U skladu s različitim vremenima crkvene godine naš se uobičajeni nedjeljni govor o Bogu svodi se na govor o odnosu Boga prema nama kroz povijest spasenja sadržanu u Svetom pismu i tradiciji Crkve. Danas slavimo svetkovinu Presvetog Trojstva što naš današnji nedjeljni liturgijski govor čini drukčijim od onog uobičajenog. Danas ne govorimo i razmišljamo o Bogu u odnosu prema nama, nego prvenstveno o Bogu u samome sebi. Ova dva različita govora o Bogu, govor o Bogu u odnosu prema nama koji je naš uobičajeni govor o Bogu i naš današnji govor o Bogu unutar sebe samoga, nisu međusobno suprotstavljeni nego se nadopunjuju. Sve ono što je Bog pokazao u odnosu prema nama, dokaz je onog što mi vjerujemo da je Bog u samom sebi. I obrnuto. Ono što je Bog u samom sebi, na najbolji način se pokazuje u onome što je Bog u odnosu prema nama.
Iz odnosa Boga prema nama, koji je svoj vrhunac imao u vazmenom otajstvu muke smrti i uskrsnuća, spoznali smo da je Bog Ljubav. Istovremeno je to bio i Božji govor o sebi samome, jer je ljubav koju je Bog pokazao prema nama nije ništa drugo doli odraz one ljubavi koja postoji u Bogu samome. „Tri su – kaže sv. Augustin – Ljubitelj, Ljubljeni i Ljubav.“ Ta ljubav Jednog i Trojice, očitovala se prema nama kao trostruka ljubav. Najprije je to stvoriteljska ljubav koju nam je Bog Otac je pokazao stvaranjem, ali i darom palom čovječanstvu svoga jedinorođenoga Sina u kojemu se dogodilo novo stvaranje otkupljenog čovjeka i čovječanstva. Bog Sin je svoju ljubav, koju nazivamo otkupiteljskom ljubavi, prema nama pokazao utjelovljenjem u osobi Isusa iz Nazareta i osobito potvrdio u muci i smrti na križu na kojem je Božja ljubav prema nama dosegnula svoj vrhunac. Konačno, Bog Duh Sveti je svoju ljubav, koju nazivam posvetiteljskom ljubavi, pokazao svojom prisutnošću kod svih važnijih događaja spasenja i osobito svojom trajnom prisutnošću u Crkvi, koja je iz Duha rođena i po Duhu živi.
Vjera u Jednog Boga u tri božanske osobe nije nešto što mi kršćani samo vjerujemo. To je nešto što smo pozvani i živjeti. Po krštenju u ime Oca i Sina i Duha Svetoga smo se osobno uključili u život Presvetog Trojstva i odnose ljubavi triju božanskih osoba u Bogu. Postali samo Isusovi učenici, a po Duhu Svetome koji trajno djeluje u Crkvi, i djeca Božja, Božji subaštinici i Kristovi subaštinici, oni koji, kako smo čuli u ulomku iz Poslanice Rimljanima, zajedno s Kristom kliču: „Abba! Oče!“ Moći u Duhu Svetome reći s Isusom, kojeg ispovijedamo kao Krista i za kojega vjerujemo da je jedinorođeni Božje Sina, „Abba! Oče!“, veliki je milosni dar. Nije to, međutim, dar koji smijemo zadržati za sebe. To je dar koji smo dužni prenijeti i svima drugima. To je dar za sve! Zato je naša kršćanska posebnost istovremeno i obveza da onu ljubav koja je u Bogu, ljubav koja nam se objavila u Sinu i u koju smo se uključili po Duhu Svetome, objavimo i posvjedočimo svima. Odatle proizlazi i poslanje koje smo dobili u današnjem evanđelju: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“
Ovo poslanje je poslanje Crkve, ali i svakog pojedinog kršćana na njemu svojstven način. To poslanje smo dobili po krštenju u ime Oca i Sina i Duha Svetoga kad smo i sami postali Božja ljubljena djeca, potvrdili u potvrdi koja nas je obdarila potrebnim darovima Duha Svetoga da bismo to poslanje koje nas nadilazi mogli i izvršiti, a sada smo ga, svaki dan ponovo i svatko od nas u onoj ulozi koju ima u Crkvi i društvu, dužni prenositi dalje. Dužni smo to činiti kao kršćani svugdje gdje jesmo i bez obzira tko smo, koje je naše zvanje ili zanimanje, pripadamo li ovoj ili onoj društvenoj skupini ili crkvenom pokretu. Trojstveni Bog u nama i po nama, nama Crkvi i kršćanima, treba širiti svoju ljubav na druge ljude. Samo tako će i drugi ljudi moći s vjerom osjetiti istinu o Bogu koji ih ljubi i spoznati da je Bog Ljubav, a onda poželjeti biti i sami uključeni u trojstvene odnose božanske ljubavi, one ljubavi koja se očitovala i očituje u povijesti spasenja kojoj i mi sa svojim vremenom i svoji poslanjem činimo dio, a koju u jednom i jedinom Bogu čine tri božanske osobe Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga ili Boga Ljubitelja, Boga Ljubljenoga i Boga Ljubavi.