SALEZIJANCI
Societas Sancti Francisci Salesii
(SDB = Salezijanci Don Bosca)
Salezijanci su redovnička družba papinskog prava koju je u Torinu (Italija) 18. prosinca 1859. utemeljio sv. Ivan Bosco (Giovanni Bosco, 1815–1888). Dekret pohvale Svete Stolice (privremeno odobrenje) salezijanci su dobili 1864, konačno odobrenje 1869, a konačno odobrenje konstitucija 1874. Članovi družbe se nazivaju salezijancima, a bave se kršćanskim odgojem adolescenata i mladih, posebice »najsiromašnijih i napuštenih«, no njihovo apostolsko djelovanje, osobito u misijama, prošireno je na sve slojeve društva.
Don Bosco je 1854. predložio četvorici mladića, svojih prvih suradnika koje je sam odgojio u svom duhu i po svojim idealima, da osnuju družbu koja će se brinuti o siromašnoj i zapuštenoj djeci i mladeži. 18. prosinca 1859 – to je službeni datum osnutka družbe – u Don Boscovoj se sobi okupilo 17 njegovih najbližih suradnika koji su odlučili postati salezijanci. Ime su izabrali zbog privrženosti sv. Franji Saleškom, kojega su uzeli za svog zaštitnika, želeći nasljedovati njegovu blagost i dobrotu. Tako je nastala Družba sv. Franje Saleškoga (1947. usvojena je kratica SDB = Salezijanci Don Bosca).
Već od 1863. zajednica se proširila po Italiji, a 1875. zaživjela je u Francuskoj i Južnoj Americi. U godini smrti osnivača (1888) družba je imala 773 člana i 276 novaka; 57 zajednica u 10 država: Argentini, Austriji, Brazilu, Čileu, Ekvadoru, Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj, Italiji i Urugvaju, s misijskim pokrajinama u argentinskim Pampama i Patagoniji. Tijekom slijedećih stoljeća salezijanci se šire diljem svijeta.
Članovi družbe su svećenici i laici (braća pomoćnici) s redovničkim zavjetima koji žive zajedničkim životom. Uz njih postoje i vanjski članovi tj. salezijanci suradnici (svjetovni svećenici i vjernici laici bez obveza zajedničkog života) koji svojim duhom podržavaju salezijanski program i sudjeluju u njemu, a kanonski ih je 9. svibnja 1876. priznao blaženi papa Pio IX, koji je i sam bio salezijanski suradnik.
Konstitucije Družbe sv. Franje Saleškoga obnovljene su 1922. i usklađene s novim Kodeksom kanonskog prava (proglašenim 1917), a takve su ostale na snazi do 20. općeg sabora družbe, koji je održan 1971–72. Tada dolazi do nove obnove usklađene sa zahtjevima II. vatikanskog koncila. Sjedište družbe preseljeno je iz Torina u Rim.
Salezijanci u Dubrovnik dolaze 1997. godine, na poziv dubrovačkog biskupa Želimira Puljića, i od tada vode najmlađu župu Dubrovačke biskupije – župu sv. Obitelji u Mokošici.