Tribina za mlade o redovničkim zajednicama prisutnim u Dubrovačkoj biskupiji pod nazivom „Što čuješ?“ održana je u sklopu Dana kršćanske kulture u Dubrovniku u srijedu 25. ožujka.
Moderatorica Ana Marčinko pozdravila je sve u ime Vijeća za mlade, ali i redovnika i redovnica koji djeluju na području Dubrovačke biskupije. Kazala je da ovim programom mladi žele zahvaliti redovnicima i redovnicama za sve što čine.
Kratkim dramsko-scenskim prikazom mladi su uprizorili susret jedne mlade osobe s utemeljiteljima redovničkih zajednica prisutnih na području Dubrovačke biskupije koja se na taj način upoznaje i s njihovim karizmama. Mladi su uprizorili sv. Franju, sv. Dominika, sv. Vinka Paulskog, bl. Mariju Propetog Petković, sv. Paolu di Rosu, sv. Ivana Bosca, sv. Ignacija Antiohijskog, Josipa Štadlera i Franzisku Lechner, što je sve prisutne oduševilo, ali i nasmijalo s obzirom da su mladi te susrete prikazali na veoma zanimljiv i humorističan način.
Nakon ovog uprizorenja, moderatorica Maričinko je u razgovoru s jednom redovnicom i jednim redovnikom, u ambijentu zamišljene televizijske emisije vodila opušteni razgovoru o njihovom pozivu, ali i mnogim drugim stvarima o redovništvu. Prior dubrovačkog dominikanskog samostana fr. Matijas Farkaš i odgojiteljica u Učeničkom domu Paola di Rosa s. Ružica Dodig su na taj zanimljiv način posvjedočili o svom pozivu.
Fr. Matijas je izrazio oduševljenje zanimljivim prikazom susreta s utemeljiteljima, a s. Ružica je kazala da je mladi o pozivu najčešće pitaju u nekom poslu gdje je doživljavaju kao najobičniju i najnormalniju osobu, te se to pitanje o pozivu jednostavno spontano javi. Fr. Matijas je kazao da je njegova odluka izrasla iz intenzivnijeg druženja fratrima koji su ga oduševljavali pristupom, posebno nedjeljom popodne kada je s njima igrao nogomet. Iskreno je posvjedočio i o svojim sumnjama i traženjima neposredno pred ređenje, kada je čak neko vrijeme mislio i da put svećeništva nije za njega, no upravo kroz iskustvo sumnje je još snažnije učvrstio svoju odluku i svoj poziv, te je danas radostan i ispunjen redovnik. S. Ružica je kazala da nije odrastala ni sa časnim sestrama ni sa svećenicima, te da joj je sve to bilo strano i o redovništvu nije niti razmišljala, sve dok nije doživjela intenzivno iskustvo molitve u kojem je shvatila da je Bog živ. Iskreno je priznala i zašto je upisala teologiju: jer nije uspjela upisati studij umjetnosti, pa je kao rezervna opcija bila teologija, koja joj je na kraju pomogla da stupi u kontakt sa sestrama Službenicama Milosrđa, te postane jedna od njih. Kazala je da je kod njezinih sestara oduševilo što joj nisu „nudile“ priču o zvanjima, već su to nenametljivo svjedočile, te joj se svidjelo što ne guše slobodu pojedinca. Upravo o toj slobodi je posvjedočio i fr. Matijas koji se iznenadio kad je jedna od prvih stvari koje je dobio neposredno nakon dolaska u samostan bio ključ samostana, što mu je bio znak povjerenja koje braća imaju u njega. Kazao je i da se u samostanu nikoga ne sputava u njegovim dobrim idejama, već da se potiče kroz zajedničko razmišljanje i pastoralno planiranje. S. Ružica je posvjedočila o podršci sestara koje su je poslale na studij kako se filmom i novim medijima ne bi bavila amaterski, nego stručno, na čemu je i danas zahvalna, te to vraća svojim angažmanom na tom području.
Program su dodatno obogatili i video uradci s. Ružice na temu posvećenog života, te su kroz ovu večer mladi, ali i redovnici i redovnice, prikazali redovništvo na način koji je različit od uobičajenog shvaćanja života u samostanu.
Šime Zupčić