Godišnja skupština svećenika Dubrovačke biskupije započela je sa svojim radom u utorak 16. rujna u franjevačkom samostanu u Slanom predavanjem dr. Nevena Šimca o kršćanima i politici u suvremenom svijetu, Europi i hrvatskom narodu.
BISKUP O ULOZI SVEĆENIKA KAO ČLANA DRUŠTVA
Nakon molitve Trećeg časa, okupljene je pozdravio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, te zahvalio svećenicima što su se odazvali u velikom broju. Posebno je pozdravio one svećenike koji su svoje djelovanje u Dubrovačkoj biskupiji započeli u prethodnoj godini. Osvrćući se na temu predavanja dr. Šimca i govoreći o političkom angažmanu Crkve kroz povijest, kazao je da „su naši vjernici, građani, odbijali takav angažman Crkve, te ga nisu prihvatili. Tako je bilo i u tom razdoblju, tako je to i danas i to puno puta možemo osjetiti kad se dogodi da mi vjernicima s našim priopćenjima, a nekad koristeći oltar u političke svrhe, govorimo jedno, a oni kao da za ‘dišpet’ postupe drugačije nego smo im mi sugerirali, što je na neki način opravdano, jer naši vjernici mogu i imaju pravo razmišljati svojom glavom, mogu i imaju pravo činiti svoje izbore i nisu, kad je politika u pitanju, dužni slušati ono što im mi govorimo. (…) Postavljaju nam se pitanja koja je naša uloga, na koji način mi svećenici možemo djelovati, ne samo kao evangelizatori, nego i kao članovi ovog društva koji sigurno kao i drugi članovi ovom društvu želimo dobro? Koja je naša uloga? Što nam je činiti? Kako razumjeti stanje? Kako razumjeti naš narod? (…) Na koji način mi kao svećenici možemo pomoći našem narodu? (…) Što mi kao građani i kao svećenici možemo učiniti da bi stanje u našoj domovini, u našem narodu, a onda posredno u Europi i svijetu bilo bolje?“ Naglasio je važnost odgovora na ta pitanja jer „mi nismo ovo što jesmo zbog nas, nego zbog onih kojima smo poslani.“
Fra Ljudevit Lasta, župnik u Slanom i domaćin ovog susreta, također je sve pozdravio, izrazivši radost da se i ove godine svećenici na svojoj skupštini okupljaju u samostanu u Slanom.
Mons. dr. Petar Palić, generalni vikar Dubrovačke biskupije, posebno je pozdravio sve koji su preuzeli nove službe na novim župama, ali i one koji su od ove godine u mirovini. Također, svećenike je ukratko upoznao s tijekom ove dvodnevne skupštine, a upoznao ih je ukratko i s biografijom dr. Šimca.
ŠIMAC: KRŠĆANI I POLITIKA – OD DEZERTIRANJA DO ZAUZETOSTI
Govoreći o kršćanima i politici u svom predavanju, dr. Šimac je kazao da je riječ o odnosu „od odbojnosti do nužde i od dezertiranja do zauzetosti“, istaknuvši da je vrlo često riječ o promašenom susretu, tj. ne-susretu, a razlog je trostruk: vlastitosti politike i vjere, svijet politike, te konačno i sami kršćani. Naglasio je da napetosti dolaze između logike ljubavi, tj. davanja bez računanja i logike sebičnosti, tj. dam ako daš, te napetosti ideala i interesa. Zatim je kazao što je politika u određenim trenucima nažalost postala: „Politika je kroz povijest sebe debelo obezvrijedila i karikirala, iskazala se kao nasilje među ljudima, kao mjesto strasti, koristoljublja, korupcije, cinizma, laži i prijevare. Došlo je i do suvremene degradacije politike i parlamentarne demokracije, degradacije socijale i silne komercijalizacije ne samo kulture i umjetnosti, već i čitavog sustava informiranja. No, najveća je odgovornost na nama kršćanima. Naša percepcija politike je da je ona u sebi esencijalno perverzna, moralno opasna.“ No, nakon toga istaknuo je da bi politika trebala biti nešto pozitivno i vrijedno: „Nismo pročitali socijalni nauk Crkve koji nam govori da je politika prvenstveno služenje javnom interesu kao horizontali i općem dobru kao vertikali. (…) Mi smo ti koji nismo izvršili svoju dužnost. (…) Politiku treba shvatiti kao pravo i dužnost kršćana laika, te je potrebno rehabilitirati politiku, kao plemenit i nimalo lak posao, kao viši oblik ljubavi prema bližnjemu, ne kao oblik sućuti ili karitativne djelatnosti, nego kao zauzetosti za zajednicu, sirote, osamljene ljude, djecu, pa čak i neprijatelje.“
DO ISTOG CILJA RAZLIČITIM PUTOVIMA
Nužno je i shvaćanje kontingentnosti politike i mogućnosti raznih rješenja, jer na vrh brijega može se stići različitim putovima, naglasio je predavač, te nastavio: „I zato je nepotrebno misliti da postoji samo jedna formula, samo jedna stranka, samo jedan put. Konačno kad pogledate u urednim zemljama, onda ćete kršćane naći u mnogo političkih stranaka, nećete ih naći u jednoj.“
Naglasio je da za političara nije dovoljno samo poštenje, već i kompetencija: „Treba poznavati pravo, ekonomiju, financije, međunarodne odnose. Poštenje nije garancija. Postoji nužnost poštenja, ali i nužnost kompetentnosti.“
Kazao je da se ne smije težiti stvaranju „kršćanskih“ stranki: „Mi smo građani kršćanske inspiracije i stavova, ali možemo ‘živjeti’ u različitim strankama, a na tome inzistira i Ratzinger, dakako naglašavajući da ne možemo surađivati s onim koji ruše naše temeljne vrednote.“
Govoreći o kršćanima općenito, a onda i u politici, kazao je da se javlja i novo, protu-kršćanstvo, i to u razvijenom dijelu svijeta, te da moramo biti svjesni da je naša perspektiva zapravo perspektiva malog stada, to je naša budućnost, ali istovremeno je izrazio i nadu: „Međutim, svijet, religiozan i nereligiozan, ima potrebu za duhovnim, za transcendendirajućim.“
KRŠĆANSTVO JE EUROPI UDAHNULO DUŠU
Istaknuo je da su zapravo Crkva i vjera „stvarali“ Europu, te je kršćanstvo udahnulo dušu Europi. Nadalje, kazao je da „Europa mnogo duguje Crkvi, ne znam jesmo li toga svjesni, i to navlastito zapadnim kršćanima; od gospodarstva do graditeljstva, sjetimo se katedrala, te gostinjaca, bolnica i sirotišta, škola i sveučilišta. Ta socijalnost je pratila čovječanstvo do danas. Znajmo da smo socijalni, ne dopustimo da neki totalitarizam stavi šapu na nju. Crkva je Europi donijela umjetnost i znanost, duguje silno redovničkim zajednicama, ne znam koliko ste toga svjesni, ali sva tradicija prava i počiva na načelima koja su niknula među redovnicima: pravilo kvoruma, predstavnički mandat, pravilo većine, mandatni period, razdvajanje funkcija. Europa duguje Crkvi i ritam življenja, rada i odmora, blagdana i svagdana, itd.“
Kršćani su, od početka prošlog stoljeća, a naročito u vrijeme katarze poslije strašnog Drugog svjetskog rata, svaki na svoj način, gradili europski socijalni model, na koji se danas u svijetu gleda kao na uzor, kazao je predavač, te istaknuo da je zbog toga Europa ljepša izvana, nego što se čini razočaranima i nezadovoljnicima iznutra, ona je danas još uvijek privilegirani kontinent, po miru koji vlada već više od šest desetljeća, barem u zapadnom dijelu Europe; po unutarnjoj i vanjskoj solidarnosti; po ljudskim pravima, po materijalnom blagostanju. Istaknuo je također da postoji kršćanska odgovornost za Europu kao jedinstvenu povijesnu i političku avanturu.
SURADNJA S BRAĆOM KRŠĆANIMA
Istaknuo je važnost suradnje s drugim kršćanima i u politici, te zajedničkog nastupa prema Europskoj uniji: „Pokušajmo razgovarati s braćom protestantima, s braćom pravoslavcima, ako držimo da su nam to braća. I nastupajmo zajedno, možda imamo nešto braniti zajedno. Možda imamo nešto promicati zajedno. Možda imamo nešto predlagati zajedno.“ Također, istaknuo je pozitivan odnos Učiteljstva prema ulasku u Europsku uniju, kazavši da vjeruje kako Poljaci ne bi glasali za ulazak u Uniju, da ih papa Ivan Pavao II. nije na to potaknuo: „Vjerujte da nije bilo tog velikog pape, ne bi ni Poljaci ni Litvanci glasali za ulazak u Uniju“.
POLITIKA POSTAJE PLEMENITA ZAUZETOST KAD JE SE DOHVATE DOBRI LJUDI
Na kraju posebno je progovorio o kršćanima i politici u hrvatskom narodu, kazavši da već od povijesti u Hrvata postoji snažna i raširena svijest o gubitku narodne i državne samostalnosti i o nesudjelovanju u politici. Istaknuo je krivo shvaćanje politike, te da će politika ostati prljava stvar, ako se njome budu bavili „prljavi“ ljudi, a postat će plemenita zauzetost kad se nje dohvate dobri ljudi, kompetentni znalci države i demokracije, prava i ekonomije, Europe i svijeta. Naglasio je da su mnogi praktični vjernici društveno i politički apstinenti, nezauzeti u građanskim udrugama, sindikatima i strankama. Nakon toga se upitao jesmo li spremni, nasuprot strukture grijeha graditi u politici i socijalnoj sferi „autoceste dobrote i strukture svetosti“, te želimo li mi kršćani u životu i politici biti svjedoci istine, dobrog, istinitog, sretnog življenja, kako to kaže Enzo Bianchi, i može li nas po tome svijet prepoznati kao Isusove učenike?
POLITIKA KAO PRVENSTVENO LAIČKA DUŽNOST
Kazao je da se povremeno nažalost događa politička zloupotreba propovjedaonice, kada pojedini klerici bez mandata građana, i bez znanja politike, uzurpiraju pravo predstavljanja naroda, upitavši se gdje se tu zaustavlja naše pravo, odnosno naše dužnosti. „Ili kad se iz institucionalne Crkve potiče laike na društvenu i politički angažiranost, ali s idejom da se manipulira tim laicima, da budu izraz nečega što nisu sami promislili i domislili.“, kazao je predavač istaknuvši da bi trebalo „raditi na politizaciji laika, i depolitizaciji klerika“.
Na kraju je zaključio da kršćanstvo ima razloga za nadu, te da ne treba sve gledati kroz statistiku, jer vjera, tj. trajni utjecaj Duha i Evanđelja na srca ljudi nije mjerljiv brojevima, te premda kršćani ponovno postaju malo stado, kao u prva vremena, ovo je lijepo vrijeme da se bude kršćaninom.
Neven Šimac, doktor je prava Sveučilišta u Parizu, stručnjak u području političkih znanosti (Paris II) i državno-upravnih znanosti (ENA, Paris). Godine 1971. postaje asistent na Pravnom fakultetu (Zagreb), a nakon pada “hrvatskog proljeća” i zatvora gubi posao. Od 1972. do 1995. radi u francuskoj državnoj upravi – vodi odjel s godišnjim proračunom od 2,5 milijarde eura. Vodi strukturne programe EU za Francusku. Član je delegacija francuske vlade u međunarodnim pregovorima. U više navrata je konzultant za zajmove Europske investicijske banke Hrvatskoj. Pri vladama Češke, Litve, Letonske i Poljske radio je kao konzultant za pravnu, institucionalnu i upravnu prilagodbu EU za korištenje predpristupnih programa. Između ostaloga, predavao je na poslijediplomskim Europskim studijima (Zagreb), u organizaciji sveučilišta Paris II i Zagreb. Autor nekoliko publikacija: o ratnim (ne)prilikama u Hrvatskoj, o demokraciji, korupciji, javnoj upravi, globalizaciji.
Od 2006. član je Komisije Iustitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije, a od iste godine i potpredsjednik Kršćanskog akademskog kruga (Zagreb). Član je i koordinacijske radne skupine kršćanskih laičkih pokreta i udruga IXE – Kršćanska inicijativa za Europu. Član je i drugih organizacija, posebno aktivan u europskim i kršćanskim krugovima i stoga je odličan poznavatelj društvenih, političkih i gospodarskih prilika u Europi.
Šime Zupčić