U Gospinu domu u Grgurićima kraj Slanoga u Dubrovačkom primorju 22. kolovoza prvi je put svečano proslavljen blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice. U dvorištu ispred kuće Katedralne župe koja služi za posebne pastoralne potrebe, postavljen je Gospin kip, visok 125 cm. Od bijeloga bračkog kamena isklesao ga je akademski kipar Stipe Vrandečić iz Pučišća. Bogorodica je prikazana kao majka koja raskriljenih ruku prima sve koji joj dolaze ususret da ih uzdigne prema Bogu. Kip je postavljen na 35 cm visoko postolje od domaćega vapnenca, s Marijinim monogramom i krunom kralja Zvonimira. Kip i postolje smješteni su u dupku (nišu) koja još nije dovršena. Iz zahvalnosti Gospi za primljena dobročinstva, izradu kipa platio je jedan vjernik iz Gradske župe koji je želio ostati anoniman. Proslava je upriličena osmi dan od Velike Gospe, na spomen Marije Kraljice. Iz Dubrovnika je pristiglo 70-ak članova Katedralnoga pjevačkog zbora, katedralne bratovštine Presvetoga oltarskog Sakramenta, župnoga pastoralnog i ekonomskog vijeća i gradski župnik don Stanko Lasić.
Večernju misu na otvorenom, pred novopostavljenim Gospinim kipom predvodio je čilipski župnik don Josip Barišić. U propovijedi je istaknuo četiri značajke Marijina kraljevskoga dostojanstva: poniznost, majčinsku službu, smjerni zagovor i znak buduće slave Crkve.
Marija je nazočna u početcima spasenja i Crkve: od pristanka da začne i rodi Bogočovjeka Isusa Krista, da vjeruje Bogu i kad je to ljudski neobjašnjivo (začeti dijete bez muža, roditi u štali, bježati u progonstvo, pretrpjeti nerazumljivo u Hramu, u Kani i na Kalvariji, očuvati vjeru da Veliki petak nije kraj i da će doći Uskrs), da bude majka apostolima i prvoj zajednici kršćana. Privrženost Gospi odlika je kršćanstva među Hrvatima od kad su primili krštenje: mauzolej krvavoga progonitelja kršćana cara Dioklecijana posvećen je Gospi, hrvatski knezovi i kraljevi redom podižu Gospine crkve i svetišta, u Gospinim svetištima u Solinu, Ninu i Mariji Bistrici tinjala je nada u slobodu u doba jednoumlja, s Marijinom krunicom oko vrata i prebirući njezina zrnca izmoljena je i ostvarena samostalnost i sloboda.
Marija je najčašćenija kršćanka i u Dubrovačkoj biskupiji jer joj je – ne računajući križeve i »kapelice« krajputaše, špilje i kipove, posvećeno čak 128 crkava, crkvica i kapelica. To je više nego što od Vitaljine do Vele Luke ima sakralnih objekata posvećenih Presvetom Trojstvu (22), Duhu Svetom (5) i Isusu (ukupno 40) i svakom drugom svetcu (Nikola 42, Juraj 25, Ivan Krstitelj i arkanđeo Mihael po 24, Petar 22, Roko 21, Antun 18, Ana 17, Stjepan 15, Ilija 14, Vlaho i Vid po 12, Luka i Martin po 11, Ivan, Jeronim i Josip po 10, Kuzma i Damjan 6, Magdalena 6…).
Mariju, odvjetnicu Milosti, kraljicu svega stvorenoga i Bogorodicu, ne spominje se zbog onoga što je učinila prije dva tisućljeća, ili kod Lepanta i Korčule 1571., pod Bečom 1683. ili Sinjem 1715., nego i zbog majčinskoga zagovora danas.