Veliki broj štovatelja sv. Antuna okupio se na njegov blagdan, 13. lipnja, u župnoj crkvi sv. Mihajla na Lapadu, u kojoj se ove godine prvi put molila pobožnost Trinaest utoraka u čast sv. Antuna uz koju je bilo priređeno niz događanja. Na prvi utorak pobožnosti bio je blagoslovljen novi svečev kip koji će se ubuduće nalaziti u crkvi, a posljednjeg utorka su iz Zagreba bile donesene svečeve moći vjernicima na štovanje.
Središnje misno slavlje na svečev blagdan predvodio je dr. don Tonći Matulić, profesor na KBF-u u Zagrebu, a pjevao je zbor štićenika Centra za rehabilitaciju „Josipovac“. Blagoslov djece nakon misnog slavlje bio je ispred crkve kraj kipa sv. Antuna, a koji je udijelio župnik Ćibarić.
U propovijedi je prof. Matulić o značenju Božje Riječi za čovjeka koja je oblikovala i život sv. Antuna Padovanskog.
Govoreći uvodno o samom slušanju Božje Riječi u misi propovjednik je kazao kako neka snažna vijest može čovjeku promijeniti raspoloženje čak do toga da se osoba osjeća potresena. „A slušajući Božju Riječ pitanje je jesmo li je uopće čuli?“, primijetio je te istaknuo kako se osoba može i na Božju Riječ naviknuti i više je ne doživljavati onako kako treba. No, Božja Riječ uvijek dolazi čovjeku ususret, a ako čovjek zaista čuje Božju Riječ ona ga sabire.
Osvrnuvši se na čitanje iz Druge poslanice sv. Pavla Korinćanima propovjednik je podsjetio do koje mjere se Bog prilagodio čovjeku. Bog je poslao svoju Riječ koja je u Isusu iz Nazareta postala tijelom te je Božja Riječ govorila ljudskim jezikom jer samo tako može doći do ljudi, drugačije je ljudi ne bi mogli čuti, a ako ne čuju onda ne mogu ni razumjeti.
Potresenost Božjom Riječju kod čovjeka proizlazi iz svijesti i doživljaja da mu se sam Bog obraća. Sam Bog podupire čovjeka u tome da može čuti Božju Riječ i da to može ‘izdržati’. Sve što je Bog obećao on je ispunio u Isusu Kristu i to je Božji dar. „Čega ćemo se onda bojati? Koga ćemo se mi bojati? Od koga mi možemo strepiti? Koji to nasrtaji zla mogu ugroziti onoga koji je potresen Božjom Riječi, tko sluša, čuje i razumije Božju Riječ i živi iz nje?“, upitao je propovjednik slušatelje te dodao kako su kršćani vjerom postali dionici vječnog Božjeg „da“ čovječanstvu. Vjerom u vječnu Božju Riječ i dioništvom vječnog Božjeg „da“ kršćani su postali oni koji su neustrašivi, postojani, radosni, ukras, sol i svijetlo ovoga svijeta. Nastavljajući tumačiti evanđelje o tome kako su kršćani sol zemlje i svijetlo svijeta prof. Matulić je skrenuo pozornost na evanđeosku misao „Što ako sol obljutavi?“ te upozorio da kršćani ako se naviknu na Božju Riječ postaju bljutavi.
Svetost sv. Antuna je svetost Božje Riječi u njemu koja ga je oblikovala i nosila, to je svetost Božje Riječi koju je neumorno svima propovijedao i to je svetost činjenje djela Božjih, kazao je propovjednik i dodao kako je svetac uvijek iznova je u slušateljima budio glad za Bogom.
Propovijed je zaključio riječima kojima se obratio sv. Antunu: „Molim samo jedno za sebe i za njih, da poput tebe čujemo Božju Riječ, da čuvši Božju Riječ uznastojimo pomoću Duha Božjega razumjeti je, i kad smo je razumjeli da budemo potreseni tom Božjom Riječju koja nosi život jer je ona vječni i neopozivi Božji dar za sve nas u Isusu Kristu“.
Župnik don Robert Ćibarić na kraju misnog slavlja izrazio je svoju radost i zadovoljstvo zbog sudjelovanja velikog broja vjernika, štovatelja sv. Antuna na misnom slavlju te je zahvalio predvoditelju slavlja i gostima iz Josipovca, ali s. Veselki Grebenar što je predvodila župni zbor svakog utorka.
Nikša Sentić / Angelina Tadić
Foto: Nikša Sentić