Dan života u Dubrovačkoj biskupiji proslavljen je u subotu 9. veljače u dubrovačkoj katedrali. Slavlje je započelo molitvom krunice koju su predmolile obitelji, a vrhunac slavlja bila je misa koju je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. U propovijedi je kazao da crkvena hijerarhija „koja, ma koliko god da je pozvana biti na osami i u izdvojenosti od društveno-političkih zbivanja, ipak u pojedinim situacijama ne može stajati šutke postrani. (…) Upravo ovo se na osobit način dogodilo posljednjih mjeseci u Hrvatskoj. Pridružili smo se vjernicima koji su u zabrinutosti za svoju djecu i njihovu budućnost digli svoj glas. Drago mi je da nam se u tome posljednjih dana pridružili i brojni znanstvenici – profesori i predavači Medicinskog fakulteta u Splitu – koji su dali svoje mišljenje o neznanstvenosti onog odgoja koji se kao znanstven uveo u škole. Pretpostavljam da nitko nema pravo reći da je i njihovo mišljenje nekompetentno ili da je riječ o kontroverznim profesorima i pseudoznanstvenicima. Nadam se samo da i njih neće otpustiti, kao što su zbog verbalnog delikta, a navodne spolne i rodne diskriminacije, u Zadru opomenuli i suspendirali dr. Ivana Poljakovića. Istovremeno želim izraziti svoju žalost što institucije ove države koje bi trebale štititi djecu, među njima i pravobraniteljica za djecu, ni u jednom trenutku nisu stale u obranu djece od pseudoznanstvenog i štetnog odgoja – makar se tako retorički izražavaju – nego su stale i stoje na strani trenutne političke elite i tko zna čijih interesa.“ Naglasio je i važnost aktivnog uključenja vjernika laika u društveni život, ali i ukazao na propuste nas kršćana koji povremeno ne živimo dosljedno: „Papa može napisati tisuću enciklika i biskupi poslati tisuću poslanicama na temu života i njegove zaštite, svećenici izreći tisuću propovijedi, katehete imati tisuće sati vjeronauka, ali sve će to biti uzalud – dapače prema načinu na koji to prihvaćaju neki vjernici to se ponekad čini i štetno – ako vjernici ostanu šutjeti, ako se ne čuje njihov glas, njihovi stavovi koji trebaju, ako su kršćani, biti usklađeni sa stavovima Krista i njegove Crkve. Umjesto toga ni sami kršćani u velikom broju ne žive u skladu s logikom kulture života, nego slijede logiku kulture smrti. Zato je, čini mi se, puno veći problem od zakona o abortusu ili pomognutoj oplodnji to se kršćani koriste onim što im omogućavaju takvi zakoni. Kad bi kršćani kršćanski živjeli, slični zakoni bi u Hrvatskoj mogli napraviti puno manje zla. Isto je tako i sa spomenutim odgojem koji je štetan, to je nesporno, ali je još štetnije to što su naše kršćanske obitelji prestale biti odgojna ozračja, što su naše obitelji prepustile drugima, a često i nikome, odgoj svoje djece.“, te nastavio: „Koliko god da je dobro da smo konačno digli svoj glas i javno rekli što kao kršćani mislimo o pojedinim gorućim problemima ovoga društva, koji nas se tiču jednako kao što se tiču i drugih, to naše dizanje glasa protiv ovoga ili onoga nije dovoljno. Uz to ‘protiv’ mora se dogoditi i naš ‘za’, ‘za’ ponovni odgoj svoje djece u svojim obiteljima koji ne ovisi o ministru i ministarstvu nego o nama samima.“
Na kraju mise okupljenima se obratio i dr. don Stanko Lasić, katedralni župnik i predstojnik Vijeća za život i obitelj Dubrovačke biskupije. Ohrabrio je obitelji citirajući sv. Ireneja koji je kazao: „Slava je Božja živi čovjek“, te im zahvalio na njihovoj otvorenosti životu. Nakon euharistije slavlje je nastavljeno uz druženje i zajedničku večeru.
Šime Zupčić