Stručni skup vjeroučitelja Dubrovačke biskupije pod nazivom „Vjeronauk u korelaciji s hrvatskim jezikom i književnošću“ održan je u subotu 26. studenog u Samostanu sv. Klare u Dubrovniku.
Predavanja su održali dr. Srećko Listeš na temu „Usmjereno čitanje književnih tekstova“ i don Vedran Torić na temu „Izbor i primjena književnih tekstova religiozne tematike u nastavi vjeronauka“.
Okupljene je pozdravio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je kazao kako nije nimalo neobična poveznica hrvatskog jezika i vjeronauka, izrazivši nadu da će vjera i dalje biti princip obogaćenja jezika kojeg govorimo ali i da će nam jezik koji govorimo nastaviti pomagati u razumijevanju naše vjere. „U početku je bila Riječ koja se utjelovila i došla među nas i objavila nam puno riječi koje mi pripadnici hrvatskog naroda razumijemo zato što su te riječi prevedene i izgovorene našom riječju“, zaključio je biskup.
Okupljene je pozdravio i pročelnik Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije mr. don Marinko Šljivić istaknuvši snažnu povezanost hrvatskog jezika i vjeronauka u svakodnevnom radu u školi.
Dr. Listeš, viši savjetnik za hrvatski jezik u Agenciji za odgoj i obrazovanje, je u svom predavanju istaknuo da se usmjereno čitanje razvilo iz američke „Nove kritike“ nastale tridesetih i četrdesetih godina 20. st., koja je ispitivala međudjelovanje jezičnih značajki. „Usmjereno čitanje je složen proces, koji zahtijeva različite strategije čitanja, podučavanja i učenja. Podučavatelj treba savladati okvire za usmjereno čitanje i njima prilagoditi planiranje, ostvarivanje i vrjednovanje u nastavi“, kazao je predavač, te naglasio da su svrhe čitanja različite: od čitanja u zabavne svrhe, do učenja ili čitanja radi stjecanja novih znanja i svrha koje zahtijevaju usredotočenost na poruku, istraživanje, razumijevanje i spoznaju pojmova, ideja i zaključaka u tekstovima. Izraslo iz anglosaksonske tradicije nove kritike, usmjereno čitanje se također poziva na tekst, kazao je predavač. Kao i novokritičari koji su se bunili protiv pozitivističkih konvencija i povezivanja autorove osobe s tekstom, tako se i usmjereno čitanje razvija kao metodički postupak u kojemu se proučavanje teksta nastoji odvojiti o onoga što je kanio reći autor, od njegovih moralnih stavova, načela i vrijednosti koje je zastupao u životu. Nadalje, važno je reći da se i usmjereno čitanje mora otrgnuti od kritičkih prikaza, recenzija, tuđih stavova uopće jer je moguće da su i oni podložni emocijama, ideologijskomu gledanju i osobnim vrijednosnim sudovima, istaknuo je predavač, te predstavio vjeroučiteljima etape usmjerenoga čitanja: čitanje teksta u sebi (ili naglas ako smo sami i ako to zahtijeva zadatak, primjerice analiza lirske pjesme), opće razumijevanje teksta, određivanje značenja pojedinih riječi, raščlamba teksta i usustavljivanje (zaključivanje).
Don Vedran Torić, koji osim što je teolog i svećenik, ujedno je i profesor hrvatskog jezika i književnosti, je naglasio da je svaki čovjek religiozno biće, jer se propitkuje pred vidljivom stvarnošću, te pokušava otkriti njezin dublji smisao i izreći ga pomoću jezika, oblika, boja i zvukova. Stvarajući svoja književna djela, pisci stvaralačkom snagom nadahnuća i svojega talenta tragaju za beskrajem, usmjeravaju čitatelja prema ljepoti istine i konačnom odredištu njegova života – vječnosti, kazao je prof. Torić, te nadodao da se već u samoj definiciji književnosti kao umjetnosti riječi otkriva nevidljiva, ali neizostavna poveznica hrvatskog jezika s vjeronaukom, jer umjetnost je „poput vrata otvorenih prema beskonačnosti, prema ljepoti i istini koji natkriljuju svakodnevicu“. Izdiže čovjekov duh iz ovozemnog lutanja, oplemenjuje ga dobrotom, usmjerava prema istini i uzdiže ga prema konačnom odredištu čovjekova života – vječnosti, naglasio je predavač.
„Književnost postaje periferija kamo nas Isus šalje da donosimo razloge nade svoje vjere i smisao ondje gdje je već davno izgubljen. Potrebno je stoga iščitavati književna djela koja su djeci obvezna kao lektirna štiva te u svjetlu Kristova evanđelja iščitavati poruke, situacije i ideje svakoga djela, ali isto tako i sa zanimanjem iščitavati ostala književna djela koja mogu postati ‘trampulin’ u svijet djece i mladih s ciljem razvijanja kritičkog razmišljanja i odjelotvorivanja vjere ‘istinujući u ljubavi’ i usmjeravajući učenike prema konačnom odredištu ljudskog postojanja – vječnosti“, istaknuo je predavač, te je na kraju posvijestio vjeroučiteljima da su djeca njihovo najveće blago, glinene posude, ali posude u kojima se nalazi veliki potencijali i sposobnosti, a potrebno ih je neprestano otkrivati, buditi, poticati, i ne prestati nadati se i sanjati.
Dvojica predavača su održali i pedagoške radionice „Modeli usmjerenog čitanja na primjerima Đure Sudete i Dubravka Horvatića“.
Okupljenima se obratila i viša savjetnica za vjeronauk Sabina Marunčić koja je vjeroučitelje upoznala s novostima iz Agencije za odgoj i obrazovanje.
Molitvu na početku predvodila je vjeroučiteljica Ana Kovačević.
Stručni skup organizirao je Katehetski ured Dubrovačke biskupije u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje – podružnica Split.
Šime Zupčić