U Splitu je u četvrtak, 28. studenog svečano proslavljena 50. obljetnica ponovne uspostave Splitske metropolije u čijem sastavu se nalazi i Dubrovačka biskupija.
U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu održana je svečana akademija i studijski dan, a potom je u splitskoj katedrali sv. Dujma slavljeno svečano misno slavlje koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. dr. Marin Barišić.
Na slavlju su sudjelovali i ostali biskupi sufragani Splitske metropolije: dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk i umirovljeni kotorski biskup Ilija Janjić.
Obilježavanju jubileja nazočili su predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić te drugi biskupi i uzvanici: mostarsko-duvanjski biskup i stalni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan, naslovni nadbiskup ninski i bivši apostolski nuncij u Bjelorusiji Martin Vidović, izabrani naslovni nadbiskup Cisse i imenovani apostolski nuncij u Obali Bjelokosti mons. Ante Jozić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, članovi Prvostolnog kaptola na čelu s prepozitom i pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, provincijalke, rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa don Jure Bjeliš, ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa don Edvard Punda, odgojitelji, bogoslovi i sjemeništarci, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu prof. dr. Mladen Parlov s prodekanima, profesorima i studentima, brojni svećenici, redovnici, redovnice, predstavnici svjetovne vlasti, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, dogradonačelnik Splita Nino Vela, gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević, članovi akademske zajednice među kojima i rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. Dragan Ljutić, akademik Radoslav Tomić, Vanja Kovačić iz Konzervatorskog odjela, članovi Književnog kruga i Matice hrvatske te ostali predstavnici kulturnog i društvenog života.
SVEČANA AKADEMIJA
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je kako obnova i ponovna uspostava prvostolničkog ili metropolitanskog središta Crkve u južnoj Hrvatskoj, u Splitu, nedvojbeno spada u događaje koji su crkvenoj i društvenoj stvarnosti ovoga dijela naše domovine dali poseban biljeg te istodobno osnažili Crkvu u navještaju evanđelja i učvrstili vjerski i društveni život u ovim krajevima.
Govoreći o povijesnom razvoju događaja, mons. Barišić je naglasio: „Obnova nadbiskupskoga sjedišta u Splitu, i ponovna uspostava ovdašnje crkvene pokrajine, nosi nadnevak 27. srpnja 1969., i na njoj stoji potpis pape Pavla VI. Sâm događaj svečano je proslavljen u splitskoj katedrali u nedjelju 23. studenoga 1969. godine. Duh Sveti je vodio papu Pavla VI. u njegovoj konačnoj odluci obnove i ponovne uspostave glavnoga crkvenog središta u Dalmaciji. On je, naime, služeći se vlašću Petrova nasljednika, odlučio Splitu vratiti crkvenu i društvenu ulogu, koju je Split sa starom Salonom, imao više od jednoga i pol tisućljeća, i to u početku u rimskoj Dalmaciji, a kasnije u hrvatskim krajevima. Dogodilo se to na molbu ondašnjega biskupa splitskoga i makarskoga Frane Franića, upućenu zajedno s biskupima u Šibeniku, Hvaru i Dubrovniku, te apostolskim upraviteljem u Kotoru, koji su spomenutu obnovu i ponovnu uspostavu zatražili, uz punu potporu Stolnoga kaptola u Splitu, Sustolnoga kaptola u Makarskoj i Zbornoga kaptola u Trogiru, jednako kao i provincijalata Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u Splitu, te ustanovâ za odgoj svećenikâ u Splitu i Makarskoj. Vijest o obnovi i ponovnoj uspostavi prvostolničkoga ili metropolitanskoga sjedišta u Splitu biskup Franić priopćio je povjerenim mu vjernicima, posebnom okružnicom, napisavši s tim u svezi: ‘Javljam vam, da je Sv. Otac Pavao VI., povratio splitskoj biskupiji, nadbiskupsku i metropolitansku čast, i da je ta obnova, danas objavljena preko Radio – Vatikana, i meni pismeno saopćena, od apostolskog delegata Sv. Stolice u Beogradu, mons. Marija Cagne, pismom od 12. VIII. 1969. godine. Od sada, dakle, naša biskupija Splitska i Makarska, postaju nadbiskupija i metropolija, u koju ulaze kao članice biskupije: Šibenik, Hvar, Dubrovnik i Kotor’. Tako se je, eto, nakon 141 godine, rečenoga dana, apostolskim pismom, pučki zvanom bula, ‘Qui vicariam’, pape Pavla VI., nastavilo točno ondje gdje se je 30. lipnja 1828. godine bilo stalo, apostolskim pismom ‘Locum beati Petri’, pape Leona XII., čime je ponovno uspostavljen tisućljetni slijed“.
Zaključujući pozdravni govor, nadbiskup je zahvalio svojoj „starijoj braći“ i prijateljima u episkopatu, umirovljenim biskupima sufraganima mons. Štambuku, mons. Ivasu i mons. Janjiću na njihovu razumijevanju, podršci i suradnji. Svojoj „mlađoj braći“ u episkopatu mons. Uziniću, mons. Rogiću, mons. Paliću i mons. Gjonlleshaju zaželio je „da ova obljetnica bude nadahnuće, trajne i plodne suradnje na svim poljima, i razinama našega dušobrižničkoga djelovanja, u zajedništvu s braćom svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim pukom Božjim“.
Zatim su okupljene pozdravili župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban i dogradonačelnik Splita Nino Vela, čestitavši Splitskoj metropoliji ovu tradicijom bogatu obljetnicu. U svom obraćanju, predsjednik HBK nadbiskup Puljić čestitao je metropolitu Barišiću i svim sufraganima ovaj povijesni dan, izrazivši nadu i vjeru u daljnju suradnju svih metropolija, kao i nadbiskupija i biskupija na našem području.
Za vrijeme akademije, uzvanicima i gostima priključio se i novi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.
Nakon pozdravnih govora emitiran je dokumentarni film „Splitska metropolija“, redatelja prof. dr. Josipa Dukića, a snimatelja i montažera Petra Jurčevića.
STUDIJSKI DAN
Dr. Dukić potom je održao predavanje „Od Salone do Splita“ u kojem je naglašeno kako ove proslave ne bi ni bilo da nije Salone i Salonitanskih mučenika te jake kršćanske zajednice na tom području. „U Saloni imamo popis cijelog niza biskupa čija su imena zapisana u kamenu, a arheološki je potvrđen broj od 15 crkava unutar i izvan zidina. Izrazito su važne bazilike koje su građene kraj mjesta ukopa mučenika, a osim najveće bazilike na prostoru današnje Dalmacije, važno je spomenuti i Križu baziliku“, kazao je dr. Dukić, dodavši kako je iz te Crkve proizišlo nekoliko velikih mučenika, među kojima posebnu važnost imaju sv. Dujam i sv. Anastazije. „U srednjem vijeku se jaka kršćanska zajednica iz Salone seli u Split, ali Salona ostaje temelj kršćanstva na ovim prostorima te u tom vidu i jedan od temelja današnje Splitske metropolije“, ustvrdio je dr. Dukić.
Drugo predavanje pod nazivom „Splitska metropolija od splitskih sabora u 10. st. do 1828. godine“ izložio je prof. dr. Slavko Kovačević. Istaknuo je kako se kršćanska dimenzija splitske Crkve koja je povijesno bila naslonjena na salonitansku Crkvu, širila do te mjere da su splitski biskupi postali glavne osobe u oblikovanju hrvatskog identiteta. Pri tome se posebno osvrnuo na dva sabora u splitskoj katedrali koja su održana 925. i 928. godine. Napomenuo je i kako su se splitski biskupi kroz srednji vijek nazivali i nadbiskupima, metropolitima, ali i primasima cijele Hrvatske. Pojasnio je kako početkom 19. st. austrijska vlast želi reorganizirati biskupije uzimajući Zadar za svoje crkveno središte. U tim okolnostima papa Lav XII. izdaje 1828. godine bulu pod nazivom „Locum Beati Petri“, degradirajući drevnu Splitsku metropoliju i nadbiskupiju na razinu biskupije.
O „Odnosu Crkve i države (1960. – 1970.)“ govorio je prof. dr. Miroslav Akmadža. Osvrnuo se na političko-društveni i crkveni kontekst unutar kojeg Split ponovno dobiva status metropolije. Tumačeći zaokret u politici Jugoslavije prema katoličkom narodu poslije smrti kardinala Stepinca, dr. Akmadža je naglasio kako država daje Crkvi prividnu slobodu sa željom da se nad vjernicima provodi tajna represija. „To je razdoblje u kojem izlazi Glas Koncila, a u Splitu se javno slavi ponovna uspostava Splitske metropolije. Ipak, razlozi nisu u državnoj ljubavi prema Crkvi nego u interesu države koja se želi prikazati u najboljem svjetlu pred međunarodnom zajednicom“.
Predavanje „Ponovna uspostava Splitske metropolije“ održao je dr. Mile Vidović. Analizirajući razvoj procesa ponovne uspostave Splitske metropolije, dr. Vidović je istaknuo kako je pokretanje pitanja obnove Splitske metropolije započelo u siječnju 1961. godine. Iznoseći povijesne podatke pojasnio je kako je veliki utjecaj na odluku imalo i pismo koje je biskup Franić predao Svetom Ocu za vrijeme svog boravka u Rimu 5. prosinca 1968. godine. Spomenuo je još i pismo od 7 točaka koje je, 6. prosinca 1968. godine, biskup Franić uputio državnom tajniku Svete Stolice kardinalu Cicognaniu te predstavku koju je 78 domaćih intelektualaca uputilo papi Pavlu VI., 19. prosinca 1968. godine. U toj predstavci mole Papu da ponovno uspostavi Splitsku metropoliju, navodeći razne razloge u korist takvom rješenju. „Konačno, biskup Franić se 25. lipnja 1969. godine susreo s papom Pavlom VI. Zbog Franićeva hrabrog nastupa, punog poslušnosti i kršćanske odlučnosti, papa je obećao kako će riješiti ovo pitanje. Dana 12. kolovoza 1969. godine apostolski delegat iz Beograda poslao je biskupu Franiću pismo u kojem piše da je Sveti Otac nakon što je upoznao stav Biskupske konferencije, odlučio biskupsko sjedište u Splitu promaknuti na metropolitansko sjedište. Bula ‘Qui vicariam’ o uspostavi Splitske metropolije nosi datum 27. srpnja 1969. godine. Dana 30. rujna 1969. godine Franić je uputio svoje Pastirsko pismo o proslavi obnove Splitske metropolije“, zaključio je, prisjetivši se svih točaka tadašnje sedmodnevne proslave u cijeloj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i Splitskoj metropoliji.
Program svečane proslave pjevanjem je obogatio Komorni zbor bogoslova Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu pod vodstvom mo don Ivana Urlića.
EUHARISTIJSKO SLAVLJE U PRVOSTOLNICI SV. DUJMA
Na svečanom misnom slavlju u splitskoj katedrali predvoditelj slavlja splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić je kazao: „Sve vas srdačno pozdravljam na euharistijskom slavlju večeras u našoj drevnoj prvostolnici. Zahvalno slavimo Gospodara vremenâ za pedesetu obljetnicu obnove starodrevne Splitske nadbiskupije i metropolije ponovno uspostavljene kao Splitsko-makarska nadbiskupija i metropolija. Mnogi od nas se zasigurno još sjećaju toga povijesnog događaja u našoj katedrali 23. studenoga 1969. Dok zahvaljujemo Gospodinu na milosnom slavlju sjetit ćemo se i naših metropolita nadbiskupa Frane i nadbiskupa Ante i svih pokojnih biskupa sufragana, to jest pripadnika Splitsko-makarske metropolije.“
Osvrćući se u prigodnoj homiliji na evanđeoski tekst, nadbiskup Barišić je naglasio kako Samarijanki susret s Isusom pruža mogućnost odgovrnijeg vrednovanja vlastite prošlosti usmjeravajući je prema otvaranju novosti evanđelja.
„I svima nama, koji slavimo pedesetu obljetnicu ponovne uspostave Splitske metropolije, susret Samarijanke i Isusa daje mogućnost da na tragu prošlosti svoje Crkve bolje vidimo sebe i svoje poslanje u njoj. Zahvalni smo ženi Samarijanki jer nas sa svojim ozbiljnim pitanjima uvodi u dijalog s Gospodinom. Njezina pitanja su bila i postaju i naša. Nakon što joj je Isus pomogao rasvijetliti povijest vlastitoga života, Samarijanka reče: ‘Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovom brdu (Gerizim), a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati (Iv 4, 20)’. Ovim pitanjem Samarijanka ne bježi od svoga osobnog života niti ga želi prikriti, nego s povjerenjem pristupa k Isusu. Njezino pitanje dodiruje najosjetljiviji problem između Židova i Samarijanaca, a to je: ‘Gdje je pravo mjesto klanjanja i štovanja Boga?’. Svetište na brdu u Jeruzalemu, što tvrde Židovi, ili ovo drugo svetište na brdu Gerizimu, kako kažu Samarijanci. Samarijanka vjeruje da Isus svojim autoritetom proroka može riješiti ovo religiozno, ali i političko pitanje, koje je opterećivalo ove dvije sredine“, nastavio je mons. Barišić.
Uspoređujući Samarijankino pitanje sa povijesnom situacijom Crkve u Hrvata, Nadbiskup je rekao: „Ni povijest Crkve u Hrvata nije bila oslobođena sličnih crkvenih i društvenih napetosti, što se vidi i iz slučaja Crkve u južnoj Hrvatskoj. Početci Splitsko-makarske nadbiskupije, nekoć Salonitanske, sežu u 3. stoljeće. U temeljima je svjedočka vjera i krv mučenikâ sv. Dujma, Venancija, Staša i drugih svjedoka Krista raspetoga i uskrsloga. Trajna je istina iz vremena progonstava: krv mučenika sjeme je novih kršćana. Poslije razaranja Salone 614., crkvenog i administrativnog središta rimske Dalmacije, Nadbiskupija s nadbiskupom Ivanom Ravenjaninom nastavlja život u novom sjedištu: gradu Splitu i ostaje metropolitansko središte sve do 1828. kada papa Leon XII., u novoj reorganizaciji crkvene uprave u Dalmaciji pod Austrijskom upravom, na zahtjev cara u Beču, premješta metropolitansko središte u Zadar. Time Splitska nadbiskupija postaje obična biskupija, kojoj biva pripojen dio dokinute Trogirske biskupije i istodobno ravnopravno pridružena Makarska biskupija. Nakon Prvog svjetskog rata više puta postavljalo se pitanje uspostave crkvene pokrajine u Dalmaciji, jer je Zadar pripao Italiji. A pitanje je bilo mjesta – središta; u biti Samarijankin upit: Jeruzalem ili Gerizim? I dok se je sa Samarijankom pitalo: Gdje bi se trebalo klanjati i častiti Gospodina: u Judeji ili Samariji, u ovom slučaju, koji nije de fide, uvjereni smo, Duh Sveti vodio je papu Pavla VI. u njegovoj konačnoj odluci glede obnove i ponovne uspostave glavnog metropolitanskog središta u Dalmaciji“.
Govoreći o utjecaju ondašnjeg splitskog i makarskog biskupa mons. Frane Franića na Papinu odluku, mons. Barišić je istaknuo: „Dogodilo se to na molbu ondašnjeg biskupa splitskoga i makarskoga mons. Frane Franića koji je zajedno sa biskupima u Šibeniku, Hvaru, Dubrovniku i apostolskim upraviteljem u Kotoru, zatražio obnovu i ponovnu uspostavu nadbiskupije i metropolije. Osim stvarnoga stanja na terenu, povijesti i zemljopisnog položaja Splita, papi Pavlu VI. i podnositeljima molbe oslonac je bio i stav II. vatikanskog sabora glede načela kojih se treba držati pri određivanju biskupijskih granica i preustroja crkvenih pokrajina. I doista, papa Pavao VI. bulom „Qui Vicariam“ od 27. srpnja 1969. obnavlja i ponovno uspostavlja nadbiskupiju i metropoliju u Splitu, i to kao Splitsko-makarsku nadbiskupiju i metropoliju. Sam događaj svečano je proslavljen u splitskoj katedrali u nedjelju 23. studenoga 1969.“.
„Doista, mogli bismo i u ovom slučaju ponovne uspostave i obnove splitske metropolije prisjetiti se onih riječi koje je papa Ivan Pavao II. u svom pohodu Splitu 1998. izgovorio u ovoj katedrali: ‘Povijest ovdje nije šutjela’. Nije šutjela jer je dala odgovor na ono ‘pitanje mjesta’ Samarijanke“, podsjetio je mons. Barišić, dodajući kako je važan i Isusov odgovor koji vrednuje povijesno značenje Jeruzalema, ali ga pri tome i relativizira.
„’Dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori, ni u Jeruzalemu… (Iv 4, 21)’. U Isusu Kristu, novom hramu Božjemu nadiđen je jeruzalemski hram i sva druga mjesta. Isus podsjeća Samarijanku na objekt klanjanja i čašćenja – na Oca. Samo mjesto čašćenja može imati svoje idole, a i samo može postati idol. Povijesni problem mjesta klanjanja i čašćenja nalazi svoj odgovor u novom hramu susreta Boga i čovjeka u Isusu Kristu. Bog je duh, nije navezan ni na jedno mjesto, ni na jedan narod. U Isusu Kristu novom hramu klanjanje i čašćenje nije određeno mjestom nego Ocem, kojega treba častiti na svakom mjestu u duhu i istini, i u Jeruzalemu i na Gerizimu. Takve klanjatelje traži Otac. Tako, nisu više mjesta – svetišta u središtu – nego Otac nebeski“, ustvrdio je nadbiskup.
Pojasnio je i kako je svatko od nas u povezanosti s Isusom Kristom postaje hram u kome se Otac časti u duhu i istini. „Pristup i povezanost s Kristom povezuje nas i međusobno. Kršćane kroz povijest nije određivalo mjesto, sredina, car, već Isus Krist. U svim okolnostima, središtima i vremenima bili su i ostali Kristovi. U Isusu Kristu, hramu Božjem, živom središtu, istinskoj metropoliji svaki krštenik postaje i svetište i svećenik bogoslužja u duhu i istini; postaje kraljevsko svećenstvo, sveti puk (usp. 1 Pt 2, 9)“, dodao je mons. Barišić.
Na misi su koncelebrirali novi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua, sadašnji i umirovljeni biskupi sufragani Splitske metropolije: dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, šibenski biskup mons. Tomislav Rogić i biskup u miru mons. Ante Ivas te umirovljeni kotorski biskup mons. Ilija Janjić; đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, naslovnik Nina mons. Martin Vidović, naslovnik stare Cisse mons. Ante Jozić, apostolski upravitelj križevačke eparhije mons. Milan Stipić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nedjeljko Ante Ančić te još tridesetak svećenika. Liturgijsko pjevanje obogatio je katedralni zbor pod ravnanjem mo. don Šime Marovića i uz orguljašku pratnju mo. don Ivana Urlića.
Na kraju euharistijskog slavlja, nazočnima se obratio i novi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio kojem je ovo prvi posjet Splitu. Zahvalivši nadbiskupu Barišiću na pozivu, čestitao je prisutnima 50. obljetnicu ponovne uspostave Splitske metropolije, rekavši: „Prolazeći ovim gradom, vidio sam da je izgrađen na stijeni. Ono što je građeno na stijeni ne može se srušiti ni pod pritiskom najvećih oluja. Želim zbog toga Splitskoj metropoliji da i dalje bude kao kuća sagrađena na Bogu, čvrstom temelju svih naših života“. Slavlje je završeno himnom „Tebe, Boga hvalimo“.
Splitsko-makarska nadbiskupija
Više fotografija na linkovima: