„Sv. Benedikt i Lokrum“, naziv je programa koji se u nedjelju, 1. srpnja održao na otoku Lokrumu. Povod ovom događaju je obilježavanje blagdana sv. Benedikta, zaštitnika Europe, koji se slavi 11. srpnja
Nakon pozdrava Ivice Grileca, ravnatelja Rezervata Lokrum, o idejama samog događaja „Sv. Benedikt i Lokrum“ govorio je katedralni župni vikar don Marin Lučić koji je kazao da mu je ovaj svetac posebno prirastao srcu. Posvjedočio je da kad je prije dvije godine sudjelovao u pokretanju skauta na području Dubrovačke biskupije, nazvani su po sv. Benediktu jer za ovo dubrovačko područje on je posebno važan. Doduše, kad su benediktinci prije više od 200 godina otišli s ovih područja, taj svetac kao da je „stavljen sa strane“, no ne može se osporiti činjenica da su benediktinci ostavili snažan trag na dubrovačkom području. Stoga je važno saznati više o sv. Benediktu i benediktincima, zaključio je don Marin.
Zatim su uslijedila dva predavanja. Predavanje „Benediktinska opatija sv. Marije na Lokrumu“ je održala Eva Žile, mag. hist. art i mag. archaeol. koja je kazala da je opatija sv. Marija najstarija i najznačajnija benediktinska opatija na dubrovačkom području. U svom izlaganju govorila je općenito o benediktincima na dubrovačkom području, a u sklopu toga posebno o benediktincima na Lokrumu. Benediktinci su ovdje od prve polovice 11. stoljeća, a najrašireniji su u 13. stoljeću, istaknula je predavačica, nadodavši da su se muški samostani nalazili izvan, a ženski unutar zidina.
Zatim je govorila o kronologiji izgradnje samostana na Lokrumu i povijesti istraživanja, u sklopu čega je posebno obradila pitanja prve crkve, zatim zreloromaničke crkve i samostana, nakon toga gotičkog samostana, a na kraju i kraj života opatije. Obradila je i Maksimilijanov ljetnikovac, a predavanje je završila govorom o samostanu na Lokrumu u 20. i 21. stoljeću.
Predavanje „O sv. Benediktu i životu benediktinaca“ je imao benediktinac o. Jozo Milanović, benediktinac iz samostana sv. Kuzme i Damjana na otoku Pašmanu koji je kazao da mu je čast biti u Dubrovniku. Istaknuo je da u vrijeme nastanka benediktinskog samostana vjerojatno se nisu zvali benediktinci, nego samo monasi odnosno koludri, tek kasnije se nazivaju benediktincima. Kazao je da su on i njegova braća benediktinci po zavjetima redovnici, ali su posebno monasi. Kazao je da sv. Benedikt, na koncu petog i početku šestog stoljeća, u društvenom neredu koji ga je okruživao, odgovorio na izazove svoga vremena. Benediktinci su prvo krenuli od sebe, svatko od njih „sebe stavlja u red“, a onda to čine i zajednički u zajednici. Benediktinci slaveći Boga Stvoritelja ujedno poštuju i Božja stvorenja, posebno čovjeka, kazao je benediktinac Milanović, nakon čega je odgovarao na mnogobrojna pitanja okupljenih o prisutnosti benediktinaca u Hrvatskoj, njihovom dnevnom redu i drugim pitanjima.
Nakon predavanja, svečano misno slavlje ispred crkvice Navještenja Blažene Djevice Marije na Lokrumu predvodio je o. Milanović, u koncelebraciji s katedralnim župnikom don Stankom Lasićem i župnim vikarom Lučićem.
U svojoj propovijedi o. Milanović je kazao da svakom misom „slavimo čudo veliko, čudo Gospodinove euharistije. I zahvaljujemo mu. Slavim svetu misu u kojoj slavimo Gospodina koji za nas umro, pokopan i uskrsnuo. Slavimo čudo, najveće, a život je pun čudesnih darova!“ Kazao je da sve stvoreno u sebi nosi Božji pečat, Njegovu dobrotu, a napose čovjek jer je Bog postao čovjekom. Rekao je da je veliko čudo i svaki čovjek pojedinačno, jer „koliko je čudo da ja jesam, da postojim“. Podsjetio je vjernike da je svakog od njih Bog s ljubavlju htio, stvorio ga u određenom trenutku i određenom mjestu. Kazao je da je Božji dar svaki život, ali da je to život koji nikad neće završiti, budući da smrt nije kraj, nego se najčudesnije dogodilo u Isusovom uskrsnuću: „Mi na ovoj misi slavimo čudo. Mi slavimo Isusa koji po uskrsnuću ušao u posve novi život, po kojem je ovaj sadašnji samo blijeda slika. U sebi nosiš besmrtnost koju nitko ne može iščupati. Čovjek je određen za vječni život, za besmrtnost!“, rekao je propovjednik.
Kazao je da je lijepo da u kalendaru ima toliko blagdana, no da ne smijemo zaboraviti što je glavno, a to je proslava Isusovog uskrsnuća, a kojeg zapravo slavimo svake nedjelje. „Mi danas slavimo vječni život Boga koji se želi u i nama nastaviti, ne samo da znamo da smo kršćani, nego da tako i živimo!“, zaključio je o. Milanović.
Program „Sv. Benedikt i Lokrum“ je organizirala Javna ustanova Rezervat Lokrum u suradnji s Katedralnom župom Velike Gospe u Dubrovniku.
Š.Z.
Fotografije: Mario Macan