Član Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Franjo Zelenika koji je tijekom života djelovao u samostanima na Kuni, u Cavtatu, u Lapadu u Dubrovniku te u Pridvorju preminuo je u nedjelju 10. rujna u Splitu okrijepljen svetim sakramentima u 70. godini života, 53. redovništva i 46. svećeništva. Pokopan je utorak 12. rujna na groblju Lovrinac u Splitu, a sprovodne obrede predvodio je fra Jozo Sopta, gvardijan franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku. Misa zadušnica je slavljena poslije sprovoda u crkvi sv. Ante na Poljudu u Splitu.
Životopis
Franjo Zelenika je rođen u Uzdolu kod Prozora 20. prosinca 1952. godine od roditelja Josipa i Ljubice r. Juričić, stoji na mrežnim stranicama Provincije. Ovo malo mjesto na sjeveru Hercegovine postalo je poznato po strašnom pokolju koji je muslimanska Armija BiH učinila 1993. kada je ubijeno 29 civila i 12 vojnika. Franjin otac je čudom izbjegao smrt.
Osnovnu školu Uzdol pohađao je u rodnom Uzdolu od 1958. do 1962. godine. Peti razred pohađao je u Varešu (1962. – 1963), šesti i sedmi u Prozoru (1963. – 1965.) te osmi razred u Čilipima – Konavle (1965. – 1966.). Njegova preseljavanja su odraz teških prilika u kojima su njegova obitelj i rodni kraj živjeli.
Srednju školu je pohađao kao kandidat Provincije sv. Jeronima na Poljudu u Splitu (1966. – 1970.) Poljudska gimnazija je u to vrijeme bila gradilište. Učenici su odradili veliki broj dana pomažući u gradnji. Stupio je u Novicijat na Košljunu 1970. godine. Poslije godine novicijata položio je i privremene zavjete 1971. Potom je otišao na odsluženje vojnoga roka (1972.-1973.) u Zagreb.
Prve dvije godine teologije pohađao je na Trsatu u Rijeci (1973. -1974). Studij teologije nastavio je na Franjevačkoj teologiji u Jeruzalemu. Zaređen je za đakona 8. prosinca 1976. godine u Nazaretu, a za svećenika 29. lipnja 1977. u Jeruzalemu.
Nakon završenih studija započeo je njegov rad u Provinciji. Prvo je bio član samostana u Crikvenici (1977. – 1978). Tu je stjecao i prva pastoralna iskustva, osobito kao zborovođa. Od najranije dobi je pokazivao talent za glazbu i pjevanje. Ta svoj talent je iskazao kao kapelan i zborovođa u Puli (1978. – 1982). Iz Pule je premješten na Kunu kao kapelan i voditelj zbora (1982. -1987).
U Kuni je 1985. obolio od teške zloćudne bolesti, čime je započeo njegov križni put. Liječio se na Klinici u Freiburgu u Njemačkoj, ali nikada više nije bio onaj prpošni, veseli i raspjevani subrat. Bolest ga je promijenila, ali nije dokrajčila. Imenovan je predstojnikom samostana Gospe od Snijega u Cavtat 1987. godine gdje je ostao do 1991. U samostanu je pokrenuo obnovu koja je njegovim odlaskom zastala.
U Göppingen je zatim djelovao od 1991. do 1997. kao voditelj Hrvatske katoličke misije. Već vidno narušenoga zdravlja vratio se u Provinciju. Imenovan je za predstojnika samostana na Krapnju (1997.- 2000). Potom je djelovao tri godine do zatvaranja samostana Sv. Josipa na Lapadu. Tri godine proveo je kao predstojnik na Dridu (2006.- 2009). U tom malom samostanu obnavljao je sobe i okoliš.
Sljedeća postaja životnoga puta bila je drevni samostan Svetoga Vlaha u Pridvorju – Konavle, gdje djeluje od 2009. do 2016. Već onemoćao hrabro se uhvatio s poteškoćama. Bilo je to za njega previše. Ipak je izdržao šest godina. Vratio se ponovo na Drid 2016. godine. Zdravlje mu sve više slabi. Poluslijep i sa štapom jedva je mogao obavljati ono najnužnije. Stoga je 2022. premješta na Poljud gdje su smješteni oboljeli franjevci ove provincije.
Više puta je bio hospitaliziran. Umro je u bolnici na Firulama u Splitu 10. rujna 2023. u 5 ujutro.
Fotografije: fra Drago Ljevar
