Adventska duhovna obnova za svećenike Dubrovačke biskupije održana je u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku u srijedu 10. prosinca.
Nakon molitve časoslova na početku, okupljene je pozdravio generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Petar Palić, posebno zahvalivši novom rektoru sjemeništa don Marinu Lučiću, ali zahvalivši i dosadašnjem rektoru don Bernardu Pleše.
Predavanje na temu: „Ne bude li pravednost vaša veća … ” održao je dr. don Edvard Punda, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije i profesor dogmatike na KBF-u u Splitu. Progovorio je o pravednosti ukazavši na Isusova blaženstva u kojima on „pravednost spaja s glavnim ljudskim potrebama, jer ona je čovjekova temeljna potreba, kao što su to voda i hrana!“ Kazao je da je za Isusa pravednost utemeljena na ljubavi. Pozvao je svećenike da u pogledu na križ Isusa Krista, uvidjevši da ne ljube onoliko koliko On ljubi, otvore u sebi prostor za „nemir“ koji će ih potaknuti da se još više darivaju. Kao primjer pravednika uzeo je sv. Josipa koji je „bio pravedan jer se odrekao svoga prava“ kojeg je prema zakonu imao, budući je mogao otpustiti Mariju, nakon čega je predavač kazao: „Kršćanska pravednost nije izvršenje zakona“, te je naglasio da ona čak može biti „odricanje od prava koje nama pripada, ali nikada oduzimanje prava drugog čovjeka“. Kazao je također da „kršćanin koji se drži zakona, a ne ljubi, nije pravedan!“ Naglasio je i da pravedan nije onaj koji samo ne nanosi zlo ili izbjegava zlo, već onaj koji i na zlo odgovara dobrim. Ukazao je i na riječi pape Franje da svećenici i redovnici često postanu „kolekcionari nepravde“, tj. da pamte nepravdu koja im je nanesena, te da uvijek u sebi traže žrtvu, pozvavši okupljene svećenike da nemaju „stav žrtve“. Na kraju je kazao i da evanđeoska pravednost „nikada ne napada, ona je ljubav i blagost“.
Okupljenim svećenicima obratio se i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, te im zahvalio za sve što čine, naglasivši da čine doista mnogo dajući se na različitim razinama. Istovremeno ih je pozvao da se zbog toga što čine ne uzdignu, nego da uvijek u sebi izgrađuju poniznost, te nastavio: „Naš odnos prema ljudima mora biti na način da se ne postavimo iznad njih, da ne zatvaramo sebe u neki klerikalizam koji će druge gledati svisoka, nego da pokušavamo ljudima pristupati s razumijevanjem, da ih vidimo kao suradnike na istom planu, na istoj njivi velikog polja naviještanja Božje riječi“, te ih osobito potaknuo na suradnju s vjernicima, s roditeljima krizmanika i prvopričesnika, da ne budu oni koji će im „držati lekcije“, već oni „koji će im pokušati pomoći“, naglasivši da će im pomoći samo ako im budu znali prići na pravi način. Potaknuo ih je također da slijede smjernice pape Franje i osobito smjernice Izvanredne biskupske sinode, nastavivši: „Podsjećam da je Sinoda dala neke smjernice koje su dakle već dane i ponuđene da ih provodimo, podsjećam da papa Franjo daje smjernice koje se uklapaju u ovaj poziv da ne budemo oholi, nego ponizni i da to onda bude mjerilo u odnosu prema svima, uključujući i one koji se nalaze u ‘neregularnim’ situacijama. Ne smije se dogoditi da papa Franjo govori jedno, a da se mi nastavljamo ponašati na drugačiji način, da to ignoriramo. Imamo pravo o svemu raspravljati, papa uostalom na to i poziva, ali nemamo se pravo ponašati na naš način i tako nastaviti ignorirati neke njegove vrlo jasne pozive.“
Osvrnuo se kratko i na predizbornu kampanju, te uputio svećenike na poruku Hrvatske biskupske konferencije o ovom pitanju, a zatim nastavio: „Molim da se suzdržite od bilo kakvog javnog političkog opredjeljivanja, za jednog, drugog, trećeg ili četvrtog kandidata ili kandidaticu. Vi osobno možete biti opredijeljeni za koga god hoćete, po vašoj savjesti. Vjernike koji su vam povjereni dužni ste pozvati da se odazovu i da po svojoj savjesti glasuju jer to je također njihova vjernička obveza koje se ne smiju olako odricati, ali im nemate pravo sugerirati za koga će glasovati. Upozoravam da oltar ne koristite za bilo čije propagandne poruke. Naravno, trebalo bi se suzdržati u predizbornom vremenu i od toga da crkvene prostore stavljamo na raspolaganje bilo kome tko je uključen u političku kampanju, a i da osobno sudjelujemo na takvim skupovima“, nakon čega je svoje obraćenje svećenicima zaključio riječima: „Imamo svoja politička prava, ali imamo i svećeničke obveze. Radosna vijest koju smo pozvani navješćivati ima prednost i njezin navještaj je ispred naših privatnih političkih prava.“
Nakon toga uslijedila je rasprava, kao i pokorničko bogoslužje uz prigodu za osobnu ispovijed. Duhovna obnova je završena zajedničkim euharistijskim klanjanjem u sjemenišnoj kapelici koje je predvodio biskup Uzinić. Glavna tema o kojoj se razmišljalo tijekom euharistijskog klanjanja i iz koje se crpilo nadahnuće za molitvu, bila je Godina posvećenog života. Istaknuto je da se ta godina ne tiče samo posvećenih osoba, nego i cijele Crkve, a osobito svećenika koji iz poruka i očekivanja koja ona stavlja pred posvećene osobe, mogu i sami pronaći usmjerenja za vlastitu izgradnju i autentičnije ostvarenje poslanja koje Bog ima s njima u konkretnom vremenu i prostoru.
Šime Zupčić