Zbornik radova istraživačkog projekta „Otkrivanje starih dubrovačkih katedrala. Rezultati istraživanja lokaliteta dubrovačke katedrale 2018. – 2022.“ predstavljen je u četvrtak 9. travnja u dvorani pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Zbornik su predstavili urednica izdanja dr. sc. Maja Zeman, suradnici na projektu dr. sc. Ana Marinković i dr. sc. Ivan Viđen te jedan od recenzenata dr. sc. Antun Baće. Predstavljanje je održano u organizaciji Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.
Dr. Viđen, suradnik na projektu i član Vijeća za kulturu i znanost, pozdravio je sve okupljene uime organizatora. Pojasnio je početke ovog dugogodišnjeg projekta i njegov razvoj kroz godine, kao i važne suradnike i istražitelje koji su radili na ovom projektu. Nositelji projekta su župa Gospe Velike i Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz suradnju više institucija, uključujući Akademiju likovnih umjetnosti, Institut za arheologiju i Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu.
Projekt je započeo 2015., dok su intenzivnije zajedničke aktivnosti krenule 2018., trideset godina nakon završetka ranijih arheoloških istraživanja na prostoru katedrale Gospe Velike i Bunićeve poljane. Ta su istraživanja uslijedila nakon potresa iz 1979. koji je bio oštetio katedralu te su bila provedena prije sanacijskoga zahvata; trajala su od 1981. do 1986. i ispod sadašnje barokne katedrale otkrila su ostatke srednjovjekovne (romaničke) katedrale i ispod nje ostatke prve (tzv. bizantske) katedrale. Istraživanja je vodio Josip Stošić s Instituta za povijest umjetnosti uz više suradnika među kojima se isticao Ivica Žile iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
U središtu rada projekta „Otkrivanje starih dubrovačkih katedrala“ bila je prva sustavna stručna i znanstvena obrada pokretnih nalaza iz 1980-ih, koji su dotad bili pohranjeni u privremenom depou u potkrovlju katedrale. „Osim što su ti nalazi bili zanimljivi sami po sebi, oni su promijenili način na koji gledamo nastanak našega grada i promijenili su sve što znamo o prvim dubrovačkim stoljećima. Usudio bih se reći da je to bio jedan ‘potres’ u historiografiji“, uvodno je rekao dr. Viđen.
Istaknuo je veliku zaslugu preminulog katedralnog župnika dr. sc. don Stanka Lasića čija je inicijativa i podrška bila od velikoga značaja. Njegova vizija ulaganja u katedralnu baštinu davanjem prilike mladim ljudima da rade i da uče pod vodstvom svojih nastavnika pokazala se ispravnom o čemu svjedoči trajanje ovog projekta i rezultati koji su objavom ovakvih zbornika vidljivi.
U inicijalnim fazama projekta važna je bila i podrška akademika Igora Fiskovića, također jednoga od stručnjaka koji se dubrovačkim temama bavi u rasponu od preko pola stoljeća. Svih ovih godina značajna je također suradnja brojnih dubrovačkih ustanova u kulturi koje projekt i studentske radionice podržavaju na različite načine.
Aktivnosti projekta zajednički financiraju sve institucije partneri, uz dosadašnje povremene potpore Ministarstva kulture i medija, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Grada Dubrovnika te uz potporu međunarodnoga konzorcija „RadiateGate“ (2021.) i „IPERION HS“ (2022.) dok stalnu organizacijsku pomoć svim sudionicima još od 2015. daje Dubrovačka biskupija.
Jedna od aktivnosti na koju je na predstavljanju skrenuta pažnja bilo je i uzimanje uzoraka žbuka i zemlje s nalazišta „in situ“ ranosrednjovjekovne crkve, prethodnice romaničke i barokne katedrale, koja je bila financirana putem konzorcija „Integrating Platforms for the European Research Infrastructure on Heritage Science – IPERION HS“ a uzorkovanje su 2022. provele stručnjakinje s National Research Centre on Human Evolution (CENIEH) iz Španjolske. Dobiveni rezultati bili su iznimno zanimljivi jer su pokazali vrlo ranu dataciju najranijih stuktura u podzemlju katedrale i to u 4. i 5. stoljeće.
Sadržaj zbornika predstavile su članice istraživačkog tima dr. Marinković i dr. Zeman. Predstavljačica Marinković istaknula je doprinos oko stotinu studenata koji su aktivno sudjelovali i učili na ovome projektu do sada, kao što je bilo vidljivo i na izložbi koju su studenti kurirali 2017. godine. Što se tiče samog zbornika, dr. Marinković predstavila je znanstveno-istraživački aspekt i metode istraživanja. Različite metode korištene za obradu građe uglavnom su razvijene u prirodoznanstvenim disciplinama i nakon toga ovdje u praski primijenjene, pogotovo u arheologiji i restauraciji, a između različitih timova na projektu postojala je interdisciplinarna suradnja. Najviše novih metoda primijenjeno je na istraživanje zidnih oslika, a za kamene nalaze bila je ključna i foto-dokumentacija iz 1980-ih. Općenito, posebno je istaknuta važnost ranijih istraživanja i dokumentacije koja je iz njih proistekla jer se obradom te dokumentacije i „preklapanjem“ sa sačuvanim nalazima došlo do značajnih novih rezultata i zaključaka.
Urednica Zeman osvrnula se na sadržaj radova u zborniku. Zbornik se sastoji od više znanstvenih radova autora uključenih u istraživački projekt, a oslanja se i na rad prethodnika donoseći dio zaključaka i na temelju obrađene dokumentacije istraživanja iz razdoblja 1981. – 1988. godine.
Prvi rad u zborniku upravo to pokazuje, a to je rad Marte Perkić (Konzervatorski odjel u Dubrovniku) „Pregled arheoloških istraživanja dubrovačke katedrale i Bunićeve poljane od 1981. do 1988. godine“ koji je temeljen na opsežnoj dokumentaciji (bilješke, skice, nacrti i fotografije). Ta je dokumentacija poslužila kao polazište i za rad Suzane Damiani (Odjel za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu) „Ostaci zidnih slika s lokaliteta dubrovačke katedrale. Rezultati konzervatorsko-restauratorskih istraživanja 2018. – 2022.“ te za rad Maje Zeman i Ane Marinković (Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu) „Kamena plastika lokaliteta dubrovačke katedrale. Kontekst nalaza i metode istraživanja“. Autorice su ne samo nadopunile dosad poznati korpus kamene plastike prve i druge katedrale već otvorile pravce novoga i drugačijeg sagledavanja dosadašnjih rezultata koji će morati biti cjelovitiji i kontekstualni, uz primjene novih metoda.
Rad Matka Matije Marušića (Institut za povijest umjetnosti) „Flora dubrovačke romaničke katedrale: detalj za ikonografsko čitanje“ bavi se tumačenjem biljnih motiva na kiparskoj dekoraciji romaničke katedrale koji imaju porijeklo u biljkama iz Svete Zemlje, pa time i posebnu simboličku vrijednost.
Marija Šiša Vivek (Dubrovački muzeji) i Ivana Ožanić Roguljić (Institut za arheologiju) u svome radu „Stolna keramika iz istraživanja katedrale Gospe Velike i Bunićeve poljane u Dubrovniku – preliminarni pregled“ donose rezultate sistematizacije više tisuća keramičkih nalaza, među kojima prevladavaju globularne amfore ranoga i razvijenoga srednjeg vijeka.
Zbornik završava radom Marte Perkić „Groblje sv. Marije Velike u Dubrovniku – uvodno razmatranje“, koji zaokružuje spoznaje o povlaštenome groblju u i oko katedrale i upozorava na složenost nalazišta te važnost ranijih istraživanja. „Vrijednost ovog zbornika je u tome jer je to prva cjelovita objava svekolike pokretne građe s lokaliteta Katedrale koje su obrađivali istraživački timovi“ istaknula je dr. Zeman. Ona je spomenula kako je temeljem rada na projektu u proteklih desetak godina nastao i niz drugih članaka i izlaganja na skupovima te podsjetila da se, obzirom na brojnost nalaza i kontinuiran rad, već sada ima dovoljno materijala za objavu novog zbornika koji bi donio rezultate rada od 2022. do danas. Također je najavljena i objava nalaza po skupinama, a prva bi sljedeća publikacija trebala obraditi nalaze stakla.
Završni osvrt dao je recenzent Baće koji je izrazio zadovoljstvo jer je zbornik kao rezultat predanog i sistematskog rada objavljen i predstavljen dubrovačkoj publici. Istaknuo je zahtjevnost preliminarnih aktivnosti projekta koje su omogućile da golema arheološka građa nakon tri desetljeća čekanja postane vidljiva i uporabljiva u znanstvenom smislu. Poručio je kako se iza ovog rada krije istinski entuzijazam istraživača vođen jasnom predodžbom o visokoj vrijednosti materijalne građe koja je spašena iz neadekvatnog prostora pohrane. „Ozbiljan znanstveni rad uvijek zahtijeva vrijeme, sistematičnost i koncentriranost te opreznost i samokritičnost, što su od reda kategorije sve više strane današnjem vremenu“, osvrnuo se dr. Baće. Dodao je da rijetko koja katedrala na čitavoj istočnoj obali Jadrana danas još uvijek nudi u svome podzemlju još uvijek živo arheološko nalazište s toliko traženih odgovora na ključna pitanja u povijesnim znanostima.
Sunakladnici izdanja su Gradska (katedralna) župa Gospe Velike i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a recenzenti su Antun Baće, Danko Zelić, Ines Ivić, Zrinka Mileusnić i Maja Petrinec.
Predstavljanju je prisustvovao dubrovački biskup Roko Glasnović, katedralni župnik don Marin Lučić i predsjednik Vijeća za kulturu i znanost Damir Vlašić.
Tea Kuzek Marević
