U našem ovogodišnjem slijeđenju Isusa pomaže nam Markovo evanđelje, koje je prepuno čudesnih događaja koji potvrđuju da je Isus prorok kojega je Bog navijestio i obećao, a o čemu smo čitali u prvom čitanju. Među opisima čuda Marko osobitu pažnju posvećuje ozdravljenjima opsjednutih. Iako nam se čini da su slične pojave daleko iza našeg vremena, ovaj ulomak sa svoje dvije razine pristupa ovom događaju ima što kazati nama i našem vremenu.
Prva razina je razina opsjednutog. Komentirajući razinu opsjednutog, ne želim govoriti o opsjednuću onog tipa koji je opisalo evanđelje, nego o jednom drugom tipu opsjednuća koji se očitovao, a nažalost i danas očituje, kroz sustavno istrebljenje milijuna ljudskih bića. Slične pojave nije moguće razumjeti drugačije nego kao rezultat opsjednutošća nečistim duhom koji je ljude učinio sredstvima svoje mržnje prema Bogu i prema čovjeku. Kako drugačije, u kontekstu prekjučerašnjeg Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, shvatiti žrtve nacizma i fašizma u nacističkim koncentracijskim logorima smrti, ali i komunističkih križnih putova, staljininstičkih logora i titoističkih zatvora? Kako drugačije razumjeti velikosrpske zločine, pa i neprimjerene odgovora i zločine počinjene s naše strane u domovinskom ratu? Kao se ne sjetiti i svega onog što se događalo i događa na ovom planu širom svijeta i pri tom se ne zapitati bi li takvo što bilo moguće bez đavolovog nadahnuća i opsjednuća? Ne bih, međutim, želio da se zaustavimo samo na prošlosti ili ratnim događanjima za koje svi lako priznajemo da su plod sotonskog djelovanja, nego bih želio da nam događaji prošlosti i prisjećanja na rat i njegove strahote pomognu u otkrivanju i u osobnom suočavanju s opsjednućima sadašnjosti s pouzdanjem u Isusa i njegovu moć. Ovdje mislim na suvremene logore smrti po našim bolnicama gdje se sustavno, sasvim legalno kao što je to svojevremeno bilo i istrebljenje Židova, vrši istrebljenje nerođene djece, ali i sve više, kako nam to pokazuju zakonodavstva nekih europskih zemlja, polako i ustrajno priprema plan za istrebljenje starih i bolesnih. I kako pri tom uspijeva tolike zavarati, i uvjeriti, nažalost čak i među kršćanima, da je to nešto normalno! Ovom sve prisutnijem i proširenijem znaku opsjednuća našeg vremena, mogu i želim pridružiti drogu i druga opojna sredstva, alkohol bez kojega se mnogi više ne znaju zabaviti ili ne uspijevaju živjeti, sve prisutniju pojavu kocke i klađenja koje ljude čine robovima vlastitog egoizma, niskih strasti i želje za što bržom zaradom, a što ih dovede do toga da ‘zarade’ samo kamatarske kredite, zatvore, uništene obitelji, a zatim izgube i vlastite živote i sl. I ni blizu ne mislim da sam iscrpio niz opsjednuća našeg vremena, koja nas na ovaj ili onaj način zarobljuju, očitujući tom zarobljenošću da im je pokretač na izravan ili neizravan način onaj koga je Isus definirao kao ‘čovjekoubojicu od početka’. I svemu tome potrebna je što prije intervencija Isusa Krista i njegovog čudesnog ozdravljujućeg djelovanja jer pred Isusom i njegovim čudesnim djelovanjem Zli pokazuje da je sva njegova moć i snaga zapravo privid, da je u stvarnosti i jadan i slab: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećenine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!“
Druga razina na koju nas poziva današnji evanđeoski ulomak je razina Isusa Krista kojega smo pozvani slijediti. Nije samo Isus pozvan biti prorok poput Mojsija, nego je to svaki kršćanin, već zbog same činjenice da je kršćanin. Pozvani smo biti proroci u svom prostoru i vremenu. Zanimljiv je završetak prvog čitanja koje proročku vjerodostojnost otkriva u sukladnosti između onog što Bog nalaže, a prorok govori i čini. U ovo se uklapa i Pavlova poziv iz drugog čitanja da svi kao kršćani, bez obzira što smo, jesmo li oženjeni ili neoženjeni, udate il neudate, budemo privrženi Gospodinu, proroci koji govore i žive ono što im Gospodin nalaže. Da bismo to mogli, da bismo bili proroci poput Isusa Krista i ostali njemu ostali privrženi u našem prostoru i vremenu govoreći i čineći ono što nam on nalaže, moramo svoj život pokušati što više uskladiti s njegovim životom. Današnje evanđelje prikazalo je jedan Isusov dan koji je prije svega drugoga bio obilježen molitvom jer „Isus u subotu uđe u sinagogu“ koja je mjesto molitve, zatim poučavanjem drugih, a onda i konkretnim djelima ljubavi prema bližnjima, trudeći se ne samo da bi sam i osobno pobijedio zlo, nego da bi i druge oslobodio od onog zla kojim su oni zahvaćeni. Vezano uz izneseno razmišljanje o opsjednućima, upravo u ovom vidim veliku proročku odgovornost nas kršćana ovog povijesnog trenutka. Mi smo ti koji ne smiju zašutjeti, koji se ne mogu i ne smiju pomiriti s različitim oblicima opsjednuća i djelovanja nečistog duha u našem vremenu, nego smiju i moraju dići svoj glas i upotrijebiti sva sredstva koja imaju na raspolaganju, pazeći međutim da u izboru sredstava i sami ne postanu dionici nekog drugog opsjednuća što se, nažalost, često znade dogoditi.
Da bismo znali na pravi način odgovoriti na izazove opsjednuća našeg vremena i da u svojim odgovorima ne bi smo prešli granicu koju smijemo prijeći, a ta granica su pravo i dostojanstvo i osobito zaštita života drugih ljudi, trebamo poput Isusa svoj dan započinjati molitvom, nastavljati pažljivim i argumentiranim poučavanjem drugih, jer Isus je poučavao „kao onaj koji ima vlast“, da bi se sve to što govorimo drugima pretvorilo u život koji živimo i konkretna djela ljubavi kojima pokušavamo pomoći onima koji su zarobljeni različitim opsjednućima našeg vremena. Mislim da je jedino ovo ispravan put kojim ćemo ne samo pomoći drugima da se oslobode od opsjednutosti nečistim duhom, nego i sami uspjeti ostati neopsjednuti pogrešnom logikom i pogrešnim stilovima života, bez obzira na mržnju, neshvaćanja, opiranja, podmetanja, a ponekad i izravna proganjanja, kojima ćemo biti izloženi.