Što su vidjeli pastiri kad su došli u Betlehemsku štalu? Vidjeli su „novorođenče gdje leži u jaslama“, novorođenče koje je potrebno svega i koje nikoga ne može prisiliti na ništa i svatko mu, ako mu želi pristupiti i dijeliti zajedništvo s njime, treba pristupiti u svojoj potpunoj slobodi.
Zašto je Bog za svoj ulazak u ovaj naš svijet izabrao baš ovaj način i jednu običnu ženu koja je po njegovom izboru i svom pristanku dobila sasvim neobičnu ulogu i naslov Bogorodica s kojim je danas posebno želimo proslaviti, a nije izabrao neki spektakularniji i uvjerljiviji način koji bi sve ostavio bez daha i prisilio ih da mu se poklone, da ga priznaju za svoga Boga, poput, na primjer, onoga kojega mu je sugerirao đavao kad ga je odveo u Jeruzalem predlažući mu da se, ako je Sin Božji, baci dolje i na taj način svima pokaže tko je on doista? Odgovor je vrlo jednostavan. Bog se nije želio očitovati na spomenute načine, nego se utjelovio u novorođenčetu u jaslama, jer nikoga ne želi prisiliti na ništa i svakome želi ponuditi priliku da mu priđe u potpunoj slobodi. Kao novorođenče u jaslama nikome ništa ne nalaže, a opet svima nudi svoju prisutnost koju svi u slobodi mogu prihvatiti, poput pastira, Josipa i Marije, za koju će većina biti nezainteresirani, poput stanovnika Betlehema i koju će mnogi mrziti i željeti ubiti, poput Heroda koji je i u tom novorođenčetu prepoznao onoga koji ga ugrožava.
Jedna od poruka tog Božjeg načina utjelovljenja i ulaska u naš svijet u bespomoćnom djetetu, a u čemu je bitnu ulogu imala blažena Djevica Marija koju danas slavimo kao Bogorodicu, je i poruka da je Bog naše Otac i da smo mi, svi ljudi, u tom novorođenom betlehemskom djetetu postali braća i sestre. Upravo o ovoj dimenziji našeg imati Oca i biti svi jedni drugima braća i sestre, progovara na svoj način i papa Franjo u svojoj prvoj poruci za Svjetski dan mira, koji se već po 47. put obilježava na Novu godinu. Uvjeren sam da nam njegova promišljanja mogu biti poticaj za rast u međusobnom bratstvu i veće zalaganje u izgradnji mira na svim razinama i u svim njegovim dimenzijama, jer mir je, kako možemo shvatiti i iz ove papine poruke, puno više nego li odsutnost rata.
Svoju poruku pod nazivom: „Bratstvo – osnova i put k miru“, papa Franjo upućuje svima, pojedincima i narodima. Polazeći od uvjerenja da u nama postoji čežnja za bratstvom koja nas potiče prema zajedništvu i osposobljava da druge ne gledamo kao neprijatelje, nego kao braću, papa nam svima želi život ispunjenim radošću i nadom. Bez bratstva, koje se najprije uči u obitelji, nije moguće graditi pravedno društvo, kao ni postojan i trajan mir. Obitelj je izvor svakog bratstva te samim tim temelj mira i prvi put k njemu, jer je njezin poziv širiti svoju ljubav na svijet. Međusobna povezanost i komunikacija posvješćuju nam važnost jedinstva i oblikovanja ljudske zajednice braće i sestara koji se uzajamno prihvaćaju i brinu jedni za druge, ali nas „globalizacija ravnodušnosti“ navikava na patnju drugih i zatvara u same sebe. Globalizacija nas – prisjeća se papa Franjo misli svog prethodnika pape Benedikta XVI. – približava jedne drugima, ali nas ne čini braćom. Tome su znak nejednakost, siromaštvo i nepravda u kojima prednjače nove ideologije kojima je značajka rašireni individualizam, egocentrizam i materijalistički konzumerizam. Slabiji se napuštaju, smatra ih se beskorisnim, a ljudski život sve više nalikuje onom „dam da mi daš“. Suvremeni etički sustavi ne mogu iznjedriti istinske veze bratstva jer ne može opstati bratstvo koje se ne poziva na zajedničkog Oca kao svoj posljednji temelj. Priznavanjem tog očinstva učvršćuje se bratstvo među ljudima: svaka osoba tad postaje „bližnji“ koji se brine za drugoga.
Polazeći od ovih uvodnih pretpostavki papa se u poglavlju naslovljenom: „Gdje ti je brat?“ prisjetio prvih stranica Biblije, osobito biblijskog izvještaja o Kainu i Abelu, zaključujući da nas ta prapovijest uči da ljudski rod nosi u sebi upisan poziv na bratstvo, ali i dramatičnu mogućnost izdaje tog poziva, što potvrđuju svakodnevna dijela sebičnosti zbog kojih muškarci i žene umiru od ruke braće i sestara koji ih nisu prepoznali kao braću i sestre.
Trećim poglavljem naslovljenim: „A svi vi ste braća“, papa se pita jesu li ljudi sposobni sami odgovoriti na urođenu čežnju za bratstvom i na to pitanje odgovara tvrdnjom da se korijen bratstva nalazi u Božjem očinstvu koje stvarno rađa bratstvo. Otvarajući ljude solidarnosti i istinskom dijeljenju s drugima, Božja ljubav, kad je prihvaćena, postaje sredstvo preobrazbe života i odnosa s drugima. Ljudsko bratstvo, utemeljeno na Božjem očinstvu, dobilo je posebni zamah u i od Isusa Krista, njegovom smrću i uskrsnućem. U Isusu Kristu svi smo se pozvani prepoznavati braćom i sestrama jer smo djeca istog Oca. Krist u sebi pomiruje sve ljude. On je mir. Tko njega prihvaća i živi u njemu, priznaje Boga Ocem i u Bogu vidi Oca svih ljudi te je potaknut živjeti bratstvo otvoreno svima. U Božjoj obitelji svi su sinovi i kćeri istog Oca i svi su, nacijepljeni na Krista, sinovi i kćeri u Sinu. Stoga u toj obitelji ne postoje odbačeni životi. Svi imaju jednako dostojanstvo. Bog sve ljubi. Svi su otkupljeni krvlju Krista, umrlog i uskrslog za svakog od nas. To je razlog zbog kojeg nitko ne smije ostati ravnodušan prema sudbini braće.
Tvrdeći da je iz rečenoga jasno da je bratstvo osnova i put k miru, papa se u četvrtom poglavlju naslovljenom: „Bratstvo – temelj mira i staza k njemu“, prisjetio socijalnih okružnica svojih prethodnika koje pružaju vrijedan doprinos shvaćanju da je bratstvo temelj mira jer iz njih, između ostalog, saznajemo da je cjeloviti razvoj naroda novo ime mira i da je mir plod solidarnosti.
U petom poglavlju naslovljenom: „Bratstvo – preduvjet za iskorijenjivanje siromaštva“ prisjetio se svog neposrednog prethodnika pape Benedikta XVI. i njegove tvrdnje da je pomanjkanje bratstva među narodima i ljudima važan uzrok siromaštva. Osobito je duboko, ističe papa Franjo, siromaštvo odnosa koje se može pobijediti samo ponovnim otkrivanjem i vrednovanjem bratskih odnosa u okrilju obitelji i zajednica, kroz dijeljenje radosti i žalosti, poteškoća i uspjeha koji su sastavni dio ljudskoga života. Uočava se, nastavlja papa Franjo, opadanje apsolutnog siromaštva, ali i porast relativnog siromaštva, odnosno nejednakosti između ljudi i skupina koji žive na određenom području ili u određenom povijesno-kulturnom sklopu. Da bi se to promijenilo trebaju nam one politike koje će promicati načelo bratstva, jamčeći ljudima, koji su jednaki u dostojanstvu i temeljnim pravima, mogućnosti osobnog ostvarenja i ublažiti prevelike neravnoteže u raspodijeli dohotka. Prisjetio se i učenja o tzv. socijalnoj hipoteci prema kojoj čovjek ima pravo posjedovati dobra, ali ona nisu samo njegova, nego i zajednička jer trebaju služiti svima. Posebno je istaknuo jedan način promicanja bratstva onoga koji želi nasljedovati Isusa Krista živeći umjerenim i bitnim načinom života, što nije poziv samo posvećenih osoba, nego i svih onih koji čvrsto vjeruju da bratski odnos s bližnjima tvori najdragocjenije dobro.
U šestom poglavlju papa se osvrnuo na suvremenu financijsku i gospodarsku krizu koja, ističe on, svoj uzrok ima u udaljavanju čovjeka od Boga i bližnjega, a koja, kako to poručuje i naziv tog poglavlja: „Ponovno otkrivanje bratstva u gospodarstvu“, izlaz može imati u ponovnom otkrivanju bratstva. Kriza nam je prigoda da ponovo otkrijemo krjeposti razboritosti, umjerenosti, pravednosti, jakosti, koje će nam pomoći prevladati teške trenutke i iznova otkriti bratske veze.
U sedmom se poglavlju pod nazivom: „Bratstvo uništava rat“ papa se prisjetio one braće i sestra koji trpe pogubno iskustvo rata, osobito prokazujući opću ravnodušnost. Poslanje Crkve je nositi Kristovu ljubav bespomoćnim žrtvama zaboravljenih ratova molitvom za mir, služenjem ranjenima, gladnima, izbjeglicama, prognanicima i svima koji žive u strahu, ističe papa, upućujući snažni poziv onima koji siju nasilje i smrt da u neprijateljima otkriju braća i sestre i zaustave svoje ruke. Pridružuje se i pozivu svojih prethodnika da se ne širi naoružanje i da se sve strane razoružaju, ističući da međunarodni sporazumi i državni zakoni nisu dovoljni da bi se čovječanstvo zaštitilo, nego da je nužno i obraćenje srca koje će svima omogućiti da u drugome prepoznaju brata za kojega se treba brinuti i s kojim treba zajedno raditi.
Polazeći od toga da zakonite težnje ljudi, osobito mladih, ne smiju biti ometane, i da im se ne smije ukrasti nada, papa se u osmom poglavlju pod nazivom: „Korupcija i organizirani kriminal prijetnja bratstvu“, osvrnuo na zlo organiziranog kriminala i korupcije spominjući konkretne plodova tih zala u drami droge, pustošenja prirodnih dobara i onečišćenja, tragediji iskorištavanja rada, nedopuštenog trgovanja novcem i novčanih špekulacija, prostitucije, trgovine ljudima, zločina zlostavljanja maloljetnika, užasa ropstva, tragedije izbjeglica, a nije zaboravio niti one koji se nalaze u zatvorima u neljudskim uvjetima gdje im se krši ljudsko dostojanstvo i guši svaku volju za popravljanjem.
U devetom poglavlju, pod nazivom: „Bratstvo pomaže čuvati i njegovati prirodu“, papa se osvrnuo na dar prirode koju, često vođeni pohlepom i bahatošću vladanja, posjedovanja, manipuliranja i istrebljivanja, ne poštujemo i ne čuvamo da bi bila u službi i drugoj braći i sestrama, uključujući i buduće naraštaje. Podsjeća na dužnost da se prirodna dobra koriste tako da nitko ne gladuje što se, prema njemu, može postići ne samo povećanjem proizvodnje, jer je i trenutna proizvodnja dovoljna i zato je sablazan da ipak milijuni ljudi trpe i umiru od gladi, nego i sveopćim određenjem svih dobara i olakšanjem stvarnog i jednakog pristupa bitnim i osnovnim dobrima koja svaki čovjek treba i na koja svi imaju prava.
U zaključku papa Franjo ponovo naglašava važnost ljubavi koju Bog daje, dodajući da će se na zemlji moći postići poredak u istinskom duhu bratske ljubavi tek kad se politika i gospodarstvo prihvate kretati u širokom prostranstvu koje omogućuje Bog koji ljubi svakog muškarca i svaku ženu. Krist je došao da nam donese Božju milost i mogućnost dioništva u njegovom životu, što podrazumijeva uspostavu bratskih odnosa i da jedni druge ljubimo onako kako je on nas ljubio. To je radosna vijest koja od nas traži korak naprijed na zahtjevnom putu ljubavi koja se zna darivati i besplatno trošiti za dobro svakog brata i sestre. Krist zahvaća čitavog čovjeka i ne želi da se itko izgubi, ali on nikoga ne prisiljava. Zato svako djelovanje mora biti označeno stavom služenja, jer služenje je duša bratstva koje gradi mir, kaže papa Franjo, zazivajući na kraju Mariju, Isusova Majka, da nam pomogne shvaćati i živjeti bratstvo koje izvire iz srca njezina Sina, da bismo donijeli mir svim ljudima u ovoj našoj voljenoj zemlji.
Ovaj papin zaziv želim pretvoriti u novogodišnju čestitku, koju također stavljam pod zagovor Marije Bogorodice, želeći svima nama, našem Gradu i biskupiji, rast u istinskom bratstvu u godini koja je pred nama, da bismo porastom u bratstvu koje izvire iz Srca Isusova, svima i bez obzira na sve razlike koje nas dijele, a koje su obilježile godinu za nama na svim razinama, bili donositelji onog pravog mira, mira koji izvire iz Boga i koji samo Bog može dati.
Oni koji žele pročitati cjelovitu poruku pape Franje za 47. svjetski dan mira mogu je pročitati ovdje: (http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=2053:poruka-pape-franje-za-svjetski-dan-mira-1012014).