Na svetkovinu Svih svetih, utorak 1. studenog, na gradskom groblju Boninovo slavljena je sveta misa. Svečano misno slavlje predvodio je mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup, a koncelebrirali su mons. dr. Petar Palić, generalni vikar Dubrovačke biskupije, i don Ante Burić, župnik župe sv. Petra Boninovo, te ostali svećenici i redovnici.
Budimo slični svetima
Na početku propovijedi biskup Uzinić objasnio je okupljenim vjernicima da na dan Svih svetih slavimo sve oni koji su uspjeli pridružiti se Gospodinu, svete, blažene i ostalu braću i sestre, ali i one koji su na putu prema zajedništvu s Gospodinom i za koje se molimo. Dodao je i kako nam ulomak iz prve poslanice sv. Ivana Apostola otvara još jednu dimenziju svetosti, a to je naša svetost. ‘ Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo’ (1Iv 3, 1-3). Te da smo sada djeca Božja i i da upravo to znači biti u zajedništvu sa svim svetima na nebesima.
Mons. Uzinić je kazao kako na današnji dan slavimo tri dimenzije svetosti: nebesku, onu u čistilištu i onu na zemlji. Objasnio je da kako bismo mogli svetkovinu Svih svetih proslaviti i iz nje mogli izvući pouku trebamo se u molitvi zagledati ne samo u braću i sestre u čistilištu nego i na sve one na koje mislimo kad kažemo Svi sveti. Osvrnuo se na časoslov koji svećenici svakog dana mole, povezavši ovaj dan s pisanjem sv. Bernarda koji navodi kako promatranje svetih u nama potiče dva pozitivna osjećaja. Prvi je izazivanje želje da budemo u društvu svetaca, da poput njih budemo slični Bogu, a drugi je želja da to promatranje svetih u nama izazove želju da se pridružimo Kristu. No biskup smatra kako postoji i treća pozitivna značajka ovog promatranja a koja bi trebala biti preduvjet da bi im se mogli pridružiti. „A to je pokušati otkriti koji su put sveti, dok su bili među nama, morali proći da bi postigli to što mi sada promatramo i to što slavimo. Otkriti one značajke koje su njih krasile na zemlji i ubrojile ih među 144 tisuće opečaćenih iz svih plemena Izraelovih.“
„No što je to da bi mi morali učiniti da bi mogli biti među njima? Prvi je element da su oni oprali svoje haljine i ubijelili ih u krvi Jagančevoj (Otk 7,2-4.9-14)“, kazao je mons. Uzinić te dalje istaknuo kako se ovo ne odnosi samo na mučenike, nego da smo i mi svi to učinili pri svom krštenju, te da je ono neophodno da bi se mogli pridružiti svetima. Kako bi vjernicima još bolje približio odgovor na ovo pitanje osvrnuo se i na psalam ‘Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: duša mu se ne predaje ispraznosti’ (Ps 24, 1-6).
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe
Vrativši se na evanđelje dana, Mt 5, 1-12, koje sadrži osam blaženstava propovjednik je kazao kako sva predstavljaju cjelokupnu sliku Isusa Krista, te se osvrnuo na jedno od blaženstava koje smatra važnim za ovu Godinu milosrđa, ‘Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!’ Upozorio je da nije moguće sva blaženstva ostvariti u životu jer je to uspio samo Isus Krist, ali i da što je netko bliži Kristu da onda više blaženstava ostvaruje te da je svaki svetac ostvario barem jedno blaženstvo jer bez toga ne bi bio svet. U ovom kontekstu prisjetio se misli sv. Ivana Marije Vianneay-a: ‘Sveci su poput malih ogledala u kojim se promatra Isusa Krista’. „Evo ja bih želio da mi danas okupljeni na ovom groblju upravo po blaženstvu ‘Blago milosrdnima’ u odnosu na našu braću i sestre koji još nisu zaživjeli u punini svetosti gledamo to blaženstvo pod tim vidom. Svaki dan smo pozvani biti milosrdni svima, ali posebno danas i sutra smo pozvani biti milosrdni svojoj pokojnoj braći i sestrama koji još nisu doživjeli puninu svetosti“.
Za biti milosrdni prema našim pokojnima na putu prema svetosti možemo pomoću duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, kazao je biskup te dodao da je naša dužnost, ako želimo biti milosrdni, mrtve pokopati. „Kako to činimo ovih dana? Ne stvarnim pokapanjem, iako ima onih koji još nisu pokopani, nego dolazeći na grobove, kiteći ih cvijećem i paleći svijeće. No, ima i ono drugo duhovno djelo milosrđa koje uključuje naše pokojne koje kaže da se trebamo za mrtve Bogu moliti. To je naš način na koji možemo i trebamo iskazivati milosrđe svojoj pokojnoj braći i sestrama. Mons. Uzinić dalje je istaknuo kako u ovoj Godini milosrđa imamo mogućnost potpunog oprosta za pokojne. Te da ispovijedajući se i moleći na grobu možemo za njih od Gospodina isprositi potpuni oprost, ne samo od grijeha nego i od onih kazni, onih nečistoća zbog kojih još nisu dostojni za konačan susret s Gospodinom, da ih učinimo svetima.
Suosjećajmo s Bogom
„Ovo milosrđe koje možemo njima iskazati, je središnje blaženstvo. Na neki način blaženstvo oko kojeg se sva druga vrte. Sva druga blaženstva čine pojedince blaženima, zato što čine da Bog s onima koji su siromašni i ožalošćeni suosjeća.“ Biskup je još kazao kako je ovo blaženstvo ono u kojem mi s Bogom suosjećamo s onim koji su potrebni i slabi. Naveo je i kako možemo suosjećati s Bogom na dva načina. „Na to nas podsjećaju dva teksta. Prvi tekst je iz knjige Levitskog zakona, ‘Sveti budite jer ja sam svet’. Drugi je tekst iz Matejevog evanđelja – ‘Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan’. Želimo li biti sveti kao što je Bog svet trebamo biti milosrdni kao što je Otac nebeski svet.“ Na kraju je mons. Uzinić zaključio kako ne smijemo propustiti tjelesna i duhovna djela milosrđa, kako bi mogli pomoći braći i sestrama koji još nisu dosegli Božju blizinu. Istaknuo da moramo moliti za njih i namijeniti im oprost, te da čineći njih svetima možemo i mi postati oni koji će biti slični Bogu i koji će ga gledati zajedno u svetosti.
Misno slavlje na svetkovinu Svih Svetih pjesmom su uveličali članovi katedralnog zbora i zbora župe sv. Petra, predvođeni Margit Cetinić i Viktorom Lenertom.
Nakon misnog slavlja mons. Uzinić zajedno s ostalim svećenica pomolio se i zapalio svijeće na grobovima pokojnih svećenika i redovnika.
Mons. Uzinić predvodit će i večernju misu na Dušni dan, srijeda 2. studenog, u dubrovačkoj katedrali u 18 sati.
Nikša Sentić