Druga manifestacija “Kršćansko lice kulture” započela je u srijedu 17. ožujka u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predavanjem pod naslovom “Sveti Josip u umjetnosti Dubrovnika i okolice od 16. do 18. stoljeća” koje se moglo pratiti na daljinu. Predavanje je održao akademik Radoslav Tomić, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Institutu za povijest umjetnosti s kojim Dubrovačka biskupija ima dugogodišnju plodnu suradnju na istraživanju i popularizaciji dubrovačke sakralne baštine.
U uvodnom djelu večeri član Vijeća za kulturu i znanost dubrovačke biskupije povjesničar umjetnosti Ivan Viđen predstavio je ukratko program ovogodišnje manifestacije “Kršćansko lice kulture”. Uz predavanje akademika Tomića, program manifestacije donosi šetnju do manje poznatih dubrovačkih crkvica i kapelica uz stručno vodstvo Lidije Begić. Na sam blagdan sv. Josipa bit će svečano euharistijsko slavlje kojim će se obilježiti deseta obljetnica biskupskog ređenja mons. Mate Uzinića, a misu će predvoditi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. U nedjelju će se moći poslušati u izravnom prijenosu koncert sakralne glazbe, a u utorak će u palači Sponza biti postavljena izložba dubrovačke slikarice Ivane Jovanović Trostmann pod naslovom “Pogled”. Manifestacija završava predstavljanjem glazbene edicije pod nazivom “Muka, smrt i uskrsnuće Isusa Krista u pučkim napjevima Dubrovačke biskupije”. Istaknuo je da je Dubrovnik odlukom Senata Dubrovačke Republike točno prije 500 godina blagdan sv. Josipa uvrstio u službeni kalendar Republike, što je bilo dosta ranije nego se njegovo štovanje počelo više širiti.
Cilj ovog predavanja je, nastavio je u svom izlaganju povjesničar Viđen, podsjetiti na najznačajnija djela slikarstva koja prikazuju sv. Josipa ili prizore iz života sv. Josipa koja se nalaze u crkvama i crkvenim zbirkama. Ove godine je izabrana ova tema jer je papa Franjo 8. prosinca 2020. sve do 8. prosinca 2021. proglasio Godinom sv. Josipa.
Na početku svog izlaganja akademik Tomić je zahvalio organizatorima i apostolskom upravitelju Dubrovačke biskupije nadbiskupu Mati Uziniću. Kazao je kako je u kratkom vremenu izabrao određeni broj umjetnina, zapravo slika koje se čuvaju na području Dubrovnika i nekadašnje Dubrovačke Republike, kako bi ih prikazao na ovom predavanju te dodao da ima dovoljno materijala da se prikaže ukupna umjetnička baština koju Dubrovnik posjeduje i da među njima ima antologijskih primjeraka koji svjedoče o visokoj kulturi kako vjerskoj tako i umjetničkoj.
“Za sv. Josipa se treba reći da je on jedan dragi svetac i da se on aktualizira ne slučajno jer je današnja obitelj ugrožena i u krizi a sv. Josip je simbol sretne i svete obitelji. U tom smislu je njegova prisutnost neobično važna jer govori o potrebi čuvanja te jezgre iz koje se rađaju budući naraštaji koji argumentiraju da je upravo obitelj ono srce u kojem se rađa sretno društvo”, rekao je akademik Tomić.
Prva slika o kojoj je govorio se čuva u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku. Ona spada u najstarije i prikazuje Svetu Obitelj u trenutku kada se klanja djetetu Kristu. Slika je okruglog oblika i to je specifično za renesansnu formu, naročito u toksanskom slikarstvu i slikarstvu Firence. Pretpostavlja se da je slika djelo Lorenza di Credija i njegovih suradnika, koji je bio jedan od važnijih slikara rane renesanse. To je slikar koji ima veliko evropsko i svjetsko značenje.
Iz istog razdoblja je i slika “Bijeg u Egipat” koja prikazuje sv. Josipa u jednoj drugoj ikonografskoj šemi, u jednom drugom razdoblju života kada je Herod dao pobiti svu mušku djecu želeći a među njima ubiti i Krista a anđeo upozorava Josipa da uzme Mariju i Isusa i bježi u Egipat. Ta slika je je jedan od najljepših primjera lombardijskog slikarstva pomiješanog s venecijanskim koja u Hrvatskoj postoji, istaknuo je predavač. Zatim je govorio o slici koja se čuva na otoku Lastovu, oltarnoj pali u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana. Taj poliptih prikazuje i sv. Josipa. Autor slike je Giovanni Cola di Franco. Bio je rodom iz Parme s ogromnim talentom, te je nastavio svoj rad u Rimu i bio najpoznatiji umjetnik svoga vremena. Lastovski svećenik Anton Bogdanović je uz pomoć svojih župljana skupio novac i boraveći kao kanonik u crkvi sv. Jeronima u Rimu naručio je sliku kod najvećeg umjetnika na zahtjev svojih župljana koji su mu poslali pismo i novac za narudžbu slike. “Nama je posebno zanimljiv prikaz sv. Josipa koji spada u najljepši prikaz ovog sveca općenito u Hrvatskoj s plaštom, haljinom i procvalim štapom. U njoj se vidi punina baroknog patosa i energije”, objasnio je akademik Tomić.
Slika “Odmor na putu u Egipat” je slika majstora Padovanina. To je jedna vrsta neorenesanse i iz slike se vidi da je bio vezan uz velikog slikara Tiziana. Slika je harmonična i da nema nekih kršćanskih detalja pomislili bismo kako u sebi nosi neku literarnu temu, kazao je predavač. Sveti Josip se na slici odmara i u prvi moment slika ne ostavlja dojam da su oni zapravo u bijegu od Heroda i njegovog strašnog nauma.
Slijedeća slika na kojoj je prikazana Sveta Obitelj se nalazi u crkvi Gospe od Šunja na otoku Lopudu. Slika prikazuje zemaljsku i nebesku obitelj. Antonio de Bellis je autor ove vrijedne slike. Da je Napulj bio popularan u Dubrovniku potvrđuje i oltarna pala koja se čuva u crkvi Gospe od milosrđa u Dubrovniku. Ona prikazuje Svetu Obitelj i sv. Antuna Padovanskog.
Još jedan poznati umjetnik Bartolomeo Litterini čiji opus broji nekoliko stotina slika, često je slikao sv. Josipa. Za Dubrovnik je izradio četiri slike za isusovačku crkvu, njegove se slike nalaze i u Cavtatu, u franjevačkom samostanu, u Brsečinama i Stonu. Bio je jako popularan jer je kroz njegov izričaj izbijala blagost i toplina. U isusovačkoj crkvi se čuva oltarna pala koja prikazuje smrt sv. Josipa. Uz njega su prikazani Isus i Bogorodica. Na slici je i anđeo koji drži rascvali štap.
Iz svega što je akademik rekao može se zaključiti da u Hrvatskoj postoje umjetnička djela koja prikazuju svetog Josipa a koja su antologijske vrijednosti.
Jelica Gjenero
