Na blagdan sv. Ane, 26. srpnja u istoimenoj župi na Brgatu biskup mons. Mate Uzinić blagoslovio je na završetku misnog slavlja nove vitraje na župnoj crkvi djelo prof. Marijana Jakubina iz Zagreba. Pozdravljajući biskupa i sve okupljene župnik don Robert Čibarić izrazio je svoju radost i zadovoljstvo zbog postavljanja vitraja koji daju posebnu atmosferu i ljepotu crkvi. Na sedam vitraja prikazano je četrnaest postaja Isusovog križnog puta, uz oltarsku sliku sv. Ane s malom Marijom nalaze se vitraji s likom sv. Joakima, supruga sv. Ane te sv. Josipa, Marijinog zaručnika. Dva vitraja s porukama: ljubav, žrtva, vjera i nada od ove godine podsjećat će Brgaćane na temeljne kršćanske vrednote, dok će im svojevrsni triptih s bijelom golubicom, simbolom Duha Svetoga koji širi svoju milost nad zemljom, davati snagu za njihovo življenje u svakodnevnom životu. U prigodi blagoslova novih vitraja župni ured sv. Ane izdao je prigodnu brošuru „Vitraji crkve sv. Ane” koju je u nedjelju, 24. srpnja u crkvi predstavio autor teksta akademik Luko Paljetak. Fotografije vitraja snimio je poznati dubrovački fotograf Željko Tutnjević. Autor vitraja prof. Jakubin na području sakralnog slikarstva do sada je naslikao 26 oltarnih fresaka i ulja velikog formata, 90 vitraja i dvadesetak djela manjeg formata koji se nalaze u crkvama diljem Hrvatske. Izlagao je na 28 samostalnih i 90 skupnih izložbi u domovini i inozemstvu.
Uoči blagdana u župi su svečano zvonila crkvena zvona, a vjernici župe gorućim svijećama su u predvečerje ispisali tri slova SSA (Slava sv. Ani). Jutarnju misu na blagdan nebeske zaštitnice predvodio je o. Ivo Plenković, OP, a večernje euharistijsko slavlje novi generalni vikar Dubrovačke biskupije dr. don Petar Palić.
Izgradnja kamene župne crkve sv. Ane započela je 1912. godine, a završena je i posvećena 1914. godine. Tijekom Domovinskog rata crkva je pretrpjela znatna oštećenja da bi bila obnovljena 1997. godine. Sama župa sv. Ane na Brgatu započela je kao kapelanija župe Mandaljena 1850. godine. Sa susjednim naseljima do tada je bila dio vojne kapelanije u pograničnim područjima prema Otomanskim zemljama. Već 1860. godine Gornji i Donji Brgat postali su ekspozitura sa kapelanom i vlastitim matičnim knjigama, a 1951. godine neovisnom župom.