Svećenička skupština Dubrovačke biskupije pod predsjedanjem dubrovačkog biskupa mons. Roka Glasnovića održana je u srijedu 11. listopada u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku.
Na početku skupštine, nakon molitve trećeg časa, generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan pozdravio je sve okupljene svećenike i redovnike koji sudjeluju u pastoralu i predstavio predavača svećenika Zagrebačke nadbiskupije liturgičara preč. mr. sc. Tomislava Hačka, pročelnika Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.
Kako se svećenička skupština održavala na dan kada se cijela Crkva prisjeća sv. Ivana XXIII., pape koji je pokrenuo Drugi vatikanski sabor biskup Glasnović je u svom uvodnom obraćanju podsjetio na njegov životni put i neke njegove misli koje mogu biti nadahnuće i današnjim svećenicima. Posebno je istaknuo kako je ovaj papa bio duhovan, duhovit i nadahnut, prepoznat kao „dobri papa“. U svim službama koje mu je Crkva povjerila pokazao se mudrim i razboritim, dobrim čovjekom, zaštitnikom slabih i ugnjetavanih svoga vremena. Proglašen je i pravednikom među narodima. „Crkva nije muzej kojeg treba čuvati nego vrt koji treba obrađivati. Otresimo prašinu koja se nakupila na prijestolju sv. Petra“, jedna je od njegovih poznatih misli.
U predavanju „Sveta misa u životu svećenika“ mr. Hačko je, uz ostalo, kazao: „Često smo u položaju da govorimo koliko je sveta misa važna drugima, a rijetko se zaustavljamo na ovoj činjenici koliko je sveta misa važna nama svećenicima.“ Govorio je nadalje o duhovnosti koju svećenici dobivaju u obiteljima iz kojih dolaze preko sudjelovanja na nedjeljnim misama, zatim u bogosloviji kroz formaciju šire i produbljuju spoznaje da bi kao svećenici slavili svetu misu svakoga dana kroz cijeli život.
Mr. Hačko je podsjetio također što je sveta misa prema crkvenim dokumentima te kazao kako vjernici svećenika upravo vide kao onoga koji slavi misu.
Govoreći o duhovnosti dijecezanskog svećenika o kojoj se više i konkretnije počelo govoriti posljednjeg desetljeća, a koju bi trebali imati i svi svećenici općenito, kazao je kako se njezina srž nalazi u riječima Četvrte euharistijske molitve.
Uz misu je svećenicima za njihov rast u duhovnosti važan i ispit savjesti, pristupanje sakramentu ispovijedi, molitva Časoslova, čitanje Svetog pisma, poklon Presvetom, pobožnost Bogorodici i svecima, duhovne obnove i vježbe, osobna molitva, čitanje drugog duhovnog štiva i sl.. Postavivši pitanje što onda ima posebno u svećeničkoj duhovnosti jer sve se nabrojane točke nalaze u redovitom življenju svake kršćanske duhovnosti, predavač je kazao je kako je razlika u redovitosti. „Zanimljivo je kako baš od te redovitosti čovjek najčešće pobjegne. Za redovitost je osim navike važna i odlučnost i ustrajnost“, istaknuo je.
Citirao je i misao fra Josipa Marcelića kako je euharistija u duhovnosti laika „sredstvo duhovnog života kojom posvećuje svoju obitelj i svjetovna zaduženja“ dok svećenik „prvotno živi za ta otajstva“.
Predavač je također više govorio o tome kako slaviti euharistiju naglasivši da je treba slaviti pomnjivo i s vjerom.
Svećenici su zatim na skupštini imali prigodu kroz pitanja i svjedočanstva produbiti ovu temu te su nakon toga razgovarali i o nekim drugim temama.
Predsjednici i voditelji biskupijskih vijeća, ureda i ustanova na skupštinu su podnijeli izvješća o radu za protekli period.
Angelina Tadić
