Studijski dan za svećenike na području Dubrovačke biskupije održan je u srijedu, 16. svibnja u Biskupskom sjemeništu u Dubrovniku. Na studijskom danu predavanje „Izazov svetosti danas: Apostolska pobudnica Pape Franje Gaudete et exsultate. Teološko-pastoralni osvrt“ održao je mr. sc. don Mario Popović, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, doktorand patristike u Rimu, dok je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predstavio pismo Kongregacije za nauk vjere “Placuit Deo, biskupima Katoličke Crkve o nekim aspektima kršćanskog spasenja”.
Gaudete et exsultate
Govoreći o novoj, trećoj apostolskoj pobudnici pape Franje objavljenoj uz petu obljetnicu pontifikata predavač Popović je kazao kako ona ima svrhu, kako joj govori i njezin podnaslov, „pozvati na svetost sve ljude u današnjemu svijetu“. „Papa tako želi odaslati sasvim jednostavnu, ogoljenu poruku, želi prikazati samo ono što je važno, to jest, značenje kršćanskoga života i poziva. Ono se ostvaruje po onome što je i sv. Ignacije naveo kao temelj kršćanskoga posvećivanja: ‘curet primo Deum’, tražiti i nalaziti Boga u svim stvarima. To je ujedno i srce svake reforme, bilo osobne ili crkvene: Boga staviti u središte“, kazao je i nastavio: „Pobudnica ne želi biti jedan suhi traktat o svetosti, s mnogo definicija i razlikovanja koji bi mogli produbiti i obogatiti ovu temu važnu za život Crkve. Ne želi niti stavljati kojekakve analize pred nas, koji bi nam ukazivali koji su to najuobičajeniji putovi svetosti danas. Ponizni Papin cilj, kako sâm navodi, jest taj da odzvoni još jednom u srcima ljudi poziv na svetost, pokušavajući je ostvarivati u našoj zbilji, zajedno s njezinim rizicima, izazovima i mogućnostima. U tome se i nada sam Papa da će ove stranice biti korisne kako bi se čitava Crkva posvećivala želji za svetošću.“ Ta papina želja ostvaruje se u „razlučivanju“ koje je „poput motora pokretača cijeloga teksta“.
Mr. Popović je dalje kazao kako se apostolska pobudnica sastoji od pet poglavlja, te je predstavio glavne misli i poruke svakog poglavlja. Početak je zamišljen kao „poziv svima na svetost“, zatim se razmatraju dva „neprijatelja svetosti“, koje papa naziva neo-gnosticizam i neo-pelagijanizam. Središnji dio govori o Blaženstvima, pozitivnom modelu svetosti koji se sastoji u nasljedovanju puta „u Učiteljevom svjetlu“, navode se neke karakteristike svetosti u današnjemu svijetu, a zaključuje se s jednim poglavljem posvećenim duhovnome životu, u vidu ustrajnog pokušavanja, budnosti i prosuđivanja.
U pobudnici, koja se može promatrati i kako papin životni manifest, papa Franjo se možda najviše otkriva svijetu pričajući svoju duhovnu povijest koju je proživljavao kao redovnik, svećenik i biskup, rekao je predavač te svećenicima pročitao neke dijelove pobudnice koji to potvrđuju. Papa svetost vidi u svakodnevnoj svetosti naroda Božjega, u tzv. „srednjoj klasi svetosti“ što je „svetost koja stoji vrata do nas“ odnosno svetost svih onih koji su nam blizu i koji su na svoj način odsjaj Božje prisutnosti. Ne postoje idealni modeli svetosti ili oni apstraktni, gotovo neljudski, nego je put svetosti jednostavan: ne vraćati se natrag nego uvijek ići naprijed i to odlučno, kazao je, uz ostalo, predavač.
Papa u pobudnici izlaže pet karakteristika svetosti koje naziva velikim pokazateljima ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a to su: strpljivost, podnošljivost i blagost; radost i osjećaj za humor; odvažnost i žar; zajednički hod te ustrajna molitva. S obzirom na to da je kršćanski život trajna borba dar razlikovanja pomaže u toj duhovnoj borbi jer pomaže razaznati je li neki čin dolazi od Duha Svetoga ili od duha svijeta ili od Sotone. Taj dar je važan „ jer nam dopušta biti sposobnima prepoznati Božje vrijeme i njegovu milost, da ne ostanemo gluhi na njegov poziv da rastemo. Dar je to koji nije rezerviran samo za učene i inteligentne“, kazao je predavač dodavši da je riječ o karizmi koja ne traži posebne sposobnosti niti je rezervirana samo za odabrane, jer se Bog Otac očituje poniznima.
„Različite poveznice Gaudete et exsultate s tekstovima o kojima Papa govori o svetosti pokazuju nam kako je ovaj tekst plod zreloga razmišljanja i kontemplacije koju on dugo nosi sa sobom“, zaključio je mr. sc. Popović i nastavio: „ Ona izražava na gotovo programatski način njegovu viziju svetosti umreženu u Crkvi današnjega vremena kao njezin esencijalni, neodvojivi dio, kao ono od čega ona crpi svoju snagu u radosnome naviještanju Kristove poruke svim narodima.
Dokument se lako čita i ne traži velika objašnjenja, ima oko stotinjak stranica, preko njega se predlažu određene smjernice koje nisu nepoznate ali su predstavljene na specifičan način te tako bivaju uvijek nove i svježe. Predavač je toplo preporučio dubrovačkim svećenicima i okupljenim redovnicima da svakako pročitaju pobudnicu kada bude objavljen na hrvatskom jeziku.
Placuit Deo
Predstavljajući pismo Kongregacije za nauk vjere „Placuit Deo“ biskup Uzinić je kazao kako ono počinje blagoslovom kojim je sv. Pavao započeo poslanicu Efežanima, ali ne u doslovnom citatu nego onako kako ju je preuzela konstitucija Drugog vatikanskog sabora „Dei Verbum“ čime se želi reći kako je ono na tragu katoličke vjere. Ono je također nastavak na jedno drugo pismo koje je bilo izazvalo prilične reakcije kad je bilo objavljeno, a riječ je o pismu „Dominus Iesus“ koje govori o pitanju spasenja.
Srž ovog pisma prepoznaje su u drugom poglavlju apostolske pobudnice Gaudete et exsultate gdje se govori o herezama neo-gnosticizma i neo-pelagijanizma, učenju pape Franje koje je potaknulo Kongregaciju da objavi i pošalje ovo pismo prvo biskupima a preko njih i svima drugima kojima se oni obraćaju. Njime se želi otkriti ljepota i privlačnost pripadanja Kristu i Crkvi izbjegavajući istovremeno neke opasnosti za vjeru i produbiti neke aspekte kršćanskog spasenja koje danas zbog novih kulturnih promjena mogu biti teško razumljivi.
Kako je na studijskom danu bilo više govora o tim dvjema herezama, biskup je dao kratki pregled toga kako su se one kroz povijest razvijale i na što su sve utjecaje te je protumačio suvremene inačice tih dviju drevnih hereza.
„U pismu se sažimaju osnovne biblijske postavke kršćanske vjere i ističe središnje mjesto Isusa Krista u povijesti spasenja. Jasno se želi podsjetiti i podcrtati da je naše spasenje započelo prihvaćanjem Isusa Krista i da radosna vijest spasenja ima njegovo ime i njegovo lice. To se čini zato da bismo shvatili da biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke već je to susret s događajem, s osobom Isusa Krista, koja životu daje novi obzor i zajedno s time konačan pravac. ( usp. papa Benedikt XVI., Deus caritas est)“
Tumačeći dalje pismo „Placuit Deo“ biskup Uzinić je izdvojio neke misli kojima se ističe središnja uloga Isusa Krista u spasenju, te dodao kako se često događa da u Isusu vidimo neki uzor kojeg trebamo nasljedovati a on to nije, to je redukcija Isusa. On nije onaj koji je došao da nam pokaže put nego je on sam put. On nije uzor nego je Spasitelj. Spasenje se sastoji u tome da se pridružimo njegovom životu primajući njegovog duha, on je istodobno Spasitelj i spasenje. Ili, kako bi to rekao naš sv. Leopold, on je „i liječnik i lijek“. Biskup Uzinić je dalje govorio o spasenjskom posredovanju Crkve i nekim drugim naglascima pisma.
Studijski dan je započeo molitvom srednjeg časa, a nakon predavanja svećenici su imali prigodu razgovarati o temama studijskog dana i dobiti dodatna objašnjenja. Moderator susreta bio je generalni vikar don Hrvoje Katušić.
Angelina Tadić
Studijski dan za svećenike na području Dubrovačke biskupije održan je u srijedu, 16. svibnja u Biskupskom sjemeništu u Dubrovniku. Na studijskom danu predavanje „Izazov svetosti danas: Apostolska pobudnica Pape Franje Gaudete et exsultate. Teološko-pastoralni osvrt“ održao je mr. sc. don Mario Popović, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, doktorand patristike u Rimu, dok je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić predstavio pismo Kongregacije za nauk vjere “Placuit Deo”, biskupima Katoličke Crkve o nekim aspektima kršćanskog spasenja.
Govoreći o novoj, trećoj apostolskoj pobudnici pape Franje objavljenoj uz petu obljetnicu pontifikata predavač Popović je kazao kako ona ima svrhu, kako joj govori i njezin podnaslov, „pozvati na svetost sve ljude u današnjemu svijetu“. „Papa tako želi odaslati sasvim jednostavnu, ogoljenu poruku, želi prikazati samo ono što je važno, to jest, značenje kršćanskoga života i poziva. Ono se ostvaruje po onome što je i sv. Ignacije naveo kao temelj kršćanskoga posvećivanja: ‘curet primo Deum’, tražiti i nalaziti Boga u svim stvarima. To je ujedno i srce svake reforme, bilo osobne ili crkvene: Boga staviti u središte“, kazao je i nastavio: „Pobudnica ne želi biti jedan suhi traktat o svetosti, s mnogo definicija i razlikovanja koji bi mogli produbiti i obogatiti ovu temu važnu za život Crkve. Ne želi niti stavljati kojekakve analize pred nas, koji bi nam ukazivali koji su to najuobičajeniji putovi svetosti danas. Ponizni Papin cilj, kako sâm navodi, jest taj da odzvoni još jednom u srcima ljudi poziv na svetost, pokušavajući je ostvarivati u našoj zbilji, zajedno s njezinim rizicima, izazovima i mogućnostima. U tome se i nada sam Papa da će ove stranice biti korisne kako bi se čitava Crkva posvećivala želji za svetošću.“ Ta Papina želja ostvaruje se u „razlučivanju“ koje je „poput motora pokretača cijeloga teksta“.
Mr. Popović je dalje kazao kako se apostolska pobudnica sastoji od pet poglavlja, te je predstavio glavne misli i poruke svakog poglavlja. Početak je zamišljen kao „poziv svima na svetost“, zatim se razmatraju dva „neprijatelja svetosti“, koje papa naziva neo-gnosticizam i neo-pelagijanizam. Središnji dio govori o Blaženstvima, pozitivnom modelu svetosti koji se sastoji u nasljedovanju puta „u Učiteljevom svjetlu“, navode se neke karakteristike svetosti u današnjemu svijetu, a zaključuje se s jednim poglavljem posvećenim duhovnome životu, u vidu ustrajnog pokušavanja, budnosti i prosuđivanja.
U pobudnici koja se može promatrati i kako papin životni manifest papa Franjo se možda najviše otkriva svijetu pričajući svoju duhovnu povijest koju je proživljavao kao redovnik, svećenik i biskup, rekao je predavač te svećenicima pročitao neke dijelove pobudnice koji to potvrđuju. Papa svetost vidi u svakodnevnoj svetosti naroda Božjega, u tzv. „srednjoj klasi svetosti“ što je „svetost koja stoji vrata do nas“ odnosno svetost svih onih koji su nam blizu i koji su na svoj način odsjaj Božje prisutnosti. Ne postoje idealni modeli svetosti ili oni apstraktni, gotovo neljudski, nego je put svetosti jednostavan: ne vraćati se natrag nego uvijek ići naprijed i to odlučno, kazao je, uz ostalo, predavač.
Papa u pobudnici izlaže pet karakteristika svetosti koje naziva velikim pokazateljima ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a to su: strpljivost, podnošljivost i blagost; radost i osjećaj za humor; odvažnost i žar; zajednički hod te ustrajna molitva. S obzirom na to da je kršćanski život trajna borba dar razlikovanja pomaže u toj duhovnoj borbi jer pomaže razaznati je li neki čin dolazi od Duha Svetoga ili od duha svijeta ili od Sotone. Taj dar je važan „ jer nam dopušta biti sposobnima prepoznati Božje vrijeme i njegovu milost, da ne ostanemo gluhi na njegov poziv da rastemo. Dar je to koji nije rezerviran samo za učene i inteligentne“, kazao je predavač dodavši da je riječ o karizmi koja ne traži posebne sposobnosti niti je rezervirana samo za odabrane, jer se Bog Otac očituje poniznima.
„Različite poveznice Gaudete et exsultate s tekstovima o kojima Papa govori o svetosti pokazuju nam kako je ovaj tekst plod zreloga razmišljanja i kontemplacije koju on dugo nosi sa sobom“, zaključio je mr. sc. Popović i nastavio: „ Ona izražava na gotovo programatski način njegovu viziju svetosti umreženu u Crkvi današnjega vremena kao njezin esencijalni, neodvojivi dio, kao ono od čega ona crpi svoju snagu u radosnome naviještanju Kristove poruke svim narodima.
Dokument se lako čita i ne traži velika objašnjenja, ima oko stotinjak stranica, preko njega se predlažu određene smjernice koje nisu nepoznate ali su predstavljene na specifičan način te tako bivaju uvijek nove i svježe. Predavač je toplo preporučio dubrovačkim svećenicima i okupljenim redovnicima da svakako pročitaju pobudnicu kada bude objavljen na hrvatskom jeziku.
Predstavljajući pismo Kongregacije za nauk vjere „Placuit Deo“ kazao je kako ono počinje blagoslovom kojim je sv. Pavao započeo poslanicu Efežanima, ali ne u doslovnom citatu nego onako kako ju je preuzela konstitucija Drugog vatikanskog sabora „Dei Verbum“ čime se želi reći kako je ono na tragu katoličke vjere. Ono je također nastavak na jedno drugo pismo koje je bilo izazvalo prilične reakcije kad je bilo objavljeno, a riječ je o pismu „Dominus Iesus“ koje govori o pitanju spasenja.
Srž ovog pisma prepoznaje su u drugom poglavlju apostolske pobudnice Gaudete et exsultate gdje se govori o herezama neo-gnosticizma i neo-pelagijanizma, učenju pape Franje koje je potaknulo Kongregaciju da objavi i pošalje ovo pismo prvo biskupima a preko njih i svima drugima kojima se oni obraćaju. Njime se želi otkriti ljepota i privlačnost pripadanja Kristu i Crkvi izbjegavajući istovremeno neke opasnosti za vjeru i produbiti neke aspekte kršćanskog spasenja koje danas zbog novih kulturnih promjena mogu biti teško razumljivi.
Kako je na studijskom danu bilo više govora o tim dvjema herezama, biskup je dao kratki pregled toga kako su se one kroz povijest razvijale i na što su sve utjecaje te je protumačio suvremene inačice tih dviju drevnih hereza.
„U pismu se sažimaju osnovne biblijske postavke kršćanske vjere i ističe središnje mjesto Isusa Krista u povijesti spasenja. Jasno se želi podsjetiti i podcrtati da je naše spasenje započelo prihvaćanjem Isusa Krista i da radosna vijest spasenja ima njegovo ime i njegovo lice. To se čini zato da bismo shvatili da biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke već je to susret s događajem, s osobom Isusa Krista, koja životu daje novi obzor i zajedno s time konačan pravac. ( usp. papa Benedikt XVI., Deus caritas est)“
Tumačeći dalje pismo „Placuit Deo“ biskup Uzinić je izdvojio neke misli kojima se ističe središnja uloga Isusa Krista u spasenju, te dodao kako se često događa da u Isusu vidimo neki uzor kojeg trebamo nasljedovati a on to nije, to je redukcija Isusa. On nije onaj koji je došao da nam pokaže put nego je on sam put. On nije uzor nego je Spasitelj. Spasenje se sastoji u tome da se pridružimo njegovom životu primajući njegovog duha, on je istodobno Spasitelj i spasenje. Ili, kako bi to rekao naš sv. Leopold, on je „i liječnik i lijek“. Biskup Uzinić je dalje govorio o spasenjskom posredovanju Crkve i nekim drugim naglascima pisma.
Studijski dan je započeo molitvom srednjeg časa, a nakon predavanja svećenici su imali prigodu razgovarati o temama studijskog dana i dobiti dodatna objašnjenja. Moderator susreta bio je generalni vikar don Hrvoje Katušić.
Angelina Tadić