Hrabrih 54-ero hodočasnika u jednom autobusu s don Robertom Ćibarićem, župnikom župe sv. Mihajla u Lapadu, krenulo je u srijedu, 8. veljače na dvanaestodnevno hodočašće kroz Italiju, Francusku, Španjolsku, Portugal, prema Marijanskim svetištima u Lurdu i Fatimi, ali i s posjetom brojnim drugim hodočasničkim mjesta u ovom dijelu Europe. Molitvom smo započeli i završili hodočašće, moleći se Blaženoj Djevici Mariji, ali i svim drugim svecima i sveticama s čijim posebnim čašćenjima smo se susretali na našem putu i koje smo nosili u našim srcima. Svako od nas krenuo je na hodočasnički put dug oko 7.500 km sa svojim zahvalama, prošnjama, molbama, zavjetima.
Prvo odredište na tom putu bila je Padova gdje smo stigli u ranim jutarnjim satima, te obišli svetišta sv. Antuna Padovanskog, sv. Justine, zaštitnice Padove, i sv. Leopolda Bogdana Mandića gdje smo imali i misu koju je predvodio naš don Robert. Nakon mise i kratkog obilaska Padove, nastavili smo vožnju kroz Italiju do Acqui Terme gdje smo tu drugu noć bili smješteni.
Nakon doručka krenuli smo na predviđeni dnevni put od cca 1.000 km do Gospinog svetišta u Lurdu. Odmah na početku nas je iznenadio snijeg koji je padao, ali i koji je tako pokazao ljepotu prirode. Prelaskom preko Pirineja i spuštajući se prema Genovi snijeg je prestao. A nas ništa nije moglo spriječiti jer je taj dan bio spomendan bl. Alojzija Stepinca, pa su i naše molitve i pjesme imale ljepši zvuk uz nadu da ih šaljemo uskoro i našem svecu. Uvečer kasno stigli smo u Lurd.
U Lurdu na blagdan Gospe Lurdske: susret s drugim hodočasnicima
U Lurdu smo se probudili upravo na blagdan Gospe Lurdske, pa smo dan započeli zajedničkom misom koju je predvodio “još uvijek naš” don Petar Palić koji je ovdje stigao s hodočasnicima iz Cavtata predvođenim njihovim župnikom don Matom Karamatićem, hodočasnicima iz Zagreba koju su činili članovi Udruge JOB s don Dragutinom Goričanecem i grupom hodočasnika Janjevaca. Misa je služena u Špilji ukazanja što je dodatno uzburkalo ionako uzburkane osjećaje. Nakon mise razgledali smo crkve sa kriptama i kupolom, a potom smo putem Križa pošli zahvaliti Isusu na njegovom trpljenju i podnesenoj muci za nas. Posebnost postaja ovog Križnog puta je da su svi kipovi (figure) u prirodnoj veličini, ali nedostaje Marija Magdalena, koju su uoči posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. osamdesetih godina prošlog stoljeća francuski anarhisti minirali i time mislili spriječiti posjet Svetog Oca Lurdu. U spomen na taj događaj kip Marije Magdalene nikada nije nanovo stavljen. U molitvi i pjesmi u jednom takvom okruženju imali smo osjećaj kako se nebo spojilo sa zemljom.
Pokušaj obilaska kuće – mlina gdje je Bernardica živjela nije nam uspio jer je bilo zatvoreno, ali pokoja riječ našeg vodiča Dražena nam je, nadam se, dočarala i samu unutrašnjost te kuće. Zatim smo otišli u župnu crkvu i uputili još pokoju molitva Majci Božjoj. Obišli smo i veličanstvenu Baziliku pod zemljom koja može primiti oko 30.000 vjernika.
Poslijepodnevni dio program bio je po slobodnom izboru. Moglo se ići u razgledanje i kupovinu suvenira ili kupanje u lurdskim bazenima, što je većina i odlučila. “Pijte vodu, kupajte se u njoj“, stoji iznad ulaza. Bilo je to predivno iskustvo i osjećaj. Bezbroj volontera, koji su nakon prijava po tri godine čekali da bi mogli tu volontirati, pomagalo je vjernicima. Naravno vodu iz Lurda svi smo ponijeli doma za naše drage kako bi i oni koji su s nama bili u našim molitvama dodirom kapljica bili bliže i Majci Božjoj Lurdskoj, da ih time čuva i blagoslivlja.
Jedva smo čekali kraj dana i procesiju sa svijećama. Sva naša očekivanja bila su ne smo ispunjena, nego i premašena. Molitva krunice u dugoj procesiji sa svijećama, povezana s pjevanjem refrena „Ave Marija“ koji se pjevao iz dubine duše, za većinu nas je bilo do sada nedoživljeno iskustvo koje ostavlja bez daha. Prema nekim procjenama sudjelovalo je i do 30.000 vjernika. Isuse, hvala Ti, Majko Marijo, moli za nas!
U Santiago de Composteli – trećem najvećem hodočasničkom mjestu srednjovjekovne Europe
Slijedećeg jutra, za oproštaj od Lurda i od hodočasnika iz Cavtata, slavili smo misu u kripti Crux Glorissa, a misu je predvodio župnik Karamatić. Iz Lurda odlazimo pozdravljajući pjesmom našu Majku i krećemo prema višestoljetnom hodočasničkom mjestu Santiago de Composteli. Uz put smo se zaustavili u mjestu Burgos s prekrasnom gotičkom katedralom posvećenoj Djevici Mariji.
Santiago de Compostela, treće najveće hodočasničko mjesto nakon Jeruzalema i Rima, s poznatom katedralom sv. Jakova s njegovim grobom, poznato i kao cilj hodočasničkog puta El Camino, ostavlja na nas duboki utisak. Biti uz Isusovog apostola, prema tradiciji zagrliti njegov oltarski kip iza leđa i čelo nasloniti na Jakobovu kapicu (školjku), te kratko ostati u šutnji, molitvi, zahvali – neprocjenjivo.
Misu je taj dan predvodio voditelj puta don Robert Ćibarić. Imali smo prigodu ostati sami na hodočasničkom putu, u jednoj od kripti. Obišli smo katedralu, svatko u svojim mislima, lebdimo… Izlazeći vani na trg susreli smo hodočasnika koji nije prošao cijeli El Camino (samo od Seville), pružili mu ruku i slikali se s njim. Poslije toga jedino što ostaje za izgovoriti je: Gospodine Bože, pruži i meni priliku i daj mi snage i ustrajnosti za El Camino, jer stara izreka kaže na Kaminu čovjek upoznaje sebe.
U Fatimi na Dan zaljubljenih
Nastavljamo naše hodočašće prema glavnom cilju Fatimi koja ove godine obilježava stotu godišnjicu od ukazanja. Stižemo u noćnim satima, ali još uvijek na vrijeme da se priključimo molitvi krunice i procesije s Gospinim kipom. Ni umor, ni kiša nas nisu mogli zaustaviti. „Ave , Ave , Ave Marija“, odlijegalo je Fatimom, ali i našim srcima.
Dan zaljubljenih Valentinovo počinjemo obilaskom fatimskog Svetišta. Originalni dio Berlinskog zida koji povezuje jednu od fatimskih tajni s padom komunizma, kapela Ukazanja, Bazilika s grobovima vidjelaca, kip sv. Ivana Pavla II., nova crkva – samo su dio ljepota Fatime.
Toga dana posjetili smo selo Alustrel i rodne kuće vidjelaca sv. Lucije, Franciska i Jancite; mjesto ukazanja anđela, kapelicu ukazanja, bunar suza, i dio Križnog puta zvanog Mađarski križni put s prekrasnom kapelicom na kraju i vidikom na cijeli kraj. Pošli smo i do mjesta Batalha u kojem je gotička crkva Santa Maria da Vitorio, te mjesta Alcobaci gdje se nalazi spomenik kralju Pedru i Ines de Castro, stvarnim likovima romantičnih priča XIV. Stoljeća.
Večernja molitva krunice i procesija imala je za svih nas neki veći značaj i osjećaj jer je naša najstarija hodočasnica Đurica Baričević u svojoj 84-toj godini predvodila molitvu drugog žalosnog otajstva krunice pred Gospinim kipom. Ponosni smo na nju. Bravo tete Đurice!
Slijedeće jutro krenuli smo u Lisabon, rodni grad sv. Antuna Padovanskog. U crkvi Sv. Ante, sagrađenoj iznad mjesta njegovog rođenja, svatko pojedinačno se nakratko pomolio. Misu smo slavili katedrali Uznesenja Djevice Marije iz XI. st., a nakon toga obilazili grad. Obišli smo četvrt Belem s kulom Belem koja je pod UNESCO-vom zaštitom, tu je i spomenik Otkrićima, samostan Sv. Jeronima, ali i panoramski pogled na kip Krista Kralja visokog 80 metara koji se nalazi na drugoj obali do koje vodi most dug 12 km (nalik onom u San Francisku). Nakon kratkog odmora krenuli smo prema najzapadnijoj točki Europe Stjenovitom rtu (Cabo da Roca), mjestu „gdje zemlja završava i počinje more“. Europu i Ameriku od tog mjesta dijeli samo nepregledni Atlantski ocean. Pogled jedinstven. Puni dojmova vratili smo se na počinak u Fatimu.
Susret s. Editom Majić u Avili
Slijedeći, već deveti dan našeg hodočasničkog puta, uputili smo se prema Avili, mjestu rođenja sv. Tereze Avilske. Prošli smo i pored Alba de Tormesa, mjesta gdje je njen grob. Prije mise u Avili imali smo milost od Boga da se susretnemo i svatko od nas progovori par riječi s našom karmelićankom s. Editom Majić od Križa. Bila je tu i pokoja suza, molitva i blagoslov za nas i za sve vas…Uz nju se u samostanu nalaze i još tri sestre Mihaela, Gabrijela i Estera. Molimo za sve njih da ustaju na svom putu. Svakome od nas će ovaj susret ostati posebno zapisan u srcu. Bila je to u kratkom vremena bujica snažnih osjećaja. Tu slavimo misu.
Zaustavili smo se u Toledu, nekoć glavnom gradu Španjolske, koji je i danas sjedište nadbiskupije. Katedrala u Toledu i “slijepca” ostavlja bez teksta, ali do nje treba proći kroz Vrata Puerta del Sol, pa se popeti na brdo. Najjednostavnije je pokretnim skalama u pet prekinutih nizova te nakon toga još malo pješačenja. Dobra ideja za naše gradske oce. U Toledu su još čuveni El Greco muzej, dvorac Alcazar.
U Madrid stižemo u ranim noćnim satima i svatko tko je želio mogao je sam poći u istraživanje jer smo bili smješteni u centru. Jutarnje zajedničko razgledavanje započeli smo katedralom, te potom Plaza de la Villa, ali vrijeme je bilo ograničeno te smo krenuli prema Zaragozi kojoj nas je dočekalo još jedno iznenađenje – katedrala Gospe od Pilara. Tu se nalazi kip koji prikazuje Gospu koja stoji na štapu Sv. Jakova koji se okamenio. Svaki dan kroz godinu na njenom kipu se mijenja haljina, a štap se kao relikvija može s druge strane oltara dotaknuti i nad njim pomoliti, zahvaliti, zavjetovati… Misu smo slavili u kripti sv. Antuna. Unutrašnjost, pročelje, zvonici – teško je reći što je ljepše. Sve, ali baš sve je prekrasno. Vani je veliki trg na kojem se na jednom kraju nalazi velika fontana modernističkog dizajna, a na drugom kip Franciska Goye s još par umjetničkih skulptura.
Iznad oblaka…
Potom smo krenuli prema Montserratu pod dojmom da nas ništa više neće ostaviti bez teksta. U Montserrat smo došli u noćnim satima, mrak je skrivao ljepotu koja se malo nazirala, ali ipak nismo ostali bez teksta. Ali buđenje u zoru i ono što smo tada ugledali, bilo je „vau“. Gdje smo? Na nebu! Na fotografijama s puta se mogu vidjeti oblaci ispod nas. Nevjerojatna priroda i okruženje, a još nevjerojatniji benediktinci koji su to u okruženju planine sve izgradili. Santa Maria de Montserrat ili Crna Gospa od Montserata je u središtu oltara, kojoj se okolno može prići i pred kipom se pomoliti, zahvaliti, zavjetovati… Na trenutak je izgledalo da tim svojom činom svatko od nas postaje i dijelom oltara jer je to sve vidljivo iz crkve. U kripti iza oltara slavljena je misa. Bilo je to božanstveno jutro.
Ali ipak ostavljamo Montserrat iza sebe i polazimo prema Barceloni. Jedinstvena Sagrada Familia – katedrala Svete obitelji čuvenog Gaudija. Hoće li ikada biti završena? Nakon toga slijedio je red điravanja, red kupovine, red odmaranja, red obilaska znamenitosti: Kolumbov spomenik, La Rambla, Placa Cataluna, Barceloneta. Potom smo pošli prema Nimesu i posljednjem prenoćištu u krevetu na ovom hodočašću.
Zadnjeg dana obišli smo Avignon koji je u vrijeme Avignonskog sužanjstva bilo sjedište sedmorice papa. Na misi smo bili u jednoj od kripti, obišli Papinske vrtove, te nakon okrijepe i kave krenuli prema Dubrovnika, na put od cca 1.700 km, s usputnim stajalištima prema potrebi. U Grad smo se vratili u ponedjeljak, 20. veljače oko podne, nakon dvanaest dana hodočašća.
Hvala dragom Bogu na ovom hodočašću i svemu što smo doživjeli i što nas je duhovno obogatilo. Hvala don Robertu na inicijativi i realizaciji ovog jedinstvenog hodočašća, našem vodiču Draženu Marjanoviću, dobrom duhu ovog hodočašća na svemu naučenom, vozačima Milu i Slavku na ugodnoj i sigurnoj vožnji.
Što na kraju kazati? Bi li ponovio sve ovo? Da! Je li bilo fizički naporno? Da, ali naspram onoga što smo dobili – to je ništa!
Zoran Jović