Poštovani župniče mons. Dučkiću, braćo svećenici, redovnice i redovnici, draga braćo i sestre. Zahvaljujem Vama monsinjore na pozivu i drago mi je što danas ovdje mogu slaviti u zajedništvu sa svima vama ovo euharistijsko slavlje na spomen posvete ove vaše župne crkve i na spomen prijenosa moći sv. Nikole biskupa, nebeskog zaštitnika vas Janjevaca, ovdje u Kistanjama ali i diljem Hrvatske pa i cijelog svijeta.
Ovo me tim više raduje što vam na ovaj način barem ove godine u kojoj mi u Dubrovniku slavimo godinu sv. Vlaha i 1700. obljetnicu njegove mučeničke smrti, mogu uzvratiti za ljubav prema tom našem svecu koju pokazujete iz godine u godinu, od pamtivijeka hodočasteći u Dubrovnik i aktivno sudjelujući u našoj zajedničkoj Festi sv. Vaha. Zahvaljujem mons. Želimiru Puljiću, vašem nadbiskupu a svom predšasniku na stolici dubrovačkih biskupa, koji mi je omogućio da ovo slavlje danas mogu slaviti zajedno s vama. Pozivam vas da u svoje misli i molitve uključite malo, ali nipošto beznačajno, stado koje je danas u Janjevu i tamo i u onim okolnostima i izazovima svjedoči svoju ljubav i pripadnost Katoličkoj Crkvi i hrvatskom narodu, kao što ste to svi vi činili stoljećima.
Kao dubrovački biskup ovu današnju euharistiju želim osobito slaviti kao zahvalu za dar novog budućeg blaženika fra Serafina Kodića Glasnovića, franjevca, mučenika, koji je niknuo iz te male hrvatske i katoličke oaze na Kosovu, koja više od 700 godina čuva svoj hrvatski identitet, svoju katoličku vjeru ali i svoje sjećanje na dubrovačke korijene. Za dva dana, točnije 11. svibnja, ćemo se spomenuti kako je fra Serafin upravo na taj dan prije 69 godina, 11. svibnja 1947. godine, nakon lažnih optužbi i mučenja od strane komunističkih vlasti u Albaniji preminuo. Slično kao i bl. Alojzije Stepinac, bl. Miroslav Bulešić i brojni drugi u Jugoslaviji, svoju dušu je predao Gospodinu i na taj način pokazao što znači do kraja biti vjeran Isusu Kristu i svjedočiti za njega.
Radosni smo što se on pridružio onom nizu povijesnih mučenika Crkve kao što je naš sv. Vlaho, ali i svetaca kao što je sv. Nikola. Radosni smo također što i naš hrvatski narod njegovim proglašenjem blaženim dobiva još jednog blaženika. Istovremeno sam radostan što će njegov život, a osobito što će krv njegove mučeničke smrti biti, kako je kazao ranokršćanski pisac Tertulijan, sjeme novih kršćana.
Budući da mi je poznato da ste vi Janjevčani posebno privrženi bl. Djevici Mariji koju velikom pobožnošću častite kao Gospu Letničku, u ovoj euharistiji želim Gospodinu zahvaliti za još jednu krunu mučeništva don Antona Muzića, rodom iz Vrnavokola, koji je svoju zrelost za nebo posvjedočio u svojoj 27. godini života i na samom početku svog svećeništva. On će kao i fra Serafin biti proglašen blaženim zajedno sa slugom Božjim mons. Vincenzom Prennushijem i drugim albanskim mučenicima žrtvama mržnje prema vjere u Albaniji u razdoblju od 1945. do 1974. godine.
Istovremeno u ovome euharistijskom slavlju molimo Gospodina da što prije bude uzdignut na čast oltara još jedan sin hrvatskog naroda porijeklom iz Janjeva, sluga Božji fra Alojzije Palić koji je 7. ožujka 1913. godine ubijen od strane crnogorskih vojnika zato što se, vrlo suvremeno poštujući svačije pravo na slobodu vjeroispovijesti, protivio nasilnom pokrštavanju muslimana.
Bitna oznaka identiteta koji povezuju svu ovu trojicu Božjih uglednika je to da su bili svećenici, navjestitelji i vršitelji Božje riječi. I mi smo danas čuli Božju riječ kojoj želimo otvoriti svoja srca i dozvoliti joj da nam progovori u našim konkretnim okolnostima kako bismo i mi, nadahnjujući se na njihovom primjeru i s pouzdanjem u njihov zagovor i osobito nebeski zagovor sv. Nikole, kojeg stoljećima štujete i na čijem se primjeru stoljećima nadahnjujete, krenuli putevima svetosti.
Mi smo danas za ovo misno slavlje izabrali, uz onaj psalam koji smo pjevali – i ovo mi je prilika da vam čestitam na doista prekrasnom liturgijskom pjevanju – tri čitanja od kojih dva prva žele osobito progovoriti o dimenziji sv. Nikole kao pastira. Dok je samo evanđelje više povezano uz činjenicu svetkovine posvete ove vaše crkve u kojoj redovito slavite euharistiju, prvo čitanje koje smo čuli je ulomak iz Djela apostolskih u kojem Pavao poziva starješine Crkve da bi im rekao da paze i na sebe i na stado kojemu su postavljeni za nadglednike. Upozorava ih na vukove koji će ujesti, koji će biti okrutni, čak i na one koji će među samim kršćanima na kriv način pristupati vjeri. Poziva ih na budnost i molitvu.
O komu ovaj ulomak iz Djela apostolskih govori u kontekstu ovog našeg slavlja? Ja sam uvjeren da govori o sv. Nikoli kojeg je Bog izabrao za vašeg starješinu i dao mu zadaću da pazi na vas. Da vam bude nadglednik, da vas čuva od okrutnih vukova, da bdije nad vama i da za vas moli. I sv. Nikola je kroz cijelu vašu povijest i sadašnjosti vrši vjerno tu svoju ulogu. No, ovo čitanje ne govori samo o sv. Nikoli, ovo čitanje također govori o vama Janjevcima koji ste, kako smo vidjeli iz ovih primjera koje smo spominjali, nadahnjujući se na primjeru sv. Nikole, uvijek znali pronalaziti one koji će poput njega također biti starješine Crkve, one koji će bdjeti nad stadom, biti nadglednici, oni koji će za one koji su im povjereni moliti. To nije samo pitanje vaše prošlosti, to je pitanje i vaše sadašnjosti za koju vam u ime Katoličke Crkve zahvaljujem. Naime, o tom da sv. Nikola nije samo onaj kojem ste se molili nego i onaj kojeg ste nastojali nasljedovati govori 38 živih svećenika, preko 20 redovnica i nekoliko bogoslova, sjemeništaraca i kandidatica porijeklo iz Janjeva, a evo čujem da se, hvala Bogu, zvanja nastavljaju rađati ovdje u ovom mjestu u kojem ste došli da biste nastavili vaš život i da biste imali budućnost koju više možda niste pronalazili u samom Janjevu.
No nije ovo jedina dimenzija u kojoj ste vi pozvani biti oni koji su starješine, koji su nadglednici, koji bdiju, koji mole. Da to nije jedini način više nam sugerira ovaj drugi tekst koji smo pročitali, ulomak iz poslanice sv. Pavla Efežanima u kojoj smo između ostalog čuli da Bog dade „jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova“. Naime, svi vi ste, osobito vaše obitelji, vi kao očevi i majke, a onda i vi kao župna zajednica bili oni koji ste bdjeli i oni koji ste molili, i zbog tog ste u svim tim vremenima uspjeli ali i danas nastavljate vršiti ono na što ste kao kršćani pozvani. Ne mogu ne spomenuti podatak koji sam pročitao u ovom kontekstu koji govori da nisu samo vaši svećenici oni s kojima se ponosimo nego da ste vi u nacionalnom i u vjerskom smislu oni s kojima se svi s pravom ponosimo, a to je da je prošle godine u vašoj župi bilo 25 krštenja. Da od kad ste došli ovdje u Kistanje 1997. godine, to je vaš župnik izjavio u Slobodnoj Dalmaciji, rodilo vas se preko 400. Ali niste se samo rodili, nego ste u svojim obiteljima i kao kršćanska zajednica nastavili prenositi vjeru i pozitivne vrijednosti svojoj djeci. Niste ih samo primili da bi im osigurali i dali ono što im je za ovozemaljski život potrebno nego ste se trudili i nastojite im dati ono što im je potrebno da imaju i onaj drugi, duhovni život, da ona vjera koju stoljećima prenosite s generacije na generaciju bude življenja i u sadašnjosti i da po vašoj djeci bude prenesena na sljedeće generacije.
Osim ove pastirske dimenzije, koja je prisutna i s kojom ste nasljedovali sv. Nikolu, ovo drugo čitanje spominje još jednu dimenziju koja mi se čini važna kako u životu sv. Nikole i u njegovom primjeru tako i u onom što ste vi uspjeli živjeti i živite, kako u svom nacionalnom tako i svom vjerskom smislu. Naime, ovo drugo čitanje govori između ostalog i o jedinstvu. “Jedno tijelo i jedan Duh… Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima“. Spomenuto je već nekoliko puta da je sv. Nikola svetac opće Crkve, nepodijeljene Crkve, jedinstvene Crkve. Evo i ja pozdravljam braću pravoslavce i drago mi je da opet nastojimo graditi bilo kakve veze koje nas povezuju i čine zajednički kršćanima. Ali, ni u ovom smislu sv. Nikola nije bio samo onaj kojeg ste promatrali, nego je bio onaj kojeg ste nasljedovali u nacionalnom i vjerskom smislu. Tako što ste ostali – iako ste bili enklava, odvojeni od ostatka Crkve, odvojeni od ostatka naroda – oni koji su sačuvali jedinstvo s Katoličkom Crkvom i sa vlastitim hrvatskim narodom. Odolijevajući, kada je u pitanju vjera, pritiscima i islama pa evo i pravoslavlja, jer ste bili okruženi pravoslavcima u pojedinim vremenima, pa ste sigurno i na taj način bili iskušavani. Ali ste kao nacionalna manjina na Kosovu sačuvali hrvatski nacionalni identitet koji je opet bio ugrožavan pred srpskim i albanskim nacionalizmom, i uspjeli ste sačuvati svoj nacionalni identitet koji čak ni mi u Hrvatskoj uvijek ne znamo prepoznati na pravi način kroz stoljeća, i čuvate ga i danas.
To je ona dimenzija u kojoj vam je sv. Nikola kao svetac jedinstvene Crkve bio ali i trebao ostati nadahnuće kako biste bili graditelji jedinstva. Ovdje ste opet na prostoru na kojem se susrećete sa odijeljenom braćom, pozvani ste biti graditelji jedinstva. Ali kako biste gradili ono jedinstvo koje smo mi u Hrvatskoj često znali izgubiti i nažalost ni danas ga nemamo zbog onih starih ideologija koje nas i dalje dijele, kako biste nam bili primjer, poticaj ali i motor koji će nas vući prema jedinstvu našeg naroda.
Ovaj govor o jedinstvu nas na neki način povezuje i s ovim evanđeoskim ulomkom koji je povezan sa posvetom Crkve, u kojem smo čuli o tom da Isus kad govori o hramu kojega je očistio, ne govori samo o hramu kojeg je očistio nego i govori o svome tijelu. Mi kršćani smo mistično tijelo Kristovo. Može li to tijelo funkcionirati ako je razjedinjeno? Evo, neka nam i to bude poticaj jer smo pripadnici istog Kristovog tijela da gradimo međusobno jedinstvo.
Međutim, ovaj nas ulomak također želi dovesti do toga da se na ovom tekstu također ispitamo, da se ispitamo nad čistoćom današnjeg hrama i Crkve koja je Božji hram. Crkve kao zajednice koju simbolizira ova dvorana koja je crkva. Ali i nad sobom samim kao hramom, jer smo mi svi hramovi Duha Svetoga. Da vidimo imali li što danas među nama kao Crkvom, i u nama kao pojedincima, što bi natjeralo Isusa da uzme bič. Imali u Crkvi današnjoj i u meni kao pojedinca, prodavača golubova, ovaca i volova, novaca i stolova? Ja vjerujem da ima. Ja znam da ima. I zato se svi trebamo u susretu s ovim evanđeoskim tekstom, ali i s pogledom na sv. Nikolu, s pogledom na druge svece i blaženike koje smo spomenuli, ispitati što je to. Ne da bismo se na toj činjenici zaustavili, nego da bi sebi posvijestili da se nalazimo u Godini Božanskog milosrđa, koje nas ne zaustavlja na grijehu i na našim slabostima, a ima ih. Jednu stvar ću spomenuti za koju sam čuo da je malo prisutna među vama Janjevcima, a to je pitanje kocke. Koja se onda prenosi na cijelu obitelj i nju onda uništava. Ali sigurno ima i drugih, vaš župnik bi znao više, ali svatko od vas znade za sebe čega ima i što to nije dobro. Ali ne zato da se zaustavimo na tom što nije dobro nego da se otvorimo Božjem milosrđu i obratimo, da s Gospodinom zajedno očistimo iz svojih zajednica to. Kako bismo onda i mi, kao što je to i on, mogli uskrsnuti na novi drugačiji život. To je ono što nam želi poručiti i sv. Nikola. To je ono što nam poručuju naši sveti mučenici koji su u jednom vremenu umrli ali danas uskrišavaju, i u našoj memoriji, i u našem slavlju, i u našoj liturgiji na jedan drugačiji način.
Evo, s pravom se ponosimo i to je dobro da se imamo s čime ponositi. No učinimo sve kako bi se i buduće generacije zbog onoga što mi činimo mogli ponositi s nama. Neka nas u tom nastojanju i dalje prati nebeski zagovor sv. Nikole i svih naših svetih zaštitnika, osobito neka nas u tom prati zagovor budućih blaženika porijeklom iz Janjeva i Kosova, fra Serafina Kodića Glasnovića i Antona Muzića.
Amen.