“Stjepan Gradić i gradnja dubrovačke katedralne crkve” – predavanje dominikanca dr. fr. Stjepana Krasića u povodu 400. obljetnice Gradićeva rođenja i 300. obljetnice dovršetka katedrale održano je u ponedjeljak 18. ožujka na Danima kršćanske kulture u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku.
Uvodničar u predavanje katedralni župnik dr. don Stanko Lasić izrazio je svoju radost da će o Stjepanu Gradiću govoriti „jedan drugi Stjepan“, tj. dr. Krasić koji je izabrao Dubrovnik za mjesto svog znanstvenog djelovanja, a njegovu kompetenciju za govor o navedenoj temi potvrđuje činjenica da je njegov drugi doktorat bio upravo na temu lika i djela Stjepana Gradića
Dr. Krasić je predavanje podijelio u dva dijela: u prvom je govorio općenito o životu Stjepana Gradića, a u drugom o njegovom doprinosu u gradnji katedrale. Govoreći o Dubrovniku u 17. st. naglasio je da je grad bio izložen svim vrstama poteškoća: izvanjskih kao što su Mlečani i Turci, te unutarnjih kao što je bio veliki potres 1667. godine. Čim su čuli za potres, umjesto da mu priskoče u pomoć, i Mlečani i Turci su tražili svoj plijen. No, Dubrovnik je više od zidina, Dubrovnik su prije svega ljudi. Zaboravili su da su njegovi stanovnici bili spremni ne samo zaboraviti privatne interese, nego i dati živote, a njih za razliku od zidina nije moguće srušiti.
„Gradić, svećenik i kanonik, bio je jedan od takvih građana, i to jedan od najvećih, jedan od najvećih sinova ovoga grada,“ kazao je dr. Krasić te nastavio: „Dok su ostali bili učeni samo u jednom području, Gradić je bio za mnogo toga. Bio je ugledan učenjak i plodan pisac. Ostavio za sobom 96 djela. Širina uglavnom ide na štetu dubine, ali kod njega to nije slučaj. Bio je svestrana i briljantna ličnost!“ Kazao je da je Gradić, došavši u Rim počeo raditi u državnom tajništvu, te gotovo odmah počeo pisati na mnogim stranim jezicima, što pokazuje da je to morao naučiti u Dubrovniku, a to je dokaz o postojanju škola u Dubrovniku koje su omogućavale stjecanje takvih znanja. Predavač je prikazao raznovrsnost službi koje je Gradić vršio u Rimu, a koje potvrđuju njegovu učenost i značajnu ulogu koju je imao u životu Crkve svog vremena. Između ostalog, pomogao je i konklavama koje se nisu mogle dogovoriti oko novog pape, napisao im je pismo nakon kojeg su izabrali papu, a Gradić je za to dobio novčanu nagradu koju je poslao upravo za izgradnju katedrale.
Naime, nakon velikog potresa u Dubrovniku, vijest o tome stigla je i do Gradića u Rimu. Svjesni Gradićevog utjecaja, Dubrovčani su obavijest o potresu i molbu za pomoć uputili samo na dvije adrese: papi i Gradiću. Sretna okolnost je da je Gradić u tom vremenu bio u Rimu jer je svojim utjecajem i svojim sposobnostima, a simbolično i vlastitim sredstvima, doprinio izgradnji katedrale srušene u potresu. Dubrovnik, zahvaljujući Gradiću, nije ostao prepušten sam sebi. „Rim je postao glavni grad Dubrovačke Republike, a Gradić njezin neformalni knez,“ istaknuo je predavač. Senat ga je prozvao „obnoviteljem našeg Grada i naše slobode“. Kada mu je ponuđena čast da bude dubrovački nadbiskup, odbio je tu čast, te predložio drugu osobu. „Dubrovnik je velik zbog svojih velikana kao sto je Stjepan Gradić!“, zaključio je predavanje dr. Krasić.
Šime Zupčić