U petak 6. svibnja u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku predstavljena je knjiga „Un arcivescovo del Cinquecento inquieto: Lodovico Beccadelli tra letteratura e arte (Dubrovački nadbiskup Lodovico Beccadelli: na razmeđu književnosti i likovnih umjetnosti“ autorice dr. sc. Tanje Trška s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predstavljanje ove knjige organiziralo je Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije u suradnji sa Zavodom za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. O knjizi je uz autoricu govorio dr. sc. Daniel Premerl s Instituta za povijest umjetnosti i Ivan Viđen, član Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.
Na samom početku sve je prisutne uime Vijeća pozdravio povjesničar umjetnosti Viđen koji je naglasio kako Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije nastoji razviti široku platformu s najšarolikijim temama iz kulturne baštine i žive baštinske kulture koja je povezana s Dubrovačkom biskupijom i dubrovačkim područjem. Također je rekao kako će ove večeri kroz razgovor o knjizi pokušati približiti ličnost jednog iznimno zanimljivog renesansnog čovjeka koji je boravio u našoj sredini sredinom 16. stoljeća.
Dr. Premerl je u uvodnom djelu rekao kako mu je čast što će predstaviti jednu novu, zanimljivu, uzbudljivu i nadasve vrijednu i kvalitetnu znanstvenu knjigu. Jedna od glavnih vrijednosti ove knjige je njezin široki obuhvat, jedna samosvijest s kojom se krenulo u istraživanje tako široke teme. BeccadellI je poznata ličnost u staroj dubrovačkoj historiografiji, a posebno je stekao mitski status u povijesno-umjetničkoj historiografiji u Hrvatskoj. Tijekom pet godina svoga boravka u Dubrovniku (1555.-1560.) nadogradio je nadbiskupijski ljetnikovac usred Šipanskoga polja koji se danas često naziva Beccadellijev ljetnikovac, a svojom je arhitekturom odudarao od uvriježenih lokalnih tipova dubrovačkih ljetnikovaca te je posebno plijenio pozornost zbog unutarnjih oslika. Tu su bili prikazani portreti istaknutih intelektualaca, pisaca, umjetnika. Sama ta činjenica da se takav jedan renesansni žanr u 16. stoljeću javlja u Dubrovniku, u Šipanskom polju, je bila vrlo interesantna pojava. Svi portreti koji su se nizali u ljetnikovcu zaključeni su portretom Michelangela Buonarrotija koji je tada bio živ i imao oko 80 godina. S njim je nadbiskup održavao epistolarnu komunikaciju iz Dubrovnika i pozivao ga u Dubrovnik. Autorica je učinila hvalevrijednu stvar da je kompleks njegove ličnosti i odnosa s likovnom umjetnošću sagledala s obje strane. I s hrvatske, ali i s talijanske odakle on dolazi i gdje je proveo većinu svog života. Upravo je to i najveća vrijednost ove knjige uz ogroman napor koji je izvrsno priveden kraju. Tanja Trška je krenula je u pravcu sagledavanja cjeline i rezultat je izvrstan, naglasio je predavač te dodao kako je profitirala i naša i talijanska historiografija.
U drugom djelu predstavljanja knjige Viđen je kroz razgovor s autoricom o nastanku knjige pružio priliku publici da sazna još neke zanimljive detalje. Autorica Trka je rekla kako je u svemu htjela naći mjeru i pomiriti dva različita polazišta iz kojega se Beccadellija do sada promatralo. Za vrijeme svoga poslijediplomskoga studija u Pisi od svojih je talijanskih profesora dobila poticaj da nastavi s radom na ovoj komparatističkoj temi jer svi pripadamo istoj kulturi i istom mediteranskom okruženju. Ono što joj je davalo širinu sagledavanja, a ujedno i teret je bogatstvo crkvene karijere Lodovica Beccadellija koji je čitavo vrijeme mijenjao kontekste svoga života i rada.
Ličnost dubrovačkog nadbiskupa Lodovica Beccadellija (Bologna, 29. siječnja 1501. – Prato, 17. listopada. 1572.) čvrsto je povezala dvije obale Jadrana, prvenstveno zahvaljujući njegovu boravku u Dubrovniku. Unatoč dosadašnjim istraživanjima talijanskih i hrvatskih autora Beccadellijeva uloga kao sakupljača umjetnina, naručitelja, sudionika kulturnih zbivanja svoga vremena i prijatelja i pokrovitelja umjetnosti nije do kraja istražena.
Knjiga je pisana talijanskim jezikom sa sažetkom na hrvatskome, podijeljena u osam poglavlja i bogato ilustrirana te opremljena kazalima, izborom poezije i korespondencije. Recenzenti su dr.sc. Sanja Cvetnić i akademik Vladimir Marković, dok je urednica knjige akademkinja Nella Lonza iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU koji je i nakladnik ove vrijedne knjige.
Jelica Gjenero
