Posljednji dan devetnice, u utorak, 8. srpnja na uočnicu blagdana blažene Marije Propetog, program je u njezinom rodnom Blatu započeo polaganjem vijenca na rodnu kuću blaženice. Svećenici i redovnice u procesiji koja je krenula iz kuće Matice, a predvodili su je bratimi bratovština Svih svetih i sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova, prošli su ispred župne crkve a zatim blatskim ulicama sve do svetišta. Procesija je prošla pored rodne kuće bl. Marije Propetog Isusa Petković, a vijenac su nosila djeca iz vrtića Marija Petković obučena u narodne nošnje: Katarina Bačić Živo i Petar Bačić Posinak koji ga je, uz pomoć blatskog župnika don Nikole Berišića, položio na spomen-ploču. Procesiju je pratilo pjevanje župnog zbora i sviranje Hrvatske glazbene udruge »Sv. Vincenca«. Po dolasku u svetište predvoditelj slavlja fra Diego Deklić, izložio je blaženičine moći, a bratimi i časne sestre u dva kora ispjevali su Večernju. U misnom slavlju uz fra Diega bio je župnik Berišić.
Unutarnji žarki odnos prema Bogu poticao je bl. Mariju na djelovanje
Rekavši kako je Isus konkretnim djelima pomagao ljudima svog vremena, fra Diego je u propovijedi ustvrdio kako je to i bl. Marija Propetog ostvarila u svome životu. Još od djevojačkih dana kada je osjetila žar da ono što je ona doživjela s Bogom, ne može ostati samo u njezinoj intimi, Marija je o tome htjela govoriti djeci, mladima, tolikim društvima koja su onda bila u Blatu (Kćeri Marijine, Počasna straža, Dobri pastir, Treći franjevački red itd.). Kažu da je vodila u isto vrijeme po četiri takva društva u kojima je bilo mnogo Blaćana i Blajki.
Bez straha je pomalaga i zaraženima
„Marija je govorila o Isusu i nije mogla šutjeti jer joj je u srcu gorio neki oganj koji ju je tjerao da naviješta, onako kako je to nekad činio Isus, ali Marija nije ostala samo kod nekih velikih i lijepih riječi i nekih mudrih pouka, nego je osjetila da treba i zaći u sirotinjske kuće. Kad čitamo njezine spise i dođemo do jednog djela gdje djevojka, još tada, Marija, ulazi u jednu kako ona tad kaže, gotovo spilju a ne kuću gdje je jedna žena umirala na svojoj bolesničkoj postelji a svi su je ukućani ostavili jer su se bojali da je tuberkulozna, da je zarazna, pa su je ostavili da umre onako bez igdje ikoga. Pa kad je Marija čula njezin krik i vapaj: ‘Gdje su? Zar nema nikoga da mi se smiluje? Gdje su svećenici koji govore o milosrđu? Neka slučajno netko ne dođe da me ispovijedi prije smrti’. I ta Marija koja je čula taj glas, gotovo krik te umiruće, ostavljene žene, pristupa joj, bez straha od zaraze,“ ispričao je fra Diego potaknuvši okupljene na promišljanje o njihovom osobnom angažiranju u pomoći potrebitima.
Osjećaj za sirotinju
Naveo je još jedan primjer iz života blaženice kada je ona vidjela dvoje napuštene djece, bez oca i majke, kako hodaju bosi po kiši ulicama Blata. Njezina majka odbila je tu djecu primiti pod njihov krov, na što Marija kaže: „O Bože, daj mi kuću u koju ću skupiti tu sirotinju“.
Zalagati se ono Božje i evanđeosko
„To je Marija, koja čini kao i Isus i govori o Bogu, ali čini vrlo konkretne stvari. Djela ljubavi, to je njezino velebno djelo koje je počelo onda kada se zaljubila u Isusa, a nije se završilo do dana današnjega,“ istaknuo je propovjednik i dodako kako na raznim mjestima njezine duhovne kćeri nastavljaju to djelo milosrđa. „Ali nije to dosta, nije dosta da samo tamo neki ili neke odabrane duše čine ono što je činio Isus. Isus kaže: ‘žetva je velika ali je radnika malo’. Mogli bismo mi reći: ‘puno je kršćana, ali je Isusovih učenika malo’, onih učenika koji žele zasukati rukave i učiniti nešto konkretno, ne samo prigodno ispovijediti svoju vjeru nedjeljnom misom, pokojom procesijom, nego konkretnim svakodnevnim živim zalaganjem za ono što je Božje i evanđeosko. Treba nam takvih počevši od naših duhovnih pastira, pa sve do posljednjeg vjernika u Crkvi koji neće ostati mirno snivajući i umirujući svoju savjest, da eto, što mi mali ljudi tu možemo, nego koji će svaki na svoj način u svoje vrijeme i kako nas Bog potakne učiniti nešto, rekla bi bl. Majka Terezija ‘Učiniti nešto lijepo za Boga’. A lijepo za Boga može se učiniti samo onda kada se učini nešto dobro za čovjeka,“ poručio je fra Diego.
Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je Mješoviti župski zbor Svih Svetih pod vodstvom s. M. Danijele Lisica, a po završetku vjernici su imali mogućnost častiti moći blaženice.
s.M. Jasminka Gašparović