Umirovljeni svećenik Dubrovačke biskupije don Ante Marković predstavio je 24. srpnja u predvorju crkve sv. Ante u Dubi Pelješkoj (iliti Trpanjskoj) svoje povijesno-memoarsko djelo “Duba Pelješka”, o prekrasnom mjestu bogatom prošlošću i prirodnim ljepotama i još bogatijem otvorenim, gostoljubivim, srdačnim i pobožnim ljudima. Naime, veći dio svoje pedesetogodišnje svećeničke službe Marković je proveo na Korčuli i Pelješcu, u mjestima Pupnat, Orebić, Kučište, Viganj, Duba te je dobar poznavatelj ovoga kraja. Knjigu su predstavili povjesničar Teo Trostmann, akademska slikarica Ivana Jovanović Trostmann i sam autor. Moderator predstavljanja bio je profesor vjeronauka Krešimir Marković.
Mještanin Kristo Murina, vrli vjernik i domaćin poznat i po tome što iz ljubavi prema životinjama drži cijeli niz zanimljivih bića od domaćih buši i pramenki do turskoga kangala, na početku je sve pozdravio održavši nadahnuti govor o ljubavi bivšeg župnika za Dubu i Dubljane koja je započela još davne 1961. kada je pater Ivan Dračko upravo u Dubi držao duhovne vježbe za bogoslove, pri čemu ih je vjerni narod častio lijepom ribom, kao što je bilo i u doba apostolsko.
Moderator predstavljanja Marković, nećak autora, koji je bio od velike pomoći pri tiskanju knjige i skupljanju gradiva, istaknuo je zasluge sudionika i zahvalio im pojedinačno na trudu i dobroj volji. Osobito je zahvalio skupini pjevača koji su manifestaciju dodatno uljepšali i dali joj ugodan emotivni ton.
Akademska slikarica Jovanović Trostmann govorila je o važnosti ljubavi Kristove i o svećenicima koji prenose Kristovu radosnu vijest, o važnosti slobode, mašte i ljubavi.
Povjesničar Trostmann je u svom izlaganju naglasak stavio na važnost rada Stipa (Stipo) Cibilića kojega autor Marković opširno u knjizi spominje. Istaknuo je važnost za arheologe (jer je Duba bila naselje Ilira i važan rimski vojni logor), važnost podataka o maslinarstvu i ribarstvu (osobito na cipole bataše i jegulje), poštansku službu Dubrovačke Republike barkama do Stona, te iseljeništvo pri čemu se spominje “kralja kamenica”, Luku Jurišića koji od 1860. razvija “biznis” u New Orleansu. Autor Marković je u knjizi dao i preglednik svetaca koji se osobito štuju u Dubi (sv. Ilija, sv. Ante, sv. Stjepan, sv. Margarita), popis dubljanskih obitelji, te opis osobina stanovnika uz vesele anegdote iz života puka.
Govorilo se i o svećenicima koji djeluju u Dubi od sredine 20 stoljeća kada je don Ante Makjanić držao glagoljaške mise, preko samog autora (1978.-1991.) do karmelićanina br. Dražena Marije Vargaševića koji je u emotivno nabijenom nastupu kazao da živimo u vremenu intenzivne duhovne borbe.
Na kraju se okupljenima obratio i sam autor djela Marković koji je u ozračju molitve i pjesme opisao vrijeme kad je od biskupa Severina Perneka zadužen da nakon mise u Orebiću vozi Renaultom 4 po grbavom makadamu do Dube, gdje ga je uvijek čekao zbor, uredna crkva i otvorena srca mještana. Velika nagrada za malu muku.
Iako je Duba opustjela i malo je njih ostalo čuvati crkve, kuće i porat don Ante je optimist. Crkva je Božja kuća, ali i naš zajednički dom. Kod našega Boga se uvijek dobro osjećamo, kod svete mise smo blisko duhovno povezani.
“Duh zajedništva i duh ljubavi ostao zauvijek sa vama,” poručio je okupljenima na kraju izlaganja Marković.
Na predstavljanju je organiziran i simultatni prijevod na engleski jezik uz pomoć Ane Jurić, a cijelo predstavljanje ima i video snimku koju je napravila Tina Orhanovića.
Toni Đerek
