Prvi Redovnički dan u Dubrovniku održan je u subotu, 5. rujna s temom „Radost i zajedništvo“ u dvorani sv. Ivana Pavla II. i franjevačkoj crkvi Male braće. Otvorio ga je dr. fra Jure Šarčević, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica koja organizira redovničke dane.
Ovaj dan u Dubrovniku dio je 31. Redovničkih dana čija novost u Godini posvećenog života je u tome da se prvi put organiziraju u pet gradova u Hrvatskoj. Prvi od tih gradova je Dubrovnik.
Pozdravljajući goste i sudionike predsjednik Šarčević istaknuo je kako su radost i zajedništvo, što su teme susreta, nosive riječi pontifikata pape Franje. Govoreći o nekim karakteristikama našeg vremena kazao je da je danas „potrebna jasnoća i snažno svjedočanstvo ljudi koji vide Božjim očima, ljudi koji otvaraju perspektivu i vide dalje od običnih ljudi“. A tu redovnici i redovnice mogu pružiti svjedočanstvo Evanđelja.
Nazočne je pozdravio i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, koji je izrazio radost što HKVRPP ovakav dan organizira i u Dubrovniku te nadu da će se s time nastaviti i nakon Godine posvećenog života.
Prvo predavanje “Radost u Novom zavjetu. Dar i odgovornost kao konstitutivne značajke spasenjske radosti” održala je dr. s. Silvana Fužinato, iz Družbe Presvetog Srca Isusova, koja predaje biblijsku teologiju na fakultetima u Zagrebu i Đakovu.
Radost u redovničkim zajednicama
Potičući okupljene na preispitivanje koliko radosti ima u njihovim redovničkim zajednicama, dr. Fužinato je kazala kako je nemoguće ukratko izreći sva značenja radosti u Novom zavjetu. Zato je detaljnije protumačila tri aspekta radosti prema izabranim novozavjetnim tekstovima: radost spasenja, radost odgovornosti i radost križa. Zaključila je kako su odluke koje su u Godini posvećenog života pozvani ne samo donositi, nego i autentično živjeti i svjedočiti, „odluke radosti koja se rađa u osobnom iskustvu spasenja, raste u odgovornom djelovanju te postiže puninu u daru ljubavi vlastita života. Nije riječ o radosti kao ‘beskorisnom ukrasu’, ‘umjetnom osmjehu’, ‘trenutnoj ili površnoj raspoloživosti’ nego o radosti spasenja, odgovornosti križa kao konstitutivnoj značajki identiteta osobe posvećene Bogu i čovjeku.“
Koncelebrirano euharistijsko slavlje, kao vrhunac radosti i zajedništva, u crkvi Male braće predvodio je biskup Uzinić. Redovnice iz različitih zajednica su čitali čitanja i molitvu vjernika, a pjevanje su animirale dominikanke pod vodstvom s. Blaženke Rudić.
Kako redovništvo može pravilno prenositi drugima ono bitno?
U propovijedi je dubrovački biskup potaknuo okupljene redovnike i redovnice na promišljanje u Godini posvećenog života o onome što je bitno, a što sporedno u redovničkim zajednicama te kako što bolje prenositi ono bitno drugima. Kao bitno je naglasio Evanđelje, dok je među nebitno ubrojio različita pravila koja su u različitim vremenima možda i imala smisla, ali danas, podignuta na pijedestal uzvišenosti, opterećuju prenošenje evanđeoske poruke. Razmišljajući o tome kako poruku Evanđelja što bolje prenijeti drugima istaknuo je dva oprečna, ali, po njegovom mišljenju, oba pogrešna načina. Jedan je da se ljudima ovoga vremena nastoji poslati poruka da su redovnici i redovnice isti kao i oni, čineći Evanđelje privlačnim onako kako današnji ljudi shvaćaju privlačnost. Druga je insistiranje na starim pravilima koja nemaju ništa zajedničko sa sadašnjim trenutkom. „Najbolje je da ljudima pokažemo da je vrijednost Evanđelja ono što nas ispunjava i ono što njih može ispuniti“, istaknuo je biskup Uzinić.
„Samo ako se budemo trudili oko onog bitnog moći ćemo osobno u svojoj dubini biti istinski radosni. I onda ćemo moći učiniti istinski sretnima i svoje zajednice koje neće biti opterećene nebitnim nego će biti radosne zbog onog bitnog, zbog poslanja koje imaju kao osobe Bogu posvećenog života, polazeći ne samo od karizmi nego od Evanđelja čije su oni izričaji. A onda će se ta radost i zajedništvo iz vlastitih zajednica moći na pravi način priopćiti drugima,“ poručio je biskup.
Uz 500. obljetnicu rođenja sv. Terezije Avilske
Predavanje „Zajedništvo kod sv. Terezije Avilske” održao je dr. don Edvard Punda, s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. Kao teološki temelj zajedništva protumačio je Terezijino iskustvo Boga, a njezinu viziju zajedništva izdvojio je iz njezinog iskustva samostana koje je osnivala. Zaključio je kako zajedništvo kod sv. Terezije nije neka usputna tema nego je to dinamičan proces. Za nju redovnički zavjeti nisu samo u službi ostvarenja vlastite svetosti nego u službi zajedništva. Važno joj je da redovnice budu prijateljice, onakraj klanovskih druženja koja razaraju zajednicu. Svaki čovjek može profitirati upoznavajući njezinu viziju zajednice, zaključio je dr. Punda.
Uz stotinjak redovnica i redovnika iz pet muških i desetak ženskih redovničkih zajednica koje djeluju na području Dubrovačke biskupije skupu je nazočio i fra Stanko Dodig, pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije.
Na Redovničkom danu bilo je prigode za postavljanje pitanja predavačima i produbljivanje teme, te iznošenje svojih razmišljanja. Dan je završen kako je i započeo – zajedničkom molitvom.
Prvom Redovničkom danu u Dubrovniku nazočile su s. Katarina Maglica i s. Ružica Barić, članice predsjedništva HKVRPP-a čije družbe su s područja Dubrovačke biskupije. Moderatori susreta bili su dominikanski provincijal dr. fra Anto Gavrić i zamjenica vrhovne predstojnice Družbe Kćeri milosrđa mr. s. Vianeja Kustura. Prvi Redovnički dan u Dubrovniku nije prošao bez pjesme i spota kojeg su hrvatske redovnice i redovnici priredili za Godinu posvećenog života „Hvala redovnika“.
Podsjetimo, HKVRPP već trideset godina organizira Redovničke dane (donedavno “Redovnički tjedan”). U Godini posvećenoga života odlučeno je organizirati Redovničke dane u pet mjesta: Dubrovniku, Rijeci, Đakovu, Splitu i Zagrebu.
Opća tema ovogodišnjih Redovničkih dana je: „Radost – zajedništvo – emocije“. Tema je uzeta na temelju apostolskog pisma pape Franje u Godini posvećenog života: “Gdje su redovnici, ondje je radost”.
Angelina Tadić