Skauti Odreda svetog Benedikta od 30. lipnja do 4. srpnja proveli su na logorovanju na otoku Šipanu, na već poznatom mjestu u šipanskoj divljini, udaljenom od gradske buke i svakodnevice.
Ova lokacija, koja se već nekoliko godina koristi za logorovanje, ponovno je ugostila male i velike skaute – vučiće, kune i vukove.
Za dio vučića i kuna ovo je bilo prvo iskustvo spavanja u šatorima, pranja zubi i umivanja u moru, kao i pranja suđa zemljom i morem. Iako su u početku bili iznenađeni ovim načinom života u prirodi, brzo su ga prigrlili i oduševili se jednostavnošću i slobodom koju pruža boravak u divljini.
Tijekom pet dana skauti su se odmorili od tehnologije, bili su bez mobitela, interneta i društvenih mreža, te su u potpunosti uronili u ritam zajedništva, igre, rada i molitve. Noći su provodili promatrajući zvjezdano nebo, daleko od gradske rasvjete, a dani su bili ispunjeni raznim radionicama, poput prve pomoći i čvorologije, kao i raznim zabavnim i poučnim igrama u moru.
Najveće oduševljenje izazvala je potraga za blagom, u kojoj su skauti tražili “Hodočasnika nade”, novu skautsku maskotu imenom Hodo Đuro, koji je ubrzo postao omiljeni član ekipe i vjerno ih pratio do kraja logorovanja.
Posebni trenuci logorovanja bile su mise u prirodi. Pod vedrim nebom, uz zvukove mora i miris borova, slavili su euharistiju u jednostavnosti i ljepoti Božjeg stvorenja. Cijelo vrijeme sa skautima je bio njihov duhovnik, don Marin Lučić koji je poticajnim riječima još snažnije gradio znatiželju i zajedništvo potičući ih da budu svjetla svojim zajednicama.
Skauti su bili podijeljeni u tri patrole: orlove, lavove i bikove. Kroz timski rad sudjelovali su u organizaciji kampa i izvođenju vješto pripremljenih igara, čime su svakodnevno učili i živjeli vrijednosti zajedništva, služenja i odgovornosti. Osim igre i rada u patrolama, skauti su u svojim patrolama svakoga dana sudjelovali i u večernjim katehezama.
U duhu Jubilarne godine, skauti su promišljali o vlastitom hodu kroz život i otkrivali što znači biti Hodočasnik nade. U tome ih je cijelo vrijeme pratio simbolični hodočasnički ruksak, iz kojega bi svake večeri izvukli razne predmete, poruke i izazove koji su vodili u dubinu teme dana. Tih dana su razmišljali o Božjem oprostu, o tome kako nebeski Otac uvijek iznova oprašta i prima ljude otvorena srca u sakramentu pomirenja, te kako Crkva kroz Vrata oprosta, posebno u Jubilarnoj godini, nudi milost potpunog oprosta – novi početak, oslobođenje od tereta grijeha i poziv da se s nadom i radošću nastavlja hodočasnički put.
Osim oprosta tema kateheza bila je zahvalnost. Skauti su učili kako u svakodnevici imaju izbor hoće li biti zahvalni ili će se stalno žaliti. Shvatili su kako je ipak bolji izbor biti zahvalan, pa su ih sljedeći dan stariji skauti pohvalili jer se nisu žalili na vrućinu, neudobnost ni zadatke koje su trebali obaviti, nego su sve prihvaćali s osmijehom i vedrinom. Tako su pokazali da zahvalno srce mijenja pogled na svijet i donosi radost cijeloj zajednici.
Promišljali su i o tome kako je Uskrsli Isus nada ljudima – Onaj koji ih prati na putu, daje smisao i snagu.
Posljednjeg dana skauti su se usmjerili na skautske zakone, razmišljajući o tome kako ih svakodnevnim življenjem mogu pretvoriti u konkretna djela ljubavi, poštenja i služenja i tako postajati svjetlo ovome svijetu, a i pridržavati se skautskih obećanja koja su izrekli.
Posebnu ulogu na skautskom logorovanju imali su stariji skauti – vukovi – koji su svojim primjerom pokazali kako služiti zajednici te su aktivno sudjelovali u pripremi i vođenju programa te brizi za mlađe članove.
Osim starijih skauta, veliku pomoć su pružili tete kuharice Mirjana i Dijana i bogoslov Vlado, koji su također bodrili skaute i pomogli ostalima da logorovanje prođe u što veselijem duhu. Također, skaute su na jedan dan posjetili i razveselili svojim dolaskom s. Katarina i bivša starješina skauta Vanda.
Jedan dan logorovanja bio je rezerviran za posjet mjestu Pakljena, gdje se u istom terminu održavao dječji kamp u organizaciji Dubrovačke biskupije. Ova prilika omogućila je susret i zajedništvo s drugom djecom i animatorima te razmjenu iskustava, zajedničko slavlje mise kao i igre i kupanje.
Skauti su se s logorovanja vratili puni dojmova, obogaćeni novim vještinama, prijateljstvima i zahvalnošću za jednostavne darove prirode i zajedništva.
Helena Džakula
