U povodu 95. obljetnice smrti dubrovačkog biskupa dr. Josipa Marčelića, rodom Prečanina, (Preko, 1847. – Dubrovnik, 1928.), u nedjelju, 3. rujna, misno slavlje zahvale za život toga suutemeljitelja Družbe Kćeri Milosrđa u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Preku predvodio je dubrovački biskup Roko Glasnović.
Mons. Marčelić bio je dubrovački biskup od 1894. do 1928. godine. Upravo na poticaj i uz podršku biskupa Marčelića, bl. Marija Petković utemeljila je izvorno hrvatsku redovničku družbu Kćeri Milosrđa 1920. godine. Ove je godine ujedno i 95. godišnjica od dolaska redovnica Družbe Kćeri Milosrđa u Preko koje su svoju kuću, na traženje mons. Marčelića, u njegovoj rodnoj župi Preko otvorile 10. prosinca 1928., nakon smrti biskupa Marčelića, a što je bilo pripremljeno za njegovog života.
Misa je počela ulaznom procesijom od glavnih vrata crkve mons. Glasnovića, koncelebranata i redovnica Družbe Kćeri Milosrđa pristiglih za tu prigodu iz Hrvatske, predvođenih s. Fides Babić, vrhovnom poglavaricom te Družbe. Provincijalka s. Mirjam Gadža u procesiji je nosila relikvijar s relikvijom bl. Marije Petković kojega je položila na sredinu oltara gdje je stajao cijelo vrijeme mise, kojega je u ime Družbe, s dokumentom pročitane Autentice, donijela na dar župi Preko. Imati relikviju bl. Petković u Preku odakle potječe suutemeljitelj njene Družbe, bila je želja i inicijativa preškog župnika Filipa Kucelina.
Mons. Glasnović za vrijeme mise nosio je križ kojega je tijekom svoga biskupstva nosio biskup Marčelić i vlasništvo je župe Preko. Biskup Marčelić pokopan je 4. rujna 1928. u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u rodnom Preku. Kod groba u pokrajnjoj lađi župne crkve postavljen je portret biskupa Marčelića, a podno slike bili su položeni pastirski štap i križ biskupa Marčelića. Dubrovčani nisu zaboravili svoga zaslužnog biskupa te često hodočaste na grob Marčelića, u čemu prednjače katedralni dubrovački župnik, vjernici i zbor katedralne župe u Dubrovniku.
Te je nedjelje bio spomen sv. Grgura Velikog, pape i crkvenog naučitelja koji je i zaštitnik biskupa Marčelića koji je kršten kao Josip Grgur. „Mons. Marčelić bio je biskup širokih duhovnih horizonata, organizacijskih sposobnosti i plemenitih karakternih osobina, poput sv. Grgura Velikog. Pokazao se pravim pastirom u upravljanju, pomaganju siromaha, širenju i učvršćivanju vjere“, rekao je mons. Glasnović.
Navještena Božja riječ govorila je o pozivu, gradnji, nošenju križa, spasenju, što sve oslikava život i poslanje biskupa Marčelića čije je biskupsko geslo U križu je spas. „Biskupu Marčeliću nije trebalo drugog jamstva, osim križa. Čvrste zasade koje je primio u roditeljskom domu, potom i u svojoj svećeničkoj formaciji i radu u Zadru, biskup Marčelić nadogradio je i dodatno oplemenio u Dubrovniku. Isus kaže, ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samog sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom’. Biskup Marčelić odgovorio je na taj Isusov poziv vjere u svom životu za kojeg je crpio snagu iz molitve i u oslanjanju na križ koji je ugradio i u svoje geslo. I bl. Marija Petković uči da je u križu najveća škola, puna milosti i znanja“, rekao je mons. Glasnović. Ako se izvanjski, staležom, i odustane od poziva, u osobi se može javiti nutarnje nezadovoljstvo. A unutarnje nasljedovanje je spremnost na nošenje križa, na patnju, što tada postaje istinsko Kristovo nasljedovanje i učeništvo, rekao je mons. Glasnović.
Govoreći o zvanju kojega je na najizvrsniji način svojim odazivom ostvario mons. Marčelić, biskup Glasnović je rekao: „Čovjek prihvaća zvanje od Boga i onda kad uključuje odricanje, žrtve, pa i ruganje. I prorok Jeremija je u jednom trenutku odustao od poziva. Imamo iskustvo da u teškoćama želimo odustati, ali važna je temeljna životna odluka, temeljno opredjeljenje. Ljubav je odluka, opredjeljenje, to je svjesni i slobodni čin“, rekao je mons. Glasnović, istaknuvši da je važno razlučivati, uvijek osluškivati i razabirati što je volja Božja.
„Biskup Marčelić sjeo je na katedru dubrovačkih biskupa netom nakon smrti omiljenog biskupa, književnika Mate Vodopića. Za razliku od svoga prethodnika, Marčelić nije bio Dubrovčanin nego je potekao iz otočke obitelji. On je svojom razboritošću i plemenitošću ubrzo osvojio srca ponekad nepovjerljivih Dubrovčana i čitav se posvetio Dubrovniku, do kraja života. Bio je svoj! Nije se uspoređivao s drugima, čemu su ljudi skloni. Svi smo originali. Nije se bojao. Dubrovačka Crkva u njegovo vrijeme još je imala posebnosti naslijeđene iz vremena Dubrovačke republike. Poštujući staro, Marčelić je otvarao vrata novome, nadograđivao je na dobrom temelju, kako savjetuje i sveti Pavao. Sazvao je dijecezansku sinodu, pokrenuo jako važan list Dubrovačke biskupije, odgojio brojne vrsne svećenike i sazvao stručnjake da izrađuju hrvatske prijevode liturgijskih knjiga, što je utjecalo na život i izvan biskupije“, rekao je mons. Glasnović, dodavši da je Marčelić u Dubrovniku imao pred očima njegove tradicije, a odjelotvorio je i Pavlov poticaj da svoja tijela prikažemo za žrtvu živu, svetu, Bogu milu, kao svoje duhovno bogoslužje.
Biskup je podsjetio da su se u vrijeme Marčelićevog života dogodile velike, značajne promjene u društvu. Marčelić je doživio dolazak željeznice u Dubrovniku, elektrifikaciju, uvođenje tramvaja, probijanje cesta i tunela, izum telefona, radija i filma.
„Staroga biskupa to nije zbunjivalo. Bio je otvoren prema novome zato jer je bio siguran u staro. Cijelog života bio je povezan sa svojom obitelji, s braćom i sestrama i njihovom djecom, s rodnim Prekom u kojem je na odmoru boravio netom prije svoje smrti. Neke iz svoje obitelji doveo je sa sobom na službu u Dubrovnik gdje i danas žive njihovi potomci. Za svoje posljednje počivalište odabrao je župnu crkvu svoga Preka koje na susjednom otočiću Školjiću čuva zemne ostatke još jednog važnog dubrovačkog svećenika, intelektualca te generacije, don Ive Prodana“, rekao je mons. Glasnović.
„Misa koju slavimo želi nas potaknuti da izvučemo motivaciju za svoje djelovanje, kao mogućnost potpunog darivanja sebe, našeg konkretnog života u živoj žrtvi, kao što je Isus učinio. Tako naš život postaje liturgija. Cijeli život treba biti liturgija, proslava Boga, sveto bogoslužje koje uključuje odmak od logike sadašnjeg svijeta“, rekao je mons. Glasnović.
Obnova redovničkih zavjeta triju redovnica i dar relikvije bl. Marije Petković
Za vrijeme mise, prije euharistijske službe, tri redovnice Družbe Kćeri Milosrđa obnovile su svoje zavjete. S. Nazarena Sorić, rodom iz Preka, obilježila je dijamantni jubilej, 75 godina svojih redovničkih zavjeta, a s. Radoslava Ćorić i s. Judita Ančić obilježile su 60 godina svojih zavjeta.
„Slavimo velike obljetnice koje rijetki imaju milost proslaviti: 75 godina i 60 godina redovničkih zavjeta iz Družbe Kćeri Milosrđa čiji je biskup Marčelić suutemeljitelj. Zavjet je obećanje dano Bogu da ćemo mu nešto dati, darivati. Sve smo primili od Boga. Zavjet je slobodan i osoban čin kojim se želi proslaviti Boga kojem se prinosi slobodna volja, priznajući Boga apsolutnim gospodarom svega. Zavjet je u sebi čin bogoštovnog klanjanja“, rekao je biskup Glasnović.
Preški župnik Kucelin rekao je da je misa ujedno zahvala Bogu koji je svojom ljubavlju pratio i čuvao te redovnice u vjernosti i ustrajnosti, čestitavši im obnovu njihovog predanja, ljubavi i vjernosti Bogu.
Na kraju zahvalne mise za djelovanje biskupa Marčelića i bl. Marije Petković, relikviju bl. Marije Propetog Isusa Petković župniku Kucelinu predala je vrhovna poglavarica s. Fides.
Župnik Kucelin odnio je relikviju iz prezbiterija do pokrajnjeg oltara gdje ju je postavio ispod velike slike bl. Marije Petković, a oltar se nalazi pokraj groba biskupa Marčelića.
„S radošću poklanjamo relikviju bl. Marije Petković na ovaj svečani dan za našu Družbu, Crkvu i župu Preko. Neka zagovor bl. Marije prati župu, sve koji je pohode i Zadarsku nadbiskupiju. Neka zagovor bl. Marije Petković prati sva naša nastojanja oko dobra i oko širenja djela milosrđa koja su kroz cijeli svoj život nesebično činili biskup Marčelić i bl. Marija Petković, s ljubavlju prema Bogu i bližnjemu“, rekla je s. Fides, vrhovna poglavarica Družbe.
Velika želja Prečana je da se sestre vrate djelovati u Preko. „Ako je volja Božja, da se redovnice naše Družbe ponovno vrate djelovati u Preko“ rekla je s. Fides, što su župljani popratili dugim pljeskom. „Da bi se to ostvarilo, potrebno je moliti. Iz Preka i mnogih zajednica gdje su prije bila brojna zvanja, već godinama nema novih zvanja“, rekla je s. Fides, potaknuvši na molitvu za nova duhovna zvanja.
Provincijalka Gadža je rekla: „Znam koliko su časne vama u srcu, ali i vi ste u srcu časnama. Mi o tome ozbiljno promišljamo i na tu nakanu molimo. Hvala što ste s nama. Približimo se bl. Petković i biskupu Marčeliću u molitvi za nova duhovna zvanja“, potaknula je s. Mirjam.
Na kraju mise, prisutnima se obratio i Jure Brižić, načelnik Općine Preko. „Biskup Marčelić je jedan od najvećih Prečana svih vremena. Mi Prečani možemo biti ponosni što smo imali tako velikog čovjeka u našem mjestu i što je bio dubrovački biskup. Dr. Vinicije Lupis je rekao: ‘Da nije bilo biskupa Marčelića, pitanje je bi li Dubrovnik danas bio u Hrvatskoj?’. Zamislimo koja je to veličina od osobe i kako su to velike riječi za našeg biskupa Marčelića“, rekao je načelnik Brižić.
Načelnik je također izrazio želju za povratkom redovnica u Preko, rekavši: „Prečani mole za svoje časne sestre. I biskup Marčelić je zatražio da dođete u Preko gdje ste djelovale od 1928. do 2010. godine. Vjerujem da će se po zagovoru bl. Marije i milosti biskupa Josipa časne sestre opet vratiti u Preko. Trebamo vas zbog rada s mladima, na što vas je biskup također poticao, da budete svjetlo koje ćete prenositi mladima“, rekao je Brižić u obraćanju redovnicama Kćeri Milosrđa.
Ines Grbić
