Božji glas i glasovi
Kad nakon kišnog dana sunce ponovno izađe, onda primjećujemo kako priroda oko nas sasvim drukčije izgleda, jer je sunce obasjava.
Ako smo u kazalištu, onda primjećujemo kako su bitne zrake svjetla koje osvjetljavaju glumca ili glumicu, tako da se na njima može primjetiti njihovo držanje,
njihova mimika i pokreti i njihova odjeća. Dobar režiser upotrebljava te efekte kako bi privukao pozornost gledatelja ili da bi naglasio nešto u glumi ili da bi
podcrtao značenje riječi koje izgovaraju glumci.
U današnjem Evanđelju preobraženja i nas Isus obasjava nečim, što trojica učenika, na ovaj način, vjerojatno još na Isusu nisu nikad primjetila. Božji odsjaj je na
Isusu. Taj se trenutak ne može zaboraviti. I onda riječi: „Ovo je Sin moj ljubljeni. Slušajte ga.“
Postoji mnogo glasova, koji navaljuju na nas. Nemoguće je slušati sve glasove s njihovim porukama. Svi ti glasovi žele nešto od nas: oni nas prisiljavaju na ovaj
ili onaj put, žele od nas ovo ili ono…
Živimo u pluralnom društvu, tj. ima mnogo glasova, koji su konkurencija jedni drugima i žele nas na svoju stranu. To je za mnoge zbunjujuće, jer postoje glasovi
koji osobito jako viču ili zovu i koji nisu glasovi, koje bismo trebali nasljedovati. S druge strane, postoje dobri i tihi glasovi, koje lako možemo prečuti. U malom
svijetu naših obitelji postoje u pravilu visoke i cijenjene vrednote kao što su solidarnost, razumijenjavnje, nježnost, suosjećanje. Ali vani u svijetu, u poduzeću, u
školi, u udruženju ili u klubu mnogo puta određuje život konkurencija i rivalstvo. Mnogi glasovi, koji navaljuju na nas, žele samo jedno od nas: naš novac. A
pojedini glasovi žele od nas više od novca: oni žele nas same.
I Isusovo je vrijeme moralo biti puno pluralizma, jer se i tada tražio Isusov glas i tada se natjecalo za njegov glas. Poznate su njegove riječi: „Ako tko želi ići za
mnom, neka se odrekne samoga sebe i neka uzme svoj križ. Tko želi svoj život spasiti, izgubit će ga… Što koristi čovjeku, ako cijeli svijet dobije, a životu svom
naudi.“ (8, 34-36).
Gora preobraženja i vrt straha zajedno pripadaju Evanđelju. Da, tu je svjetlo, kojim su nam obasjani trenutci u kojima tako jasno doživljavamo Boga. Tu je i
tama, kad osjećamo kao da će se sve srušiti u žalosnoj i sivoj sumnjičavosti. A između toga su normalni putovi, na kojima nas ni svjetlo ne obasjava, ni tama
svojim strahom pritišće; svakidašnjica, u kojoj u svagdanjoj vjernosti živimo svoju vjeru. Nedjelju za nedjeljom Isus nam se predstavlja kao ljubljeni Sin Božji.
„Slušajte ga“, poručeno nam je. U mnoštvu konkurentskih glasova, slušajte ga i gledajte ga, njegove riječi i djela i njegov put.
U ovom korizmenom vremenu pozvani smo ponovno čuti poziv: „Slušajte ga!“ To se događa svake nedjelje. U korizmenom vremenu trebali bismo biti svjesniji
tog događaja. Kao što Bog kaže „Slušajte ga“, tako nam Sin kaže o darovima kruha i vina: „Uzmite i jedite, to sam ja za vas.“
U tom kruhu i u tom kaležu je cijela ljepota Božje ljubavi među nama.
Don Petar Palić