkretan dar za najpotrebnije, što postaje put osobnog i društvenog ozdravljenja. Da bi se osjećao dobro, radosno, čovjek mora darivati.
Zahvalni, u ime malenih, za svaki čin ljubavi, želimo vam sretno putovanje prema Božiću!
✠ Bože Radoš, v.r.
varaždinski biskup
predsjednik Hrvatskog Caritasa