Knjiga Jelice Gjenero “Priče iz vrtića” predstavljena je u Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad u ponedjeljak 20. studenog. Uz autoricu, knjigu su predstavile ravnateljica Dječjeg vrtića Pčelica iz Mokošice Diana Brkić te odgajateljica iz Dječjeg vrtića Pile Nikolina Agatić. Događanjem je moderirala knjižničarka Marjana Leventić.
Ravnateljica Brkić istaknula je kako su „ovo priče koje se nasljeđuju“ jer „svatko tko je prošao kroz vrtić, kroz ove će se priče sjetiti svoje odgajateljice i društva“.
„Svi oni koji pišu znaju da je to ono što dolazi iznutra i proizlazi iz osjećaja, da je to instinkt kojeg treba slijediti i kojemu se teško oduprijeti. Kad netko napiše ovakve priče koje su tako jednostavne, a tako lijepe i sažete, kad se netko vrati toliko godina unatrag, a vi kroz svaku takvu riječ vidite boje, možete osjetiti mirise i zvukove, kad tako nešto pročitate onda znate da u tome imate jednu posebnu vrijednost. Jednim dijelom priče su pisane kao da je dijete ispričalo priču, a onda istu tu priču, priča jedna odrasla osoba, i onda vidite da je cijeli svijet u dječjim očima“, rekla je predstavljačica Brkić i dodala kako ju je posebno osvojila rečenica kojoj autorica završava svoju priču i koja glasi: „Uvijek se sjetim toga da zapravo sve počinje od tih malih stvari i da kroz te sitne trenutke gradimo sigurnu i lijepu budućnost.“
Odgajateljica Agatić istaknula je kako je „jako sretna“ što je došlo do suradnje između Jelice i DV Pile, jer su „djeca iz njenih priča saznavala kako je to bilo odrastati u jednom malom vrtiću“. Također, rekla je kako su za ilustraciju ove knjige zaslužne „male autorice“ koje su nakon pročitanih priča svoje dojmove i emocije prenijele na papir.
Autorica „Priča iz vrtića“ Gjenero kazala je kako su njene priče „autentične“ i da ih je „sačuvala dugi niz godina u svome sjećanju“.
„U vrtić sam išla u Ston i moj vrtić je bio smješten u učionicu OŠ Ston. To je bio mali vrtić, ali je imao sve potrebno. Imali smo divnu odgajateljicu tetu Katicu. Bila je jako kreativna, naša svakodnevica je bila kao jedna šarolika slikovnica. Ona je nama ispunila te dane vedrinom, ljepotom i kreativnošću. Radila je igrokaze, plesne točke, slušali smo Mali raspjevani Dubrovnik, pjesme o moru i mamama, slikali smo, išli smo u prirodu promatrati promjenu godišnjih doba, skupljali žireve, izrađivali figurice“, prisjetila se. „Kako i sama radim s djecom, predajem vjeronauk u osnovnoj školi, mislim da bi se većina mojih kolega složila kako je najljepša nagrada za učitelja kad svoje učenike sretne nakon dugo godina i kad mu se jave, kad on osjeti da je ostavio neki pozitivan trag na tom mladom čovjeku. Odlučila sam svoja sjećanja pretočiti u priče i posvetiti ih mojoj dragoj teti Katici, ali i svim tetama odgajateljicama i svima koji rade s djecom i koji odgajaju djecu“, zaključila je Gjenero.
Promociju knjige svojim sudjelovanjem uveličali su Dječji zbor Dubrovnik pod vodstvom Paole Zekić i Sanje Dražić, korepetitor Nena Ćorak, glazbena pedagoška grupa iz Dječjeg vrtića Pčelica, djeca iz Dječjeg vrtića Palčica te učenici OŠ Montovjerna. A moderatorica Leventić je naglasila kako joj je drago da se ova zbirka priča predstavlja upravo na Dan djece.
Izvor: Dubrovačke knjižnice
Fotografije: Vedran Levi
