Na blagdan sv. Lovra 10. kolovoza na tvrđavu Lovrjenac u Dubrovniku hodočaste s lovorovim grančicama u ruci vjernici župe sv. Andrije na čijem području se tvrđava nalazi, ali i štovatelji iz drugih župa. Procesija na čelu s križem i barjakom župe krenula je ispred crkvice sv. Đurđa u Pilama te uskim uličicama i skalinama stigla do ulaza u tvrđavu. Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje ove godine predvodio je p. Vinko Maslać, superior rezidencije Družbe Isusove u Dubrovniku.
Katedralni župnik i upravitelj župe sv. Andrije don Marin Lučić je na početku zahvalio voditelju misnog slavlja i koncelebrantima zaželjevši dobrodošlicu onima koji su tu po prvi puta. Primijetio je kako je lijepo hodočastiti po Gradu, za što je bilo niz prigoda u kolovozu, počevši od crkve sv. Stjepana u Pustjerni 3. kolovoza, zatim crkve Od Sigurate na blagdan Preobraženja Gospodinova 6. kolovoza, potom kod dominikanaca na blagdan sv. Dominika 8. kolovoza i na ovaj dan na Lovrijencu u čast sv. Lovra. „Naš je Grad poseban po tome što možemo na svakom kantunu slaviti Gospodina i prepoznavati bogatstvo koje imamo i tako jedni drugima biti ono pravo bogatstvo“, istaknuo je župnik. „Ova sveta misa je ona vatra koja gori u nama, a koja je bila i u sv. Lovru kako bi mogao pobijediti sve one vatre s kojima se susretao.“ Potaknuo je sve prisutne da budu poput sv. Lovra, veseli darovatelji, kao i da se priključe sljedećem hodočasničkom trenutku u Gradu – festi u Gospe.
Svoju propovijed p. Maslać je započeo riječima da je sv. Lovru Gospodin dao žar svoje ljubavi, a u zbornoj molitvi na misi smo molili da i mi ljubimo ono što je sv. Lovro ljubio. Što je to sv. Lovro ljubio može se otkriti u zapisanim i svečano propovijedanim tekstovima svetih otaca, koji su dragocjeni biseri, rekao je propovjednik. U velikom progonu car Valerijan u drugoj polovici 3. stoljeća je raspisao da svakog kršćanina a posebno one zaređene službenike treba što prije zatrti. U tome je krenuo od vrha. Uhvaćen je sam papa Siksto II. zajedno sa svojim pomoćnicima. Lovro je bio jedan od najmlađih koje je papa zaredio kao sedmoricu đakona koji su trebali služiti i posluživati siromahe, koji su bili u kršćanskoj zajednici ali su bili u materijalnoj potrebi, podsjetio je propovjednik na život sv. Lovra. Papa je u Lovru vidio veliki biser i zaredio ga za đakona, a u tom povjerenju je i Lovro imao pouzdanja u takvoga Oca. Kada su papu uhvatili Lovro mu je prišao želeći da i njega povede sa sobom. Papa mu je odgovorio da ga u malo dana čeka „svijetla kruna“. Sveti Lovro je nakon tri dana i sam bio uhapšen. Papa ga je savjetovao da sve blago koje su imali u riznici proda i podijeli siromasima. Lovro je to odmah učinio.
Kada je sam bio priveden na suđenje, prvo carevo pitanje je bilo gdje je sakrio blago i naredio mu je da ga donese. Nato Lovro, nadahnut Duhom Svetim, odgovara: Hoću, samo mi dajte tri dana vremena i sve ću vam blago predati. On je nakon toga otišao sakupiti blago Božje. U tri dana je sakupio nekoliko tisuća siromaha koje je on posluživao i doveo ih je pred cara. Car očekuje zlato i drago kamenje a ispred sebe vidi siromašne ljude bijedno obučene. Osjeća se ismijanim i izruganim. Naredio je da sveti Lovro bude kažnjen najgorim mukama.
Pater Maslać se upitao što bi mi učinili danas 2020. godine, što bi stariji i mudri savjetovali svojim mladima. U suvremenom ozračju imamo toliko neriješenih situacija koje se odnose na materijalna dobra koja se teško dijele i unutar obitelji a kamoli da se daruje nekome nešto tko je u potrebi. Kako možemo očekivati da se dogodi u Lovru današnjeg vremena takav poticaj i blagoslov da imaju puninu Duha Svetoga da mogu razdati što imaju. Pitamo se dalje kako je sveti Lovro mogao trpjeti pod tako teškim mukama, nastavio je propovjednik i istaknuo: „Vatra ljubavi koju je nosio sveti Lovro u sebi je bila jača od one vatre na koju su ga mučitelji stavili da se peče. Vatra ljubavi prema Isusu Kristu i nas je danas okupila. On je taj koji ovdje izgara od vatre i ljubavi. Daje svoj život da bi nam mogao reći: Evo, ovo je moje tijelo i od toga je moguće zapaliti plamen ljubavi.“
Na kraju je sve prisutne potaknuo da mole za zagovor ovog mladog mučenika da se i u današnje vrijeme ne čudimo mladim bogoslovima i da se ne ismijavamo mladima u našim obiteljima koji izraze želju da bi htjeli postati svećenici, redovnici ili redovnice.
Pjevanje na misi animirala je profesorica Luce Čatić, a na misi na Lovrjencu sudjelovali su dubrovački bogoslovi i sjemeništarci.
Jelica Gjenero
