Svetkovina sv. Josipa nije samo slavlje. Ona je i prigoda za razmišljanje o onom što je sv. Josip bio, kako bismo iz njegovog primjera naučili što bismo mi trebali biti. Zahvalan Bogu što je početak moje biskupske službe i služenja Dubrovačkoj Crkvi povezao s ovim svecem, želio bih u duhu izrečenog, razmišljati o milostima kojima je u službi Bogu i bližnjima bio obdaren sv. Josip, da bih tim razmišljanjem u nam probudio istinsko i duboko poštovanje prema ovom čovjeku i svecu, ali i istinsku želju da ga i mi, s pouzdanjem u njegov nebeski zagovor, slijedimo u našoj kršćanskoj zadaći služenja Bogu i bližnjemu.
Nemamo milosti kojima je bio obdaren sv. Josip jer nitko od nas nije poslan da bude ovozemaljski otac i zaštitnik svete obitelji. Svatko od nas je, međutim, obdaren svojim dijelom milosti. To je onaj dio koji mu je potreban za ispuniti onu ulogu i onaj plan koji Bog u ovom svijetu ima s njim. Meni je povjerena sasvim osobita uloga da budem vaš biskup. Je li to teško? Jest, ali zar sumnjam u Božju milost, zar sumnjam u molitve Crkve? Mojim svećenicima, redovnicama i redovnicima je povjerene njihovo poslanje i za njega dana dostatna milost. Posvjedočimo svojim životom da te riječi nisu pusta tlapnja. Unesimo Kristovu ljubav i kršćansku radost u ovu biskupiju. Supruzima i očevima povjerene su njihove supruge i njihova djeca. Suprugama i majkama povjereni su njihovi supruzi i njihova djeca. Djeci su povjereni njihovi očevi i majke. I da dalje ne nabrajam reći ću da svatko ima dovoljno milosti kako bi, unatoč svakodnevnim problemima i teškoćama kojih nije bila pošteđena ni Sveta obitelj, mogao ispuni onaj plan i onaj program koji Bog ima s njim u ovom svijetu. Potrebno je samo imati čvrstu vjeru i pouzdanje u Boga, istinsku ljubav i poštovanje dostojanstva i poziva drugoga. Pri tom nitko od nas, osobito to spominjem jer se nalazimo u Godini Caritasa, ne smije zaboraviti da je također pozvan biti otvoren prema svima potrebnima. Ta potreba se ne odnosi samo na materijalne potrebe nego još više na i one duhovne. Ne možemo reći da nas se ne tiče spasenje drugoga jer nas se i te kako tiče. Zaboravimo li to ne samo da tim ugrožavamo njegovo spasenje, nego ugrožavamo svoj vlastito. Svatko od nas je pozvan biti ovozemaljski zaštitnik prava i slobode svakog čovjeka – što ne znači odreći se svojih uvjerenja i svojih stavova – jer u svakom čovjeku, osobito u onom koji je najpotrebniji naše pomoći, nalazi se utjelovljeni Bog koji im se, kako u evanđelju možemo pročitati, prispodobio.
Slaveći svetkovinu sv. Josipa zaručnika BDM i prvu godišnjicu svoje biskupske službe i biskupskog služenja Dubrovačkoj biskupiji, molim za sve nas, za mene kao vašeg biskupa, za sve svoje svećenike, redovnike, redovnice, sve pastoralne suradnike i sve kršćane uključene na različit način un život ove naše mjesne Crkve i društva, od Gospodina koji nas na naše načine zove i šalje, onu istu vjeru, isto ono pouzdanje i istu onu velikodušnu i čistu ljubav kojom je bio obdaren sv. Josip, da bi se veličanstva djela Božja po nama mogla ostvarivati također i u našem vremenu i na ovom prostoru koji nam je Bog po svom božanskom promislu stavio na raspolaganje i povjerio na čuvanje.