Na proslavi 130. obljetnica rođenja i krštenja službenice Božje s. Trofime (Made) Miloslavić u Postranju u Župi dubrovačkoj u petak, 17. kolovoza okupio se veliki broj vjernika iz ove i susjednih župa kao i sestara milosrdnica iz cijele splitske provincije Navještenja Gospodinova te sestara iz drugih redovničkih zajednica koje djeluju na području Dubrovačke biskupije.
Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je u propovijedi, uz ostalo, kazao kako je važno da s. Trofimu, koju mnogi do danas nisu poznavali, doživimo kao „našu“ jer onda u njezinoj svetosti, koja nije samo svetost mučeništva nego cijelog života koji se stavio u službu Bogu i bližnjemu, možemo doživjeti i svoju potencijalnu svetost na koju smo svi pozvani.
Ne mržnja nego ljubav
Za biti svet nije važno zvanje ili zanimanje, nisu važne životne okolnosti, ni ovaj ni onaj politički sustavi, sklon ili ne sklon Crkvi i kršćanima, rekao je biskup, ključna je ljubav pa je i za ovo misno slavlje uzet obrazac mise za ljubav. „Ne bih, naime, želio da nas prisjećanje na s. Trofimu i njezine susestre potakne na mržnju prema onima koji su im oduzeli život, kao ni onima koji i danas hvale i promiču i brane taj zločinački sustav osuđujući žrtve, a slaveći zločince. Umjesto toga bih želio da i nas zahvati ljubav. Nije to bilo kakva ljubav. To je ljubav koja ne pravi razliku među ljudima, koja se ne pita tko je dobar ili loš, koja ne dijeli ljude po ovom ili onom ključu, to je ljubav koja oprašta… To je, konačno, ona ljubav koja je od rođenja do smrti obilježila život naše s. Trofime i njezinih susestara, ali je ponuđena i svakom od nas u našem životu, zvanju i zanimanju. To je ona ljubav kojom je s. Trofimu, strpljivo i vjerno, u svim trenucima njezinog života i do njegova kraja, a mi vjerujemo i u svu vječnost, ljubio i ljubi Bog. Istovremeno to je ljubav kojom je ona, strpljivo i vjerno, u svim trenucima svoga života i do njegova kraja ljubila, a mi vjerujemo i kroz svu vječnost, ljubila i ljubi Boga i svoje bližnje. Danas u tim njezinim bližnjima, onima koje ona ljubi ljubeći Boga želim rado prepoznati nas, njezine, koje uvjeren sam pred Bogom zagovara kako bismo i mi otkrili ljubav Božju kojom smo ljubljeni i u toj ljubavi ljubili Boga i svoje bližnje, uključujući sve ljude, pa i one koji nas ne ljube“, kazao je dubrovački biskup.
O vjernoj i strpljivoj ljubavi, a takva je ljubav kojom je Bog ljubio s. Trofimu i ona njega, kao i ljubav kojom Bog nas ljubi i poziva nas da i mi ljubimo njega, govorila su i liturgijska čitanja iz kojih je biskup izdvojio neke poruke.
Neraskidiva i vjerna ljubav Boga prema Izabranom narodu je ljubav za koju je Isus htio da postane i temelj neraskidive ljubavi onih koji se međusobno združuju pred Bogom u ženidbi, ali i onih koji se, poradi kraljevstva nebeskoga toga odriču, kako bi sebe i svoj život, bez ikakvih osobnih interesa i iz čiste ljubavi prema Bogu, stavili u službu Bogu u službi bližnjih i njihovog vječnog spasenja, rekao je biskup Uzinić. Taj izbor nije uvijek lak, ustvrdio je, te spomenuo kako danas ima sve više rastava ali i malo ili nimalo duhovnih zvanja u biskupiji. I za jedno i za drugo Isus kaže: „Tko može shvatiti, neka shvati.“, a shvatiti može onaj tko osjeća da je i u njegovom slučaju Bog napravio poseban zahvat kojem se on, bilo u braku bilo u duhovnom pozivu, želi staviti potpuno na raspolaganje.
Biskup je naveo i retke proroka Ezekiela o Božjem pozivu, te nastavio kako Izrael, nažalost, nije bio strpljiv s Bogom, nije ostao vjeran nego se odao se bludu i krenuo je za drugim bogovima. To su kasnije činili i drugi kroz povijest, a i danas. Ali Bog je svejedno ostao vjeran i vjeran ostaje.
„Danas smo ovdje jer znamo da je moguće ostati vjerni. Uvjeren sam da je, usprkos tome što se ponekad dobiva drukčiji dojam, većina vjerna. I s. Trofima i njezine susestre su ostale vjerne, a nije im to bilo lako. Mnogi u njihovo vrijeme to nisu uspjeli. Svjedok tome je i njihovo mučeništvo. Molimo danas za njih da ih Bog nagradi za vjernost i uzdigne na čast oltara. Molimo i njih da nas zagovaraju kako bismo i mi, svatko od nas u svom zvanju i zanimanju, ostali vjerni. I kako bismo jednom s njima bili sveti“, završio je biskup propovijed.
Molite se s. Trofimi s ostalim susestrama za zagovor
Postulator kauze dr. Zvonimir Kurečić na kraju mise dao je izvješće o otvorenju kauze za proglašenje blaženima ili deklaracije mučeništva s. Žarke Julijane Ivasić i šest susestara mučenica, među kojima je s. Trofima ( Made) Miloslavić. Ovih sedam službenica Božjih pridružuju se na neki način nizu domaćih blaženika iz tog vremena, poput bl. Alojzija Stepinca, bl. Miroslava Bulešića te Drinskih mučenica koji su izgubili život „in odium fidei“ od komunističkog režima u Jugoslaviji neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Postulator je ispričao kako je došlo do ovog postupka te opisao njegov tijek, sudionike, sve ono što je učinjeno kao i ono što još treba učiniti.
Na kraju je preporučio vjernicima da se u svojim potrebama obraćaju svojoj sumještanki kao i svim ostalim njezinim redovničkim sestrama mučenicama. „Ono što mi možemo učiniti u ovom postupku je moliti se Bogu da službenice Božje budu što prije proglašene blaženima i da se postupak sretno završi. A isto tako molite se i vi na posebne nakane, za ono što vas tiši, gdje imate posebnu potrebu, njima za zagovor“, kazao je postulator kauze.
I životom i smrću posvjedočila je potpuno predanje Gospodinu
Okupljenima se obratila i s. Miroslava Bradica, vrhovna poglavarice Družbe sestara milosrdnica iz Zagreba, koja je ukratko vjernicima predstavila družbu te ih upoznala sa životom pokojne s. Trofime rođene u mjestu Makoše. Predstavila je također i ostale sestre za koje se vodi ova kauza.
Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog su u Hrvatsku došle davne 1845. godine. Svoju karizmu milosrdne ljubavi svjedočile su na različite načine služeći bolesnima i starijima, te također kroz brigu za djecu i mladež. Družba danas ima 670 sestara koje djeluju u 11 zemalja na četiri kontinenta.
Govoreći o životu s. Trofime vrhovna poglavarica je uz ostalo kazala kako je ona svoje potpuno predanje Gospodinu potvrdila polaganjem doživotnih zavjeta 1921. u Zagrebu, te dodala: „Nije ni slutila da je na ovom izabranom putu redovništva čeka kruna mučeništva.“ Opisala je i posljednje dane pokojne s. Trofime ustvrdivši kako je ona svojim životom i svetačkom smrću posvjedočila potpuno predanje Gospodinu.
Zahvalila je vjernicima na prekrasnom slavlju i pozvala ih da šire štovanje službenica Božjih u narodu kojemu su one pripadale i kojemu su nesebično služile. Sliku koja predstavlja svih sedam službenica Božjih i roll-on na kojem je prikazana s. Trofima i napisan njezin životopis, vrhovna poglavarica sestara milosrdnica predala je župniku i župi kao poticaj vjernicima za molitvu i štovanje. A sličnu sliku svih službenica Božjih darovala je i dubrovačkom biskupu u znak zahvalnosti za svečani početak štovanja s. Trofime, zajedno sa susestrama, u ovoj biskupiji.
Mjesni župnik don Nikola Berišić, uz riječi zahvale svima, napomenuo je i kako svi okupljeni mogu uzeti prigodne materijale, brošuru i sličicu, o blaženici tiskane za ovu proslavu. Ispričao je i zanimljivost kako je novi naručeni kalež za crkvu, koji je trebao stići za svetkovinu župne zaštitnice Velike Gospe, zakasnio i stigao upravo danas i da je s njim prvi put služena ova misa pa će datum 17. kolovoza 2018. bit na njega ugraviran.
Na kraju programa izvrsni Zbor sestara milosrdnica iz Splita održao je prigodni koncert.
Na slavlju je sudjelovala rodbina pokojne s. Trofime te mjesni načelnik Silvio Nardelli sa suradnicima, a djeca i mladi obukli su tradicionalne nošnje ovoga kraja. Sa sestrama milosrdnicama na slavlje u Postranje stigle su i vice postulatorica kauze s. Tea Juratović te provincijalna glavarica provincije Naviještenja Gospodinova iz Splita s. Radoslava Kevo za čiju provinciju je ovo bio i godišnji susret sestara.
Životni put službnice Božje s. Trofime, redovnice, bolničarke, zatvorenice
Sestra Trofima (Mande/Manda) Miloslavić rođena je 17. kolovoza 1888. u mjestu Makoše, tadašnja općina Dubrovnik, od oca Vida i majke Ruže, rođ. Kristović. Istoga dana krštena je u župi sv. Marije Mandaljene u Mandaljeni, Dubrovačka biskupija.
U Družbu sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskog je stupila 14. siječnja 1912. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1914., a doživotne 3. svibnja 1921. godine u Zagrebu. Radila je kao bolničarka u Mostaru i u Rijeci.
Komunističke vlasti odvele su je iz Rijeke u Sloveniju i 1. prosinca 1945. zatočile u Rajhenburgu, Brestanica u Sloveniji. Dana 12. rujna 1950. puštena je na slobodu. Potpuno iznemogla, iscrpljena i shrvana bolešću, stigla je u Goricu u Italiji, gdje je našla utočište kod sestara Naše Gospe, a potom je 20. rujna 1950. prevezena u Družbinu zajednicu u Centocellama, u Rimu. Nažalost, ni najstručnija liječnička pomoć nije joj mogla vratiti uništeno zdravlje.
Umrla je u Rimu 26. studenoga 1950. u 62. godini života, od posljedica mučenja u zatvoru. Pokopana je na rimskom groblju Campo Verano.
U Gospiću je 16. svibnja 2018., na 72. godišnjicu mučeničke smrti sestre Žarke Ivasić, gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić svečano otvorio Postupak beatifikacije ili proglašenja mučeništva službenica Božjih sestre Žarke Ivasić i šest susestara mučenica (s. M. Kornelije Horvat, s. Lipharde Horvat, s. Geralde Jakob, s. Konstantine Mesar, s. Trofime Miloslavić i s. Blande Stipetić) iz Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga – Zagreb, koje su stradale od komunističkog režima iz mržnje prema vjeri.
Angelina Tadić