U srijedu, 15. lipnja u župi sv. Vida u Smokovljanima je proslavljen zaštitnik župe sv. Vid, a dvoje kandidata za krizmu primilo je sakrament. Euharistijsko slavlje u koncelebraciji petorice svećenika predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Uz dimenziju zagovornika koji će kod Boga zagovarati župljane ove župe koji mu se obrate, biskup je u propovijedi istaknuo i drugu dimenziju odnosno važnost ogledavanja u životu sv. Vida, kojeg su preci ove župe izabrali za zaštitnika, te nasljedovanje vrijednosti koje je on živio sve do – ako bude trebalo, a nadati je se da neće trebati, iako se u nekim dijelovima svijeta i to događa – svjedočenja vjernosti Kristu davanjem svoga života za njega.
Što je to što nam sv. Vid svojim životom pokazuje, a što bismo mi trebali nasljedovati u svom životu?, upitao je biskup. Na temelju liturgijskih čitanja, jer o životu sv. Vida nema puno podataka, biskup je istaknuo dimenziju pravednika koji je bio ubijen, ali jer je bio pravednik on ne može umrijeti nego živi.
„To je poziv svima nama da budemo pravednici, da ne budemo oni koji će drugima činiti nepravdu i nasilje nego da radije budemo oni koji će podnositi nasilje jer znaju i vjeruju da onaj koji pravedno živi nikad ne umire“, istaknuo je biskup te citirao Frana Krstu Frankopana: Navik on živi ki izgine pošteno.
Ako smo oni koji su rođeni od Isusa, oni koji vjeruju u njega i ljube kao što je on ljubio i po toj ljubavi se prepoznaju kao djeca Božja – bit ćemo oni koje će svijet naizgled možda i pobijediti kao što je pobijedio sv. Vida, ali će upravo u tome pronaći pobjedu nad tim svijetom.
Sv. Vid je živio svoj život onako kako ga je živio i Isus Krist, bio je pobijeđen od svijeta koji ga je mrzio jer je bio Kristov, ali je na kraju, kao i Krist, bio pobjednik nad svijetom.
„Poziv je to da se, ako ljubimo, ne bojimo biti pobijeđeni od mržnje. Možda nam se u trenutku to čini kao gubitak, ali je dugoročno to istinski dobitak. Pravi gubitak bio bi prihvatiti tu logiku i na mržnju odgovoriti mržnjom, na nepravdu nepravdom. Ali kršćani su, jer Krist je činio drugačije, pozvani činiti ono što je činio Krist: na mržnju odgovarati ljubavlju, na nepravdu i zlo opraštanjem. Umrijeti logici ovoga svijeta da bismo se mogli roditi novoj logici – logici Isusa Krista, koja kratkoročno gubi, ali dugoročno dobiva“.
Biskup je napomenuo i kako evanđelje o pšeničnom zrnu nosi istu poruku. „Želimo li se mi kao kršćani sačuvati, a ne davati u ljubavi, ništa od nas neće biti“. To je povezao i s demografskom slikom koja nije dobra, te dodao da nas nestaje jer smo, po ovoj ljudskoj logici, pokušali sačuvati svoj život i nismo bili spremni, poput Krista, umrijeti u potpunom darivanju sebe, ne stavljajući sebe u prvi plan nego u služenju drugima. „To što nas je sve manje, to što izumiremo, uzrokovano je tim što ne želimo umrijeti nego se želimo sačuvati“, kazao je biskup, „a pšenično zrno nam svima pokazuje drugu logiku“.
Uz ovu poruku biskup je krizmanicima dao i neke druge poticaje, temeljene na životu sv. Vida, onoliko koliko se o njemu zna. Sv. Vid je bio mladić rođen u miješanoj obitelji, majka mu bijaše kršćanka, otac je bio poganin. Veliku ulogu u njegovom životu su imali i njegovi odgojitelji, koje je izabrala njegova majka, pa su ga oni, uz ostalo, poučavali u vjeri. Kad je njegov otac saznao da mu je sin kršćanin tražio je od sina da se toga odrekne te kad on nije na to pristao, u vrijeme Dioklecijanovih progona predao ga vlastima kako bi ga sila vlasti prisilila da se odreče Isusa Krista. Osuđen je na smrt i tako je podnio mučeništvo. On je to učinio s vjerom da njegova zemaljska smrt nije kraj nego se nastavlja u Božjoj vječnosti, kazao je biskup.
Biskup je napomenuo krizmanicima koliko su važni u njihovom kršćanskom životu oni koji su im prenijeli vjeru poput obitelji i vjeroučitelja. Pozvao ih je da budu zahvalni za ono što su primili i da poput njega, bez obzira na sva iskušenja koja će imati, nastave živjeti.
Oca sv. Vida biskup je usporedio sa svima onima će krizmanike u nastavku njihovog života na različite načine pokušati odvući od onoga što su naučili, od onoga što im je preneseno vjerom roditelja i odgojitelja, prikazujući im druge vrijednosti i druge vrijednosne sustave kao poželjne i bolje, a to nekad može ići čak do toga, kao u slučaju oca sv. Vida, da se upotrebljavaju i prijetnje.
„Tad se sjetite ovog današnjeg dana i činjenice da ste se krizmali na blagdan sv. Vida i pokušajte nasljedovati njegov primjer. Pokušajte biti stameni u svojoj vjeri, ne odustajati, trudeći se živjeti svoju vjeru bez obzira na sve poteškoće i sve probleme s kojima ćete se susretati“, poručio je biskup.
Krizmanicima je biskup također poručio, da ukoliko žele na pravi način ostvariti sebe i svoj život, ne smiju postati ono što od njih žele njihovi roditelji, čak ni ono što oni sami žele, nego trebaju izabrati ono što Bog od njih želi. To treba ispitati u molitvi i u otvorenosti nadahnućima Duha Svetoga.
Nakon mise slijedila je procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom u kojoj su uz vjernike župe i njihove goste sudjelovali s barjacima članovi bratstva sv. Ivana Krstitelja i bratstva Gospe Karmelske, koje se obnavlja. Župni upravitelj fra Ivan Marić na kraju je zahvalio biskupu, krizmanicima, članovima KUD-a „Žutopas“ koji su sve uredili za slavlje, te čestitao roditeljima i kumovima.
A.T.