Blagdan sv. Franje Asiškog svečano je proslavljen u crkvi Male braće u Dubrovniku u četvrtak, 4. listopada svečanom misom koju je predvodio fr. Tomislav Kraljević, prior dubrovačkog dominikanskog samostana. Stoljetni je to običaj u Dubrovniku da na blagdane utemeljitelja ovih dvaju prosjačkih redova iz 13. stoljeća redovnici posjećuju jedni druge i predvode središnja misna slavlje.
Propovijed je prior Kraljević započeo citatom: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“. Odgovor na pitanje zašto je to sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima, mogao bi ponuditi upravo sv. Franjo.
Prema povjesničarima, vrijeme u kojem je sv. Franjo rođen i živio svoju mladost nije bilo baš nešto posebno mirno i bezbrižno vrijeme. Društveni život je bio u velikim ekspanzijama i promjenama. Tko je imao zemlju bio je bogat, a kmetovi i seljaci ovisili su o dobroj volji svojih gospodara. I Crkva je tada bila obilježena feudalnim duhom.
U svijetu koji je tonuo u tamu pohlepe Franjo je otvorio nove putove, nastavio je propovjednik. Franjo okreće leđa svim popularnim trendovima svoga vremena. Ljudima u Crkvi ogrezlim u pohlepi i materijalnim dobrima predlaže siromaštvo, onima koji se žele nametnuti oružjem i moću propovijeda nenasilje i mir, svima koji su satrveni i umorni i koji su izgubili smisao života donosi radost.
Prior Kraljević je kazao da je život sv. Franje od ruku prekriženih i zatvorenih išao prema rukama koje postaju otvorene i ispružene, da je kao izvor vode što struji bez prestanka. Dodao je i kako moramo dublje zaroniti da bismo uočili veličinu Franjina razdavanja i da bismo shvatili njegov život.
U čemu se Franji razdao? Ne zato što je odbacio bogato odijelo i što se odrekao nasljedstva nego što se odrekao svoje vlastite volje, istaknuo je propovjednik. Sve dok ostajemo gospodari svoje volje i držimo ruke na kormilu života i želimo zadržati kontrolu, upravljati i imati moć nismo se prepustili Bogu. Potaknuo je vjernike da dopuste Bogu da upravlja, da vodi, da sve dovrši za radost cijelog čovjekovog bića. Zato je i Franjo mogao zapjevati: Hvaljen budi, o moj Gospodine.
Najradikalnije odricanje je odricanje od vlastite volje i to je najvažnija žrtva koju je Franjo učinio. To je velika milost koju trebamo zadobiti da bismo i mi mogli zapjevati sa sv. Franjom: Hvaljen budi, o moj Gospodine, kazao je propovjednik te zaključio: „To je ono što je Bog sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima“.
Gvardijan samostana fra Veselko Grubišić zahvalio je dominikancima kao i svima ostalima koji su sudjelovali na slavlju i pomogli u organizaciji. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti pjevački zbor Male braće.
Proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava, a večer uoči blagdana nakon večernje mise slavljen je tradicionalni Obred preminuća sv. Oca Franje.
Jelica Gjenero