Pod predsjedanjem predsjednika Sudskog vijeća Zorana Čengije počelo je u četvrtak, 25. travnja na Županijskom sudu u Dubrovniku suđenje don Ivici Sinanoviću, suspendiranom svećeniku Dubrovačke biskupije, kojeg optužnica tereti za ubojstvo na mah u slučaju koji se dogodio 22. svibnja 2012. godine u 1.20 sati u župnoj kući u Banićima u Dubrovačkom primorju, gdje je don Ivica tada bio župnik. Predsjednik Mjesnog odbora Banića Marko Kraljević te je noći došao u svećenikov stan, fizički ga napao, svećenik mu je uzvratio i pokojnik je smrtno stradao.
Nakon što je zamjenica Državnog odvjetnika Katja Kristović pročitala optužnicu podignutu 29. listopada 2012. godine, kojom se okrivljenik tereti za ubojstvo na mah po 92. članku Kaznenog zakona, okrivljeni Sinanović se izjasnio, kao što se i do tad izjašnjavao, da nije kriv. U uvodnom govoru tužiteljica je, uz ostalo, navela svjedoke optužbe i po kojim osnovama ih poziva kako bi dokazala svoju optužbu. Opunomoćenik oštećenika, obitelji pokojnog Marka Kraljevića, Dragan Pištalo je kazao kako se priklanja optužnici te zastupa imovinsko-pravne zahtjeve obitelji zbog smrti bliskog srodnika, u kontekstu stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Branitelji okrivljenog Sinanovića Gašpar Lujak, Srđ Jakšić i Nataša Đurović zauzeli su stav da će svoje uvodno izlaganje iznijeti nakon dokaza koje izvodi državna odvjetnica. Obrana je istaknula kako njihovi dokazi nisu prihvaćeni na pripremnom ročištu te da će oni i dalje predlagati da se neposredno pozovu njihovi vještaci. Također su ustvrdili da će u postupku dokazati da se ubojstvo dogodilo u nužnoj obrani.
Don Ivica Sinanović je, po svojoj želji, obranu iznio odmah na početku dokaznog postupka. Ispričao je što se dogodilo te nesretne noći. S obzirom da je dan ranije dao neopozivu ostavku na mjesto župnika u Banićima te večeri je spremao dokumentaciju kako bi je sutra odnio u Biskupski ordinarijat. Radio je to do pola noći, zatim popio terapiju i otišao spavati. Spavao je u prizemlju u dnevnom boravku. Probudila ga je vika, buka, glasna glazba, pjesma Tompsona „Dolazak Hrvata“ i povici: „Četniče, izađi, ubit ću te!“ Ustao je iz kreveta, pogledao na sat i vidio da je 1 sat i 20 minuta iza ponoći. Prozor je bio otvoren, provirio je kroz škure i nije htio izaći. Čuo je jako lupanje, razbijanje zaključanih ulaznih vrata u kuću, rušenje stola s pićem za goste kojeg je imao u hodniku. Otškrinuo je vrata od dnevnog boravka koja vode na hodnik, pokojni Kraljević ga je tada uočio, i ta vrata nasilno otvorio, upao u sobu i udario okrivljenika u lice uz vrijeđanje i prijetnje da će ga ubiti. On ga je pokušao odgurnuti, no dobio je i drugi udarac u lice. Treći udarac je blokirao i počeo se braniti udarajući napadača u predjelu glave. Ustvrdio je da zadnji udarac bio toliko jak da bi razbio zid. Pokojnik je pao na pod, polovica tijela mu je bila u hodniku, polovica u dnevnom boravku. Pošao je nazvati policiju, ali se nije mogao sjetiti broja. Nazvao je župnika u susjednoj župi don Tihomira Šakotu, rekao mu da mu je Marko provalio u kuću te zatražio od njega da nazove policiju i hitnu pomoć. Primijetivši da se napadač guši u svojoj krvi, okrenuo ga je na bok i izvadio mu jezik iz usta da se ne uguši pruživši mu na taj način prvu pomoć. Zatim je ponovo nazvao don Tihomira rekavši da izgleda da je ubio čovjeka i požurivao ga da nazove policiju. Na katu kuće bila je njegova poznanica s djetetom koja je tu došla na odmor i kako bi sa sestrom, koja je tog dana trebala doći, pogledala neko zemljište za izgradnju odmarališta za invalide. Njoj je viknuo neka ne silazi dolje, da je sve u redu, ali da je prizor užasan za vidjeti pa neka ostane gore. Još jednom je zvao don Tihomira da vidi zašto više ne dolaze policija i hitna. Čekao ih je ispred kuće. U 1.50 stigla je hitna, a nakon toga i policija. Medicinska sestra ustanovila je smrt pokojnog Kraljevića, policija je ušla, sve vidjela i odvela župnika u policijsku stanicu u Ston.
Nakon što je ispričao tijek događanja okrivljeni Sinanović je dodao da je napadnut u vrijeme dok je spavao, te da nije imao namjeru nanijeti zlo. „Da sam znao što mi se sprema, otišao bih od kuće,“ rekao je. Objasnio je i da se od 15. godine bavi borilačkim vještinama posebice boksom te da je njegov udarac istreniran i da nije isti kao udarac običnog čovjeka. Cijeli život posvetio je molitvi, učenju i sportu. „Pokojni Marko Kraljević zadobio je udarce stojeći, nijednom ga nisam udario na podu. Jedni moj kontakt s njim na podu bilo je pružanje pomoći.“ Kazao je da mu je žao što se to dogodilo, ali da nije kriv. Jednostavno se nije prepustio da ga napadač ubije nego se branio i spreman je podnijeti posljedice za svoje djelo.
Nakon što je don Ivica iznio svoju obranu, tužiteljica je počela s pitanjima problematizirajući pojedine dijelove njegove obrane. Tijekom glavne rasprave reproducirana je i snimka prvog Sinanovićevog iskaza kao i snimka s mjesta događaja. U nastavku suđenja nastavljeno je s izvođenjima dokaza optužbe. Don Tihomir Šakota, tada župnik u Zaton Dolima, kojeg je okrivljenik u noći događaja tri puta kontaktirao, posvjedočio je kako je naknadno od ljudi čuo da su se neki željeli riješiti Sinanovića. Patolog i specijalist sudske medicine dr. Igor Borić svoje stručno mišljenje iznio je na temelju vanjskog pregleda i obdukcije pokojnika u čijoj krvi je pronađeno 2,89 promila alkohola. Ustvrdio je da je pokojnik umro od nagnječenja mozga, te da njegovom potiljku nije ponašao nikakve ozljede. Zadano mu je četiri, pet snažnih udaraca u lijevu stranu glave i lice. Nije se izjasnio o položaju pokojnikove glave u prostoru u trenutku dobivanja udaraca, ali je ustvrdio da je ona morala biti u relativnom mirovanju odnosno da je morao biti nepromijenjen odnos glave i šake. Ako je glava na neki način bila fiksirana moguće je i da su udarci zadobiveni dok je pokojnik stajao na nogama. Također je ustvrdio i da su ozljede okrivljenika Sinanovića nastale od udarca slabijeg intenziteta. Traseolog Želimir Radulović iznio je svoje mišljenje na temelju tragova krvi na mjestu događaja i dinamiku samih događaja. Na upite obrane analizirao je i pojedinačno fotografije prskotina krvi na mjestu događaja te ustvrdio da za utvrđivanje položaja izvora krvarenja, u ovom slučaju glave stradalnika, treba utvrditi i smjer i kut nastajanja prskotina. U tri slučaja moguće je utvrditi kut, ali nije razvidan smjer, dok je u ostala dva slučaja moguće utvrditi i kut i smjer. Dr. Miroslav Goreta i dr. Nadica Buzina iz Zagreba opisali su psihološko stanje okrivljenika u vrijeme kad se sve događalo. Okarakterizirali su to ako stanje akutne stresne situacije s težom redukcijom voljnih i intelektualnih funkcija. Dr. Goreta je naglasio da je tu riječ o kratkotrajnim reakcijama osobe, a strah i panika da su u ovom slučaju bili dominantni u odnosu na druge elemente koji bi mogli ući u procjenu. Napad koji je doživio okrivljeni Sinanović, koji je dulje vrijeme pod terapijom, i svaka druga prosječna osoba bi doživjela kao životno ugrožavajući, kazao je dr. Goreta.
Glavna rasprava se nastavlja u utorak, 30. travnja.
Angelina Tadić