Redovnički dan za redovnike i redovnice koju djeluju u Dubrovačkoj biskupiji održan je u subotu, 25. siječnja u dvorani bl. Ivana Pavla II. u bivšem Samostanu sv. Klare u Dubrovniku.
Predsjednik Vijeća za posvećeni život fra Stanko Dodig na početku je pozdravio oko 150 redovnica i redovnika koji sudjeluju na ovom danu, a dubrovački biskup mons. Mate Uzinić čestitao im je Dan posvećenog života koji se u Dubrovačkoj biskupiji zbog Feste sv. Vlaha proslavlja ranije.
Redovničko zajedništvo – snaga nove evangelizacije
Nakon molitve Trećeg časa predavanje „Redovničko zajedništvo – snaga nove evangelizacije“ održala je s. Ružica Barić, poglavarica autohtone dubrovačke Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije s kućom maticom na Dančama.
S. Ružica podsjetila je da nova evangelizacija zapravo znači da navještanje evanđelja koje imamo bude novo u svom žaru, metodama i izričajima, te da je ona napor same Crkve da prepozna, upozna i prihvati novonastalo stanje u svijetu i svoje mjesto u njemu, sposobnost „znati čitati i odgonetati nove pojave … da bi u njih ušla i pretvarala ih u mjesta svjedočenja i naviještanja Evanđelja.“ Govoreći o redovnicima u novoj evangelizaciji s. Ružica je primjetila kako je svaka velika karizma u Crkvi bila barem jedan vid svojevrsne nove evangelizacije za Crkvu te da u korijenu svake redovničke zajednice nalazi skrovito sjeme nove evangelizacije. Tako se redovničke zajednice, vraćajući se svome izvoru, karizmi utemeljitelja, vraćaju Kristu i njegovoj poruci, a pri tom trebaju voditi računa i o novostima vremena u kojem djeluju. Istaknula je da nova evangelizacija treba „redovnike koji onim što jesu, više od onoga što govore pa i rade, postaju znakovi posvemašnje raspoloživosti prema Bogu, Crkvi i ljudima, pa time i povlašteno sredstvo za uspješnu evangelizaciju.“ Uz naglaske iz crkvenih dokumenata i poruka papa koje se odnose na redovnike i redovnice i njihov doprinos novoj evangelizaciji s. Ružica je kazala da se redovnička zajednica opravdava onim što jest, „ne uslugama koje nudi, nego „sva plodnost redovničkoga života ovisi o kakvoći bratskoga života u zajedništvu.” Istaknula je važnost kvalitete međusobnih odnosa u redovničkoj zajednici u kojoj uvijek treba birati bratske odnose. „Zajednice bi trebale postati mjesto i vježbaonica priznavanja drugoga, zatim istinskoga dijaloga, suodgovornosti, prvenstva milosrđa, osjećaja pripadnosti, i vrjednovanja svake osobe. Osim toga one imaju biti otvorene za dar, za prepoznavanje poziva i Božjega nauma u svakodnevnom životu.“ Evangelizirati se može samo u mjeri u kojoj je svaka redovnička osoba evangelizirana.
Govoreći o otajstvenoj dimenziji redovničkog zajedništva istaknula je da je svaka redovnička zajednica „dar Odozgor,“ da se rađa iz ljubavi Božje razlivene u srcima po Duhu te da je Duh gradi kao pravu obitelj sjedinjenju u ime Gospodnje, te da se bez toga ona ne može pravilno razumjeti. „Ako dopustimo da naše zajedništvo izgubi ovu otajstvenost, naše ćemo samostane pretvoriti u boravišta nesretnih ljudi,“ poručila je s. Ružica i nastavila: „Redovnička zajednica nije neko civilno profitno udruženje, niti dragovoljna udruga, niti grupa volontera. Redovnička zajednica nije bilo kakva grupa ljudi koji imaju isti cilj, nego zajednica ljudi koji se prepoznaju u božanskom zajedništvu i u jednoj čudnoj privlačnosti prema Bogu kojeg iznad svega ljube i trude se spoznati što On želi od njih danas te spoznavši to nastoje njegova nadahnuća provesti u djela. U protivnom, zajednica zapada u rutinu držeći se strogo pravila koja nisu kadra prenijeti vrijednosti karizmatskog dara novim generacijama, odnosi postaju isključivo hijerarhijski, a zajednica isključivo ustanova. Toje zajedništvo osoba koje ljubav sabire u sklad. Redovničko zajedništvo nadilazi čisto ljudske mogućnosti. Mi smo božansko-ljudska zbiljnost. Tu se rađa naš drhtaj nedostojnosti i radost izabranja. To je ono što nas određuje i pokreće. Otajstvo smo volje Gospodnje, te glasnici mira i dobra jedni drugima i svakom čovjeku koji je tako ljubljen da je Očev Sin za njega umro i uskrsnuo.“
Spomenula je i krizu redovničkog života koja je u svojoj biti kriza identiteta, više nego načina djelovanja, pa se zbog toga sve češće na redovničkim skupovima govori upravo o traženju i prepoznavanju identiteta u promijenjenim prilikama. A bit identiteta koji se otkriva je da je svatko ljubljena kći i ljubljeni sin Božji. Bit našeg poslanja je postajati, ono na što smo pozvani: nositelji Božje ljubavi, istaknula je predavačica.
„Ono što danas uvelike nedostaje našem kršćanskom i redovničkom životu jest sposobnost stvaranja konkretnih modela evanđeoskog života, koji bi bili u stanju nadahnjivati današnjeg čovjeka,“ ustvrdila je s. Ružica.
Govoreći nadalje o trajnoj napetosti između redovničkog zajedništva i apostolskog djelovanja kazala je da tamo gdje ne funkcionira zajedništvo ne može na dugo funkcionirati ni apostolat. „Napetosti u zajednici nužno se reflektiraju na vedrinu osobe, na njezinu sabranost, koncentraciju, polet, pa stoga i na učinkovitost posla koji obavlja. Ako osoba ide umorna već iz zajednice, kako će u svemu dobro ispuniti svoje obaveze vani i odgovoriti na potrebe onih koji je trebaju?…Zajednica mora biti mjesto gdje se osoba puni, opušta i odmara, te obogaćuje iskustvom drugih vrednujući svoj rad uz pomoć iskustva braće i sestara. Ako su u zajednici odnosi napeti ili hladni gdje se osoba može odmoriti i ispuniti gore navedenim sadržajem?“ Bratstvo ima najveće značenje za apostolat jer pokazuje božanski izvor kršćanske poruke te posjeduje silu koja otvara srca vjeri, istaknula je s. Ružica. Također je govorila o autentičnoj kršćanskoj duhovnosti koju treba ponuditi današnjem čovjeku umjesto neke „instant“ duhovnosti koja mu se često nudi. Predavanje je zaključivla riječima pape Franje: „Ne dopustimo da nam se ukrade ideal bratske ljubavi!“
Biskup redovnicama i redovnicima na misi u katedrali: Budite sanjari Božjeg sna!
Koncelebrirano euharistijsko slavlje, na početku kojeg su okupljene redovnice i redovnici s upaljenim svijećama obnovili svoja redovnička obećanja, u dubrovačkoj katedrali predvodio je biskup Uzinić.
U propovijedi je biskup, na primjeru života sv. Pavla, rekao kako je u životu, izgleda potrebno padati kako bi se ušlo u dijalog s Gospodinom i u tom dijalogu s Gospodinom shvatila stvarnost, ali i Gospodinovu uključenost u tu stvarnost u svakom od onih koje čovjek povrijedi, da je on „onaj kojeg ja progonim, onaj kojega sam ja sablaznio, onaj kojega sam ja pokolebao u vjeri, onaj kojemu ja svojom ravnodušnošću nisam prišao u potrebi, onaj kojega sam ja odbacio, osudio, isključio…“ Zatim je dubrovački biskup govorio o temeljnom kršćanskom poslanju biti svjedokom i navjestiteljem radosne vijesti. Istaknuo je kako je veličanstveno poslanje i poziv pridružiti se Bogu što mnogi kršćani ne shvaćaju, a neki se čak i stide svog biti kršćani i poslanja koje iz tog biti kršćani proizlazi. To je često i problem mladih, a razlog za to, može se, između ostalog, tražiti u nedosljednosti svećenika i redovnika. „Mi bismo trebali svima, a osobito našim mladima, biti svjedoci da je utopija moguća, da je ostvariv san o svetosti. Uspijemo li to, neće biti problema sa zvanjima jer Bog i danas zove, ali mladi ne uspijevaju otkriti svoj poziv u onome što im mi nudimo,“ rekao je biskup te nastavio: „Naša zadaća je biti sanjari Božjeg sna. Ovom svijetu i vremenu su potrebni su takvi sanjari. Netko lijepo kaza da svijet ne postaje gori zato što u njemu ima sve više sanjara, nego zato što ih je iz dana u dan sve manje. Budimo, draga redovnička braćo i sestre, sanjari. U snovima se, međutim, ne može ostati. Potrebno je spustiti pogled s neba ondje gdje nas Bog šalje da svoj san pretvorimo u konkretan evanđeoski navještaj, koji se nadahnjuje na evanđeoskim vrijednostima, ne riječima, nego autentičnim kršćanskim i redovničkim životom.“ Biskup je također potaknuo redovnice i redovnike da žive karizmu svojega reda te na završetku pročitao dio ovogodišnje Poruke za Dan posvećenog života.
Na kraju mise mladi su prigodnim skečom zahvalili redovnicama i redovnicima na svemu onome što su dale generacijama mladih, te ih pozvali da se pridruže i mole za uspjeh Susreta hrvatske katoličke mladeži Dubrovniku.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor sestara dominikanki iz Korčule kojem su se pridružile i sestre iz drugih redovničkih zajednica.
Angelina Tadić