U četvrtak 25. listopada na otoku Daksa pokraj Dubrovnika održana je molitva i položeni su vijenci za 53 nevine žrtve koje su na tom otoku ubile komunističke vlasti u listopadu 1944. godine bez suđenja.
U kratkom nagovoru na početku fra Veselko Grubišić, gvardijan franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku, napomenuo je da se dugo vremena o Daksi moralo pričati sa šapatom, osvrćući se oko sebe pazeći tko sluša. Progovorio je o patnji pitajući se zašto Bog u trenucima poput onog na Daksi šuti, zašto ne očituje svoju moć, istodobno odgovarajući: „Isus ima odgovor, samo oni koji povjeruju mogu otkriti prisutnost Boga u životu u svakom trenutku. U svjetlu uskrsnuća otkrivamo smisao patnje, Isusove i naše!“.
Molitvu za žrtve su predvodili fra Veselko Grubišić i u ime Srpske pravoslavne crkve dubrovački protojerej Slavko Zorica.
Vijence su položili župan Nikola Dobroslavić i predstavnici obitelji žrtava, Grada Dubrovnika, Udruge Daksa, udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, Družbe Braće hrvatskoga zmaja, Udruge hrvatski domobran i Hrvatskog kulturnog društva Napredak.
Među identificiranim i pokopanima na Daksi je svećenik Dubrovačke biskupije don Mato Kalafatović Milić, a posmrtni ostaci padra Petra Perice su također identificirani i pokopani u isusovačkoj grobnici na Boninovu. Pretpostavlja se da su među neidentificiranim ostacima i don Mato Dobud, don Josip Schmidt, don Đuro Krečak, fra Marijan Blažić i fra Toma Tomašić.
Šime Zupčić