Svetkovina Svih svetih, 2019.[1]
Slaveći svetkovinu Svih svetih i mi smo s autorom knjige Otkrivenja pozvani s vjerom u duhu promatrati veliko mnoštvo što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika, odnosno, poslužit ću se riječima pape Franje iz njegove apostolske pobudnice o svetosti Gaudete et exsultate, pozvani smo prepoznati da smo ‘okruženi tolikim oblakom svjedoka’ (Heb 12, 1) koji nas potiču da se ne zaustavljamo na svom putu i da nastavimo svoj hod prema cilju. U tom velikom mnoštvu, odnosno tolikom oblaku svjedoka – objašnjava papa Franjo – mogu biti i naša majka, baka, ili druge bliske osobe. Evo zašto je prigodno da ovo svečano i središnje slavlje svetkovine Svih svetih slavimo na našim grobljima, tamo gdje počivaju tijela naših bližnjih čekajući uskrsnuće! I zašto je prigodno da već sada, iako je sutra dan koji je tome više posvećen, molimo i za svoje pokojne, one koji još nisu u punini postigli svetost! Uostalom, ni oni koji već jesu sveti i koje danas slavimo nisu bili savršeni i, s izuzetkom Blažene Djevice Marije, bezgrešni. Ali oni su činili nešto drugo, nešto što nas tješi i uči da i mi možemo biti sveti. Oni su usred svojih nesavršenosti i padova nastavili … ići naprijed i svidjeli su se Gospodinu.
Ova nas svetkovina želi podsjetiti da sveci nisu samo oni koji su proglašeni blaženima ili svetima nego da Duh Sveti izlijeva svetost u izobilju na Božji narod. Lijepo je danas, svetkujući svoju svetu braću i sestre, shvatiti da je ono što su oni postigli smisao Crkve. Obično u javnosti dominiraju negativni primjeri nas crkvenih ljudi. Kao da smo previše usmjereni na grešnu stranu Crkve. Ona postoji, priznajemo je, za nju se kajemo, radimo na svom obraćenju, ali ona nije bit Crkve. Bit Crkve je svetost! Danas smo pozvani promatrati upravo tu stranu Crkve, svetu stranu Crkve. A ta strana, sveta strana, to je najljepše lice Crkve.
Svetkovina Svih svetih, u kojoj promatramo svetost u svim svojim oblicima jer slavimo svete laike i klerike, muževe i žene, majke i očeve, djevojke i mladiće, djecu (rođenu i nerođenu), starce, radnike i poslodavce, političare i novinare, sindikalne aktiviste i socijalne radnike, liječnike i medicinsko osoblje, psihijatre i psihologe, učitelje i profesore, čistače ulica i gradonačelnike, posvećene osobe, đakone, svećenike, biskupe i pape… nas također želi poučiti da ne postoji samo jedan put svetosti. Svetost se ostvaruje u svim zvanjima i zanimanjima, odnosno u različitim oblicima strpljivog služenja. Ona je, kaže papa Franjo, vidljiva u roditeljima koji s neizmjernom ljubavlju podižu djecu, u muškarcima i ženama koji naporno rade kako bi uzdržali svoje obitelji, u bolesnicima, starijim redovnicima koji ne skidaju osmjeh s lica. To je često svetost ‘iz susjedstva’, svetost onih koji žive u našoj blizini i odraz su Božje prisutnost. Ona ponekad raste po malim gestama. Evo njegova primjera: Neka gospođa ide u kupovinu, susreće susjedu i počne s njom razgovarati. I krenu kritike. No, ta žena kaže u svome srcu: „Ne, neću govoriti loše ni o kome.“ To je korak naprijed u svetosti. Zatim, kod kuće, neko od njezine djece moli je da razgovara s njom o svojim nadama i snovima, a ona, premda umorna, sjedi i sluša strpljivo i s ljubavlju. To je još jedna žrtva koja posvećuje. Poslije je obuzme neka tjeskoba, a sjetivši se ljubavi Djevice Marije, uzima krunicu u ruke i moli s vjerom. To je još jedan put svetosti. Poslije toga iziđe na ulicu, susreće siromašnu osobu i zaustavlja se da joj kaže neku lijepu riječ. To je također još jedan korak naprijed. Ponekad je riječ samo o tome da trebamo pronaći savršeniji način kako bismo živjeli ono što već radimo, gradeći onu svetost koju je Bog želio za nas … ‘kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti’ (1 Pt 4, 10). Katkad, međutim, svetost predstavlja velike izazove. I danas su u svijetu mnogi životno ugroženi zbog svoje kršćanske vjere ili zalaganja za istinu, pravu, ljubav, za odbačene…
I na kraju, kao najvažnija poruka kojoj nas želi poučiti ova svetkovina, je poruka da je poziv na svetost sveopći poziv, odnosno da je to poziv koji Bog upućuje svim ljudima, da je svetost i naš životni poziv. Gledajte – kaže nam apostol Ivan u ulomku iz svoje Prve poslanice iz koji nam je danas ponuđen kao drugo čitanje – koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo … Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjeti ćemo ga kao što jest. Biti već sada djeca Božja, to je već svetost. A ono, vidjeti ga kao što jest, to je svetost u punini koju već uživaju naša sveta braća i sestre koje danas osobiti slavimo, a na što smo i mi u konačnici pozvani. To je poziv koji nije upućen samo drugima. To je poziv koji je upućen svakom od nas, poziv koji Gospodin upućuje također tebi i meni: „Budite sveti jer sam ja svet“ (Lev 11, 44; 1 Pt 1, 16). I svatko od nas je pozvan biti svet na svoj jedinstven način. Svjedočanstva drugih – a o njima razmišljamo dok slavimo svetost drugih – korisna su i poticajna, ali nismo stvoreni da imitiramo drugog. Svatko od nas treba prepoznati svoj put i od sebe dati ono najbolje živeći s ljubavlju u svojoj svakodnevici, tamo gdje se nalazimo. Zanimljivi su konkretni poticaji pape Franje. On kaže: Jesi li posvećeni muškarac ili žena? Budi svet tako što ćeš svoje darivanje živjeti s radošću. Jesi li u braku? Budi svet tako što ćeš ljubiti i brinuti se za svoga muža ili ženu, kao što je Krist činio sa svojom Crkvom. Jesi li radnik? Budi svet tako što ćeš pošteno i stručno obavljati svoj posao služeći svojoj braći i sestrama. Jesi li roditelj ili djed odnosno baka? Budi svet strpljivo podučavajući djecu kako slijediti Isusa. Jesi li na vlasti? Budi svet boreći se za opće dobro i odričući se svojih osobnih koristi. Svetost je, zapravo, način na koji dozvoljavamo milosti krštenja, ali i milosti koju primamo drugim sakramentima, da donese željene plodove. Ona je trajna otvorenost Bogu i, uz pomoć Duha Svetoga, izbor Boga i njegovog plana za nas, a to je uvijek plan spasenja koji u sebi sadrži poziv na svetost u onom sada biti i zvati se djeca Božja, što na kraju uključuje ono vidjeti Boga kao što jest, odnosno ono biti konačno sveti.
Iako je svatko pozvan biti svet na svoj način i ne možemo imitirati druge, postoji jedan put koji smo svi mi koji smo sad djeca Božja pozvani nasljedovati, odnosno način kako već sada možemo biti njemu slični. Obrise tog puta ili načina ponudio nam je današnji evanđeoski ulomak o blaženstvima, odnosno Isus koji je u osam rečenica vrlo jednostavno objasnio što znači biti svet. Blaženstva su stoga poput kršćaninove iskaznice i ako se netko od nas pita: „Kako se postaje dobar kršćani?“, dodao bih i to kako se postaje svet, odgovor je jasan: moramo činiti, svaki na svoj način, ono što nam je Isus rekao u govoru o blaženstvima. U njima nalazimo lice Učitelja, čiji smo odraz pozvani biti u svakodnevnom životu. Biti u svijetu i vremenu Isusov odraz! Darovati se iz ljubavi kao i on! Evo puta svetosti koji se ostvaruje u sebedarju siromaha duhom čije je kraljevstvo nebesko, ožalošćenih koji su utješeni, krotkih koji baštine zemlju, gladnih i žednih pravednosti koji su nasićeni pravednosti, milosrdnih koji su zadobili milosrđe, čistih srcem koji Boga gledaju, mirotvoraca koji se zovu sinovima Božjim i progonjenih, zbog Isusa i pravednosti, čije je kraljevstvo nebesko i čija su imena upisana na nebesima i koji su upravo zato sretni, blaženi, odnosno sveti. Sebedarjem im se i mi možemo pridružiti, svatko od nas na svom životnom putu i u svom životnom pozivu, i tako već sada postati sretni, blaženi, biti njemu slični, biti sveti.
Neka nam je, u duhu sveopćeg poziva na svetost koji i nas uključuje, blagoslovljena svetkovina Svih svetih!
[1] * Propovijed je, uz male izmjene, izgovorena u župnoj crkvi sv. Petra, Boninovo u Dubrovniku, na Svetkovinu Svih svetih 2018.