„Dubrovnik je odsada i moj grad – pastirski pohod Ivana Pavla II.“, naslov je knjige mons. dr. Želimira Puljića, nekadašnje dubrovačkog biskupa, koja je predstavljena u subotu, 3. prosinca u Kazalištu „Marina Držića“ u Dubrovniku.
Knjigu su predstavili mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj mons. dr. Petar Palić, predsjednica dubrovačkog ogranka Matice Hrvatske dr. Slavica Stojan i voditeljica Ureda za medije Dubrovačke biskupije Angelina Tadić.
Dr. Stojan je predstavila prvi dio knjige „San i java obilježili su povijest Dubrovnika“, te je za taj naslov, kao i ostale naslove u knjizi, rekla da imaju narativni karakter. Istaknula je također da snovi i zbilja čine dva stanja naše svakodnevice: fenomen sna u kojem čovjek gradi svoj svijet i prostor zbilje koji rijetko nalikuje onoj konstrukciji iz sna. Naglasila je da je Dubrovnik grad u kojem se poštuje život, u kojem savjest ima uzvišeno mjesto, a sloboda je mjerilo svih stvari, takav grad s tim i takvim „performansama“, a u okolnostima u kojima je nastajao, predstavlja snoviđenje, taj grad je pozitivni eksces koji se dogodio na rubu nemogućega i nestvarnoga, postao je zbilja u koju čovjek jedva može vjerovati da je moguća, upravo zbog posvemašnjega diskontinuiteta s kontinentom u zaleđu Grada, zbog antiteze – alegorijski rečeno, oštroga stjenjaka i uglancanoga kamena. Dr. Stojan je zatim predstavila povijest odnosa Dubrovnika i papa kroz povijest, ističući u tom kontekstu iznimnu važnost podrške Ivana Pavla II. Dubrovniku u vrijeme ratnog razaranja, kao i njegovog kasnijeg dolaska u Dubrovnik.
U svom izlaganju biskup Palić se osvrnuo na drugi dio monografije, koji obuhvaća razdoblje od prvih poziva upućenih papi Ivanu Pavlu II. da posjetiti Dubrovnik, pa sve do Papina prihvaćanja postati počasnim građaninom grada Dubrovnika. Istaknuo je da je to bila veoma zahtjevna priprava, zahtjevna posebno za naš grad i Biskupiju, s obzirom na prometnu povezanost, ljetnu sezonu i zemljopisni položaj biskupije. Podsjetio je da je Odbor za pripremu Papina pohoda Dubrovniku službeno imenovan i započeo s radom sredinom veljače 2003., to znači da je na raspolaganju imao samo četiri mjeseca za pripremu toga zahtjevnog pohoda. Priznao je da tada, sa 31 godinom, nije mogao ni naslutiti zahtjevnost organizacije, no da je tako i bolje, jer pitanje je bi li čovjek na sve bio spreman i bi li mogao izdržati, kad bi sve znao unaprijed.
Kazao je i da monografija donosi mnoge zanimljive činjenice, između ostalog i da ideja o Papinu pohodu Dubrovniku postoji još od 3. studenoga 1992., dok je još ovaj Grad vidao svoje i rane svojih građana nakon teških ratnih razaranja, te je tada biskup Puljić u pismu Papu pitao: „Mogu li se nadati, Sveti Oče, da će Dubrovačka biskupija imati milost i čast ugostiti Petrova nasljednika Ivana Pavla II. u skoroj budućnosti?!“, a kucao je dubrovački biskup Želimir na vrata Papina srca devet puta s devet svojih pisama. Kazao je da je u monografiji opisano sve ono što je važno znati i vrijedno upamtiti, a tiče se organizacije Papina pohoda Dubrovniku: daljnja i bliža priprava, duhovna priprava, logo Papina pohoda, opis programa na sam dan pohoda, tijek svete mise i svi važniji elementi uz slavlje, dolazak Pape na Stradun, kao i zahvalna pisma papinih suradnika za nezaboravno gostoprimstvo u Dubrovniku i skladnu organizaciju slavlja.
Istaknuo je da ovaj drugi dio monografije završava odlukom Grada Dubrovnika proglasiti papu Ivana Pavla II. počasnim građaninom grada Dubrovnika, papinim prihvaćanjem i kao krunom svega – audijencijom u Vatikanu predstavnika Dubrovačke biskupije i Grada Dubrovnika 29. travnja 2004. godine, kad je Svetom Ocu predana povelja. Svoje izlaganje biskup Palić je zaključio zahvalom: „Nadbiskupe Želimire, hvala i Vama na ovom ukoričenom trajnom spomenu tog povijesnog i iznimnog događaja za ovaj Grad, ovu Biskupiju i hrvatski narod u cjelini!“
Voditeljica Ureda za medije Dubrovačke biskupije Angelina Tadić predstavila je treću cjelinu knjige koja nosi naslov „Veliki, sveti Ivan Pavao II. s Hrvatskom u srcu“, a koja donosi izlaganja nadbiskupa Želimira Puljića o blagopokojnom Papi nakon što je proglašen blaženim 2011. godine, te se u njima promišlja o papinoj duhovnoj ostavštini Crkvi i svijetu. Voditeljica Tadić je istaknula da se, uz opće i zanimljive podatke o papinom životu koje uvijek iznova rado prebiremo otkrivajući nešto novo, u izlaganjima nadbiskupa Puljića mogu uočiti neki u javnosti prepoznatljivi elementi na koje je blagopokojni Papa stavljao naglaske u svom pontifikatu, a oni se, za ovo predstavljanje, mogu sažeti u nekoliko točaka: papina komunikacija prema raznim skupinama osoba u Crkvi i društvu; papina posvećenost obiteljima, mladima i bolesnima te novoj evangelizaciji koja mu je bila na srcu; papini prioriteti u naučavanju, a što se može iščitati iz njegovih nastupa, poruka, propovijedi, pisama, knjiga i ponajviše enciklika.
Podijelila je i osobno iskustvo susretanja pape: od gimnazijalke koja je 1985. prvi put vidjela Papu koji je tada bio gotovo na početku svog pontifikata, do 2003. kada je kao novinarka katoličkih medija pratila dolazak u Dubrovnik tog istog pape koji je tada bio već u poznim godinama života i u invalidskim kolicima. Na kraju je kazala da je za vjernike Dubrovačke biskupije taj papin pohod bio događaj koji je unio „ne tek svjetlost u naše živote nakon ratnih stradanja i sporog poslijeratnog povratka u normalan život, nego je probudio jednu novu nadu u budućnost u kojoj će s nama zasigurno biti Krist te nam obnovio snagu“. Taj dan s papom na našim ulicama bio je preobražavajući, ispunjen jakim emocijama od početka do kraja, zaključila je Tadić.
Okupljenima se na početku promocije obratio gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković koji je kazao da je papina rečenica „Dubrovnik je odsada i moj grad“ sjajan naslov za jedno sjajno djelo. Zahvalio je nadbiskupu Puljiću, kazavši mu da je u njegovim genima Dubrovnik bio i ostat će. Istaknuo je da je papin dolazak u Dubrovnik bila velika čast za ovaj Grad, te da je papa time udario jedan pečat značaja Dubrovnika, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Kazao da je je Ivan Pavao II., svojim rečenicom da je Dubrovnik odsada i njegov grad, omogućio da se i njemu obraćamo jednako kao što se obraćamo i našem sv. Vlahu, jer i kad je dobro i kad je manje dobro, oni su uvijek s nama.
Na kraju se okupljenima obratio i autor knjige nadbiskup Puljić koji je zahvalio svima koji su organizirali ovo predstavljanje, istaknuvši da uz ovu akademsku svečanost predstavljanja knjige o sv. Ivanu Pavlu II. naviru draga sjećanja na papu koji je prvim nastupnim govorom, prije 44 godine, osvojio srca ljudi, posebno mladih, te zacrtao program svog pontifikata. Kazao je i da mu, kao nekadašnjem dubrovačkom biskupu, još uvijek u ušima zvone papine riječi na koncu mise u Dubrovniku: „Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ispunila.“. Nadbiskup Puljić je kazao da je s osobitom pažnjom napisao ovu knjigu o velikom papi koji nas je u prigodi pohoda Gradu sv. Vlaha obdario novom blaženicom, Marijom Propetog Isusa iz Blata. Tim pohodom ostvarila se naša, ali i njegova želja. Istaknuo je da je knjigu posvetio „našem sv. Vlahu, Gradu Dubrovniku i sv. Ivanu Pavlu II., jer njih sve troje vidno su utjecali i na moj životni hod vjernika, svećenika i biskupa, pa im ovom monografijom iz dubine duše harno zahvaljujem. Providnost je ovu dvojicu svetaca vezala na zajedničkom zadatku ‘tkanja povijesti’ u Parčevu Gradu na kraju drugog i na početku trećeg tisućljeća hoda Crkve Kristove.“
Program je vodila Nike Nagy, a glazbenim točkama program je uveličala klapa Ragusa Veccia i zbor Župe Presvetog Spasitelja iz Mokošice.
Šime Zupčić
