Novoizgrađenu crkvu sv. Antuna u Korčuli u nazočnosti velikog broja vjernika u nedjelju, 22. srpnja na koncelebriranom misnom slavlju posvetio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Nova crkva sv. Antuna s pastoralnim centrom izgrađena je u nešto više od dvije godine u predjelu “pod Svetim Antunom”, a pripada župi sv. Marka u Korčuli. To je prva veća crkva koja se iz temelja izgradila na području Dubrovačke biskupije nakon više desetljeća.
Župnik don Frano Kuraja pozdravio je okupljene i poželio im dobrodošlicu istaknuvši kako je njegova radost tim veća jer se ne gradi i ne posvećuje nova crkva često u biskupiji, a kamoli u jednoj župi. Također je vjernike upoznao sa samim obredom posvete crkve koji uključuje i posvetu oltara, kako bi ga bolje razumjeli.
Duh mladosti
Ključeve crkve dubrovačkom biskupu predao je glavni projektant crkve Stjepo Butjer koji je u prigodnom obraćanju kazao kako je kompleks pastoralnog centra s crkvom specifična i vrlo zahtjevna građevina, te je predstavio ideje koje su ih vodile pri projektiranju, a zatim i dijelove ovog građevinskog sklopa. Dobro je da se crkva s pastoralnim centrom nalazi u neposrednoj blizini škole jer se tako osjeća duh mladosti, kazao je.
U uvodu propovijedi biskup Uzinić je rekao kako vjernici svojom prisutnošću u velikom broju pokazuju kako je ovaj dan i ovaj događaj posvete jedne nove crkve nakon dugo vremena za njih radostan događaj kojeg žele podijeliti i jedni drugima čestitati. Istaknuo je zatim ulogu Isusa kao dobrog pastira.
Apostol Pavao prikazuje Isusa u drugom misnom čitanju kao onoga koji je mir naš, kao onoga koji ujedinjuje ono što je razdijeljeno. Time želi reći da je Isus onaj isti o kojem u prvom čitanju progovara prorok Jeremija, Gospodin koji će sam doći da bi ujedinio ono što je raspršeno i da bi bio pastir svojim ovcama, ali i da bi, jer su pravi pastiri zakazali, dao nove pastire. I psalmist slično govori.
Da je Isus zaista taj i takav pokazuje i evanđeoski ulomak u kojem se Isus pokazuje kao onaj koji je brižan, kao suosjećajan pastir koji ima srca za svakoga. To pokazuje u odnosu prema dvije kategorije ljudi: prema svojim učenicima i prema mnoštvu. Biskup Uzinić je dalje opisao kako je Isus brižan prema apostolima jer ih, nakon što su se vratili i dali Isusu izvještaj o onome što se dogodilo, poziva da se odmore, da se povuku u osamu, da budu s njim, da se druže, da puste malo posao, apostolat, poslanje. Kao da im govori: „Pobrinite se malo da biste produbili svoj odnos sa mnom, da biste se odmorili, da biste onda iz tog počinka mogli krenuti dalje.“ Isusovu brižnost prema „silnom svijetu“ koji se okupio biskup Uzinić je prepoznao u tome što se Isusu sažalilo nad njima, jer bijahu kao ovce bez pastira, pa ih je počeo poučavati u mnogočemu.
Osvrnuvši se na posvetu nove korčulanske crkve dubrovački biskup je kazao kako je on bio jedan od onih koji su se od početka protivili izgradnji ove crkve, a glavni razlog za to je bila zabrinutost zbog stanja svećenika u biskupiji jer ih nema dovoljno svećenika i jer su oni sve stariji. „Ne možemo graditi nove crkve kad ne možemo održavati ni one stare“, ne možemo dolaziti svim vjernicima jer nas nema nego ćemo morati čekati da vjernici dolaze k nama, objasnio je biskup svoje razloge. A onda je, susrećući ljude iz ove zajednice u pastoralnom pohodu i na druge načine, ali i penjući se sam skalinima do male crkve sv. Antuna i vidjevši kako je to svake nedjelje gore imati misu, prepoznao taj „silan svijet“ i sažalilo mu se nad njima. Tako je dao konačnu dozvolu za gradnju crkve, nakon što je prošla sva crkvena procedura, a imajući stalno pred očima vjernike „pod sv. Antunom“. Zamolio ih je zato da zdušno mole za nova svećenička zvanja kako bi u budućnosti imao tko tu predslaviti misu.
Iz nedjelje u nedjelju odmoriti se s Isusom
„Vjerujem da ova crkva sa svojom posvetom može biti sagledana u ova dva trenutka o kojima progovara današnja liturgija“, kazao je biskup Uzinić i nastavio: „Dragi vjernici, Isus i svakog od vas šalje da budete njegovi apostoli i propovjednici. Da biste to mogli i vama trebaju ova dva spomenuta trenutka. Prvi je da iz nedjelje u nedjelju otiđete na osamu, na samotno mjesto, da otpočinete malo s Gospodinom. Zašto gradimo crkvu? Pa upravo radi tog povlačenja nas vjernika u tu osamu, da bismo tu bili s Gospodinom, da bismo se na nedjeljnoj euharistiji s njim odmorili, čuli ga što nam govori, položili mu račune za tjedan iza nas i prepoznali što traži u tjednu pred nama. Ali ne zato da bismo se ovdje zaustavili. Crkva nije sagrađena da bismo ostali u njoj. Nego da bismo i mi, nakon nedjeljne euharistije – a to je taj drugi trenutak – primijetili ‘silan svijet’, počinjući od svojih najbližih, radnog mjesta, grada u kojem živimo, zemlje koja nam je darovana, svijeta i čovječanstva ovog povijesnog trenutka, te da bismo ga, svojim životom, riječima i djelima, počeli naučavati o mnogočemu noseći mu mir i pomirenje.“
Generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić pročitao je povelju o gradnji crkve. Zahvalni govor u kojem je spomenuo mnoge osobe koje su sudjelovale u cjelokupnom projektu crkve sv. Antuna održao je župnik Kuraja koji se prisjetio don Iva Matijace, dugogodišnjeg korčulanskog župnika, koji je još osamdesetih godina prošlog stoljeća prepoznao potrebu gradnje crkve u predjelu „pod sv. Antunom“.
Gradonačelnik grada Korčule Andrija Fabris čestitao je župniku i zahvalio mu na ovom velikom događaju. Podsjetio je kako je u 19. stoljeću u Korčuli posvećena zadnja crkva te da će se ovog događaja svi uvijek rado sjećati u svojim životima. Zahvalio je i što je gradnjom ove crkve uspostavljena duhovna veza između starog i novog dijela Korčule.
Radost vjerničke zajednice
Predstavnica vjernika Željka Ilić podijelila je s okupljenima radost vjernika zbog izgradnje nove crkve, a posebno je zahvalila župniku što je osjetio bilo ljudi koji su željeli ovu crkvu. Također se prisjetila i onih koji su ovu crkvu priželjkivali a više nisu na ovom svijetu. Slike crkve kao uspomene na ovaj dan, uz veliki pljesak okupljenih, darovane su biskupu i župniku.
Mješoviti župni zbor župe Korčula pod vodstvom mo. Josip degl’ Ivegllia svojim prekrasnim pjevanjem doprinio je svečanosti slavlja. Sličice-uspomene na posvetu crkve sv. Antuna mogli su na kraju mise dobiti svi okupljeni koji su također bili pozvani na čašćenje.
Financijska sredstva utrošena za izgradnju iznose 19.500 000 kuna, a pokrivena su najvećim dijelom iz vlastitih sredstava župe, donacija vjernika i institucija te manjim dijelom kreditnim zaduženjem.
Zemljište na kojem je izgrađena crkva i pastoralni centar Republika Hrvatska darovala je Dubrovačkoj biskupiji, odnosno župi sv. Marka, a riječ je o području na kojem je bio bivši vojni kompleks. Veličina ukupnog prostora je 5.500 m2, a bruto površina objekata je 1.700 m2. Investitor objekta je župa sv. Marka u Korčuli na čelu sa župnikom don Franom Kurajom dok je izvođač radova građevinska tvrtka “Alfaplan Građenje d.o.o. Dubrovnik” uz nadzor “Capella d.o.o. Dubrovnik” te kooperanti za različite poslove.
Crkva izgrađena za 28 mjeseci
Radovi su počeli 30. ožujka 2016. godine. Kamen temeljac blagoslovio je biskup Uzinić 14. lipnja iste godine. Sam kamen temeljac je dio raketiranog kamenog križa s dubrovačkog brda Srđ kojeg je blagoslovio sv. Ivan Pavao II., papa, za vrijeme svog pastirskog pohoda Dubrovniku 2003. godine. Uz kamen temeljac u temelje nove crkve položena je i povelja s podacima o gradnji.
Završena je gradnja i uređenje crkve i zvonika, a interijer pastoralnog centra se još treba dovršiti. U sklopu objekta nalazi se i župni ured s pratećim prostorima, arhiv, biblioteka, dvorana za vjeronauk, polivalentna dvorana, smještajni dio, tehnički prostori itd. Vanjsko uređenje koje još treba napraviti uključuje parking i prometnicu kao i prostor za vanjsko slavljenje mise.
Crkva sv. Antuna u Korčuli izgrađena je u klasičnom modernom izričaju s izdvojenim zvonikom i mozaikom Isusa Krista poviše glavnog ulaza s porukom: “Venite ad me omnes” (Dođite k meni svi, Mt 11,28a). Mozaik je osmislio umjetnik Eugen Varzić.
Na zvoniku pored crkve nalaze se tri crkvena zvona. Najveće zvono saliveno je u čast sv. Antuna, drugo zvono u čast sv. Todora, zaštitnika Grada Korčule, a treće u čast Blažene Djevice Marije.
U crkvi se nalazi veliki križ u prezbiteriju, te bočno kipovi Blažene Djevice Marije i sv. Antuna kao i križni put od kamene prašine. Vitraji prikazuju papu sv. Ivana Pavla II., bl. Mariju Propetog Petković, a ostali će prikazivati hrvatske svece i blaženike. Površina crkve je 400 m2, sakristija i kor imaju 100 m2 , što iznosi ukupno 500 m2.
Na misi posvete crkve uz brojne domaće vjernike i hodočasnike iz drugih mjesta bili su nazočni i predstavnici vlasti, raznih institucija kao i članovi bratovština te redovničkih zajednica.
A.T.
Fotografije: Boris Poluta
Novoizgrađenu crkvu sv. Antuna u Korčuli u nazočnosti velikog broja vjernika posvetio je u nedjelju, 22. srpnja dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Nova crkva sv. Antuna s pastoralnim centrom izgrađena je u predjelu “pod sv. Antunom”, pripada župi sv. Marka u Korčuli, a izgrađena je u nešto više od dvije godine. To je prva veća crkva koja se iz temelja izgradila na području Dubrovačke biskupije nakon više desetljeća.
Župnik don Frano Kuraja pozdravio je okupljene i poželio im dobrodošlicu istaknuvši kako je njegova radost tim veća jer se ne gradi i ne posvećuje nova crkva često u biskupiji, a kamoli u jednoj župi. Također je vjernike upoznao sa samim obredom posvete crkve koji uključuje i posvetu oltara, kako bi ga bolje razumjeli.
Ključeve crkve dubrovačkom biskupu predao je glavni projektant crkve Stjepo Butjer koji je u prigodnom obraćanju kazao kako je kompleks pastoralnog centra s crkvom specifična i vrlo zahtjevna građevina, te je predstavio ideje koje su ih vodile pri projektiranju, a zatim i dijelove ovog građevinskog sklopa. Dobro je da se crkva s pastoralnim centrom nalazi u neposrednoj blizini škole jer se tako osjeća duh mladosti, kazao je.
U uvodu propovijedi biskup Uzinić je rekao kako vjernici svojom prisutnošću u velikom broju pokazuju kako je ovaj dan i ovaj događaj posvete jedne nove crkve nakon dugo vremena za njih radostan događaj kojeg žele podijeliti i jedni drugima čestitati. Istaknuo je zatim ulogu Isusa kao dobrog pastira.
Apostol Pavao prikazuje Isusa u drugom misnom čitanju kao onoga koji je mir naš, kao onoga koji ujedinjuje ono što je razdijeljeno. Time želi reći da je Isus onaj isti o kojem u prvom čitanju progovara prorok Jeremija, Gospodin koji će sam doći da bi ujedinio ono što je raspršeno i da bi bio pastir svojim ovcama, ali i da bi, jer su pravi pastiri zakazali, dao nove pastire. I psalmist slično govori.
Da je Isus zaista taj i takav pokazuje i evanđeoski ulomak u kojem se Isus pokazuje kao onaj koji je brižan, kao suosjećajan pastir koji ima srca za svakoga. To pokazuje u odnosu prema dvije kategorije ljudi: prema svojim učenicima i prema mnoštvu. Biskup Uzinić je dalje opisao kako je Isus brižan prema apostolima jer ih, nakon što su se vratili i dali Isusu izvještaj o onome što se dogodilo, poziva da se odmore, da se povuku u osamu, da budu s njim, da se druže, da puste malo posao, apostolat, poslanje. Kao da im govori: „Pobrinite se malo da biste produbili svoj odnos sa mnom, da biste se odmorili, da biste onda iz tog počinka mogli krenuti dalje.“ Isusovu brižnost prema „silnom svijetu“ koji se okupio biskup Uzinić je prepoznao u tome što se Isusu sažalilo nad njima, jer bijahu kao ovce bez pastira, pa ih je počeo poučavati u mnogočemu.
Osvrnuvši se na posvetu nove korčulanske crkve dubrovački biskup je kazao kako je on bio jedan od onih koji su se od početka protivili izgradnji ove crkve, a glavni razlog za to je bila zabrinutost zbog stanja svećenika u biskupiji jer ih nema dovoljno svećenika i jer su oni sve stariji. „Ne možemo graditi nove crkve kad ne možemo održavati ni one stare“, ne možemo dolaziti svim vjernicima jer nas nema nego ćemo morati čekati da vjernici dolaze k nama, objasnio je biskup svoje razloge. A onda je, susrećući ljude iz ove zajednice u pastoralnom pohodu i na druge načine, ali i penjući se sam skalinima do male crkve sv. Antuna i vidjevši kako je to svake nedjelje gore imati misu, prepoznao taj „silan svijet“ i sažalilo mu se nad njima. Tako je dao konačnu dozvolu za gradnju crkve, nakon što je prošla sva crkvena procedura, a imajući stalno pred očima vjernike „pod sv. Antunom“. Zamolio ih je zato da zdušno mole za nova svećenička zvanja kako bi u budućnosti imao tko tu predslaviti misu.
„Vjerujem da ova crkva sa svojom posvetom može biti sagledana u ova dva trenutka o kojima progovara današnja liturgija“, kazao je biskup Uzinić i nastavio: „Dragi vjernici, Isus i svakog od vas šalje da budete njegovi apostoli i propovjednici. Da biste to mogli i vama trebaju ova dva spomenuta trenutka. Prvi je da iz nedjelje u nedjelju otiđete na osamu, na samotno mjesto, da otpočinete malo s Gospodinom. Zašto gradimo crkvu? Pa upravo radi tog povlačenja nas vjernika u tu osamu, da bismo tu bili s Gospodinom, da bismo se na nedjeljnoj euharistiji s njim odmorili, čuli ga što nam govori, položili mu račune za tjedan iza nas i prepoznali što traži u tjednu pred nama. Ali ne zato da bismo se ovdje zaustavili. Crkva nije sagrađena da bismo ostali u njoj. Nego da bismo i mi, nakon nedjeljne euharistije – a to je taj drugi trenutak – primijetili ‘silan svijet’, počinjući od svojih najbližih, radnog mjesta, grada u kojem živimo, zemlje koja nam je darovana, svijeta i čovječanstva ovog povijesnog trenutka, te da bismo ga, svojim životom, riječima i djelima, počeli naučavati o mnogočemu noseći mu mir i pomirenje.“
Generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić pročitao je povelju o gradnji crkve. Zahvalni govor u kojem je spomenuo mnoge osobe koje su sudjelovale u cjelokupnom projektu crkve sv. Antuna održao je župnik Kuraja koji se prisjetio don Iva Matijace, dugogodišnjeg korčulanskog župnika, koji je još osamdesetih godina prošlog stoljeća prepoznao potrebu gradnje crkve u predjelu „pod sv. Antunom“.
Gradonačelnik grada Korčule Andrija Fabris čestitao je župniku i zahvalio mu na ovom velikom događaju. Podsjetio je kako je u 19. stoljeću u Korčuli posvećena zadnja crkva te da će se ovog događaja svi uvijek rado sjećati u svojim životima. Zahvalio je i što je gradnjom ove crkve uspostavljena duhovna veza između starog i novog dijela Korčule.
Predstavnica vjernika Željka Ilić podijelila je s okupljenima radost vjernika zbog izgradnje nove crkve, a posebno je zahvalila župniku što je osjetio bilo ljudi koji su željeli ovu crkvu. Također se prisjetila i onih koji su ovu crkvu priželjkivali a više nisu na ovom svijetu. Slike crkve kao uspomene na ovaj dan, uz veliki pljesak okupljenih, darovane su biskupu i župniku.
Mješoviti župni zbor župe Korčula pod vodstvom mo. Josip degl’ Ivegllia svojim prekrasnim pjevanjem doprinio je svečanosti slavlja. Sličice-uspomene na posvetu crkve sv. Antuna mogli su na kraju mise dobiti svi okupljeni koji su također bili pozvani na čašćenje.
Financijska sredstva utrošena za izgradnju iznose 19.500 000 kuna, a pokrivena su najvećim dijelom iz vlastitih sredstava župe, donacija vjernika i institucija te manjim dijelom kreditnim zaduženjem.
Zemljište na kojem je izgrađena crkva i pastoralni centar Republika Hrvatska darovala je Dubrovačkoj biskupiji, odnosno župi sv. Marka, a riječ je o području na kojem je bio bivši vojni kompleks. Veličina ukupnog prostora je 5.500 m2, a bruto površina objekata je 1.700 m2. Investitor objekta je župa sv. Marka u Korčuli na čelu sa župnikom don Franom Kurajom dok je izvođač radova građevinska tvrtka “Alfaplan Građenje d.o.o. Dubrovnik” uz nadzor “Capella d.o.o. Dubrovnik” te kooperanti za različite poslove.
Radovi su počeli 30. ožujka 2016. godine. Kamen temeljac blagoslovio je biskup Uzinić 14. lipnja iste godine. Sam kamen temeljac je dio raketiranog kamenog križa s dubrovačkog brda Srđ kojeg je blagoslovio sv. Ivan Pavao II., papa, za vrijeme svog pastirskog pohoda Dubrovniku 2003. godine. Uz kamen temeljac u temelje nove crkve položena je i povelja s podacima o gradnji.
Završena je gradnja i uređenje crkve i zvonika, a interijer pastoralnog centra se još treba dovršiti. U sklopu objekta nalazi se i župni ured s pratećim prostorima, arhiv, biblioteka, dvorana za vjeronauk, polivalentna dvorana, smještajni dio, tehnički prostori itd. Vanjsko uređenje koje još treba napraviti uključuje parking i prometnicu kao i prostor za vanjsko slavljenje mise.
Crkva sv. Antuna u Korčuli izgrađena je u klasičnom modernom izričaju s izdvojenim zvonikom i mozaikom Isusa Krista poviše glavnog ulaza s porukom: “Venite ad me omnes” (Dođite k meni svi, Mt 11,28a). Mozaik je osmislio umjetnik Eugen Varzić.
Na zvoniku pored crkve nalaze se tri crkvena zvona. Najveće zvono saliveno je u čast sv. Antuna, drugo zvono u čast sv. Todora, zaštitnika Grada Korčule, a treće u čast Blažene Djevice Marije.
U crkvi se nalaze kipovi Isusa Krista, Blažene Djevice Marije i sv. Antuna te križni put od kamene prašine. Vitraji prikazuju papu sv. Ivana Pavla II., bl. Mariju Propetog Petković, a ostali će prikazivati hrvatske svece i blaženike. Površina crkve je 400 m2, sakristija i kor imaju 100 m2 , što iznosi ukupno 500 m2.
Na misi posvete crkve uz brojne domaće vjernike i hodočasnike iz drugih mjesta bili su nazočni i predstavnici vlasti, raznih institucija kao i članovi bratovština te redovničkih zajednica.
A.T.
Fotografije: Boris Poluta