U sklopu 46. seminara Zagrebačke slavističke škole u subotu, 26. kolovoza u Dubrovniku je predstavljen latinički prijepis ćiriličkog izvornika Ofičje djeve Marije s Petnaest molitava Svete Bridžide (Venecija, 1512), izvijestila je mrežna stranica hrvatskiplus.org.
Studenti diplomskog studija kroatistike u Zagrebu priredili su za tisak transliteraciju Ofičja Blažene Djeve Marije s Petnaest molitava Svete Bridžide, i to u okviru kolegija Hrvatska ćirilička pismenost, a pod vodstvom prof. dr. sc. Matea Žagara, u trajnom zvanju. Faksimilno izdanje spomenute knjižice, koju još zovemo i dubrovačkim ćiriličkim prvotiskom (1512), izišlo je 2012. godine čime je obilježena petstogodišnjica dubrovačko-venecijanskoga izvornika. Latinički prijepis pod uredništvom Matea Žagara i Ivana Ferenčaka izišao je 2016. godine, a njegovo je predstavljanje upotpunilo subotnji program 46. seminara Zagrebačke (i dubrovačke) slavističke škole koja se u Dubrovniku održava od 21. kolovoza do 1. rujna.
Sa sadržajem i formom izdanja polaznike je upoznala dr. sc. Vera Blažević Krezić, poslijedoktorandica s Filozofskoga fakulteta u Osijeku, iznoseći ponajprije važne podatke iz profesionalne biografije profesora Matea Žagara, uvaženoga paleoslavista i paleokroatista zaslužnoga za velik broj novoizišlih kritičkih izdanja hrvatskoglagoljskih (i ćirilskih) rukopisa i tiskopisa poput protestantskoga Novog testamenta (2013. izlazi I. dio iz 1562, 2015. II. dio iz 1562), Misala hruackoga (1531) Šimuna Kožičića Benje (2016) i dr.
Smještajući Ofičje s Molitvama u kontekst razgranate, bogate i dugotrajne dubrovačke ćiriličke pismenosti koja svoju posebnost u okviru zapadnoćiriličke (minuskulne) pismovne tradicije stječe najmanje od 12. stoljeća, moderatorica je pojasnila proces formiranja dubrovačke diplomatske i knjiške ćiriličke minuskule posvjedočene u funkcionalno stilski nijansiranim tekstovima (korpus liturgijskih, administrativno-pravnih i književnih tekstova). Ukazala je na neke posebnosti ćiriličkoga prvotiska i njegova latiničnog prijepisa: tekst je pročišćen i kao takav pogoduje svim čitateljima, a napose budućim istraživačima njegova jezika. Poduzeto je tzv. elastično preslovljavanje koje je u određenoj mjeri prilagođeno suvremenom pravopisu i slušnim načelima, što filolozima jednako kao i laicima olakšava susret s dubrovačkom ćiriličkom štokavštinom 16. stoljeća. Prijepisu je pridružena opsežna uvodna rasprava profesora Žagara u kojoj se pozornost svraća na dugu i intenzivnu tradiciju dubrovačke ćiriličke pismenosti, a potom se iznosi minuciozan opis pisma i jezika Ofičja i Molitava, komentira se uporaba pojedinih slova (npr. šta i đerv) koja svjedoči o međupismovnim utjecajima (ćirilica, latinica, glagoljica), ukazuje se na dubrovačkominuskulne slovne posebnosti (u prijepisu izražene kurzivom uz odabir slovnih varijeteta suvremene latinice radi isticanja uređene raznolikosti izvornika) itd.
Osnovni sadržaj knjižice čini časoslov ili dnevna molitvena služba u čast Blaženoj Djevici Mariji. Riječ je o dnevnim molitvama Bogorodici koje se sastoje ponajviše od psalama, a organizirane su za čitanje kroz sedam dnevnih (i noćnih) časova, od jutarnje molitve do večernjega kompletorija (kao u časoslovu/brevijaru). Molitvenik je otisnut na papiru u Veneciji u tiskari Giorgio Rusconi, i to u kolovozu 1512. godine kao Ofičje, kojemu je u pojedinim primjercima dodan tekst Petnaest molitava Sv. Brigite (Bridžide). Latinički prijepis zagrebačkih kroatista vjerno slijedi karakteristike izvornika što potvrđuju u prijepis uvršteni drvorezi s biblijskim prizorima, kalendarske sličice s prikazom radova u polju ili kući i dr.
Profesor Žagar detaljno je pojasnio potrebu izdavanja prijepisa starih tekstova kao i sam proces usustavljivanja latiničkoga prijepisa dubrovačkoga ćiriličkog prvotiska. Također je kratko i nenametljivo, a vrlo zanimljivo objasnio važnost bavljenja starim tekstovima, ukazujući na česte (i naslijeđene) zablude u vezi s ćiriličkom pismenošću na hrvatskom tlu koje pospješuje manipulativna, ideološki obojena javna komunikacija. Naposljetku je progovorio o kroatističkoj perspektivi, njezinoj smislenosti i opravdanosti u odnosu na zadani korpus, ali i o nužnosti uključivanja bosanske tradicije (kao samostalnoga i relativnoga fenomena). Ukazao je na vrijednost izvornih znanstvenih radova koji prate prijepise starih tekstova te na važnost detaljnog raspletanja impregnirane i slojevite povijesti dubrovačke književne baštine.
* * *
Podsjetimo, Petnaest molitava sv. Brigite, redovnice koja je živjela u 15. stoljeću u Švedskoj i koja je jedna od suzaštitnica Europe i danas su dio pobožnosti katoličkih vjernika, u njima se razmatra muka Isusa Krista a oni koji ih pobožno mole svakog dana kroz godinu dana, postaju dionici i posebnih obećanja datih sv. Brigiti u privatnom viđenju.