PORUKA ŠTOVATELJIMA SVETOGA VLAHA
U DOMOVINI I INOZEMSTVU
Dragi štovatelji svetoga Vlaha u domovini i inozemstvu,
braćo i sestre!
Još uvijek ubirući i kušajući plodove milosti Godine svetog Vlaha i Godine milosrđa, slavimo po 1045. put Festu sv. Vlaha. Činimo to sa željom da nam po primjeru sv. Vlaha i ovogodišnja Festa, kao i sve sljedeće, bude prožeta „milosrđem, da bismo išli u susret svakoj osobi, noseći Božju dobrotu i nježnost!“ (Lice milosrđa, 4).
Ove godine, kao svojevrstan nastavak Godine sv. Vlaha i milosrđa, koja je našu pažnju usmjerila prema onima koji su potrebni milosrđa, osobitu pažnju želimo usmjeriti prema našoj braći i sestrama koji u „trećoj životnoj dobi“ proživljavaju „jesen svoga života“, kojih je u našim župama sve više. I često su ostavljeni u svojoj osamljenosti.
Razmišljajući o našoj starijoj subraći i dostojanstvu i vrijednosti njihove starosti, nije na odmet spomenuti da se sv. Vlaho, iako je mučeničku smrt podnio kao veoma mlad čovjek, u tradiciji našeg Grada štuje kao sveti starac. Dogodilo se to, prema legendi zabilježenoj u Annales Ragusini Anonymi (kraj. XV. st.), zato što se sv. Vlaho 971. ukazao Stojku, svećeniku crkve sv. Stjepana, upozorivši ga da su mletački brodovi u Gružu i pod Lokrumom te kane osvojiti Dubrovnik. Svećenik Stojko ovako opisuje svoje viđenje: „Nalazeći se u crkvi svetoga Stjepana oko ponoća, zabavljen u molitvama i psalmima, učini mi se da je crkva puna oružane vojske. U sredini tog svijeta opazih starca duge sijede brade, koji držaše štap u ruci. Ovaj me pozva na stranu i reče mi da je on sveti Vlaho i da ga posla nebo na obranu ovoga grada…“
Naše razmišljanje o starosti u ozračju proslave sv. Vlaha, našeg svetog starca kojega „posla nebo na obranu ovoga grada“ i biskupije, pročišćava, odgaja i oblikuje naša stajališta „za“ i „prema“ starosti, i to u dvostrukom smislu. Ponajprije je to u smislu otkrivanja one posebnosti koju starije osobe, kao svjedoci prošlosti i vrelo mudrosti, mogu pružiti zahvaljujući svojem životnom iskustvu i životnoj mudrosti. Tomu možemo dodati onaj nemjerljiv doprinos koji mogu dati i daju svojom ustrajnom molitvom. Zatim je to i u smislu naše osobne priprave za starost kako bi jednog dana i nas naša starost mogla oblikovati i postati nam vrijeme čiste ljubavi, razdoblje u kojem ćemo, kad se izgube narcisoidna nagnuća, kad naš „ja“ ne bude više u središtu pažnje i života, kad srce ponovno otkrije ljepotu osame, uravnoteženosti, steći potpuno povjerenje u Boga i otkriti ono što je doista bitno i prema tomu druge upućivati i to za njih moliti.
Braćo i sestre,
sa željom da nam sv. Vlaho u tome bude nadahnuće, na sve vas i vaše obitelji, osobito na vas, dragi naši iseljenici, pomorci i štovatelji svetoga Vlaha, i vas, draga naša starija braćo i sestre, u čijem liku nam se sv. Vlaho očitovao i očituje, zazivam obilje Božjeg blagoslova i moćni zagovor našega svetoga parca.
Neka sv. Vlaho nad svima nama bdije i sve nas pred Bogom trajno zagovara!
Živio sveti Vlaho!
Mate, biskup