U organizaciji Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije u četvrtak 14. ožujka održan je mjesečni susret u crkvi sv. Spasa u Dubrovniku „Da se ljubav dogodi.“ I ovog mjeseca bilo je svjedočanstvo ljubavi, ali na drugačiji način, jer svjedočili su bivši ovisnici Nikica i Mile koji su govorili o Božjoj ljubavi i ljubavi bližnjih koje su ih vratile iz ovisnosti u slobodu.
Nikica je kazao da je rođen u Međugorju u katoličkoj obitelji, no da je osim Crkve bilo i drugih „poziva“ koji su bili „jači“. Kazao je da je prilikom prvog konzumiranja heroina osjetio neizrecivu sreću, te nije osjećao potrebu da prestane s nečim što mu se činilo dobrim. No, uskoro je ta dotadašnja „sreća“ prestala i počela uzimati danak. Ono što ga je potaknulo na promjenu bila je ljubav obitelji i ostalih koji su ostali uz njega i ona kada ih je lagao i krao. Budući da njihova vjera u njega nije nikad posustajala, budući su mu dali nebrojene prilike, došao je do spoznaje da mora uzvratiti na njihovu ljubav. Nije otišao u komunu jer je to sam želio, nego iz ljubavi prema onima koji su ga ljubili. Međutim, kada je došao u zajednicu i iskreno se ispovjedio, shvatio je da mu se dogodilo veliko čudo, a to je Božja ljubav. Kroz molitvu je shvatio da Bog nikada ne ostavlja čovjeka. Primijetio je da mu je Bog i prije neprestano slao znakove i ljude da ga vrate na pravi put, ali on to tada nije shvaćao.
Mile je izrazio svoju radost da može pred okupljenim mladima posvjedočiti svoje obraćenje. Jedan je od voditelja u terapijskoj zajednici u Banićima. Već sa 16 godina bio je ovisnik o teškim drogama, a ta ovisnost trajala je sve do 25. godine. Kao mladić bio je blizak i Crkvi, primio je sve sakramente, ali tražio je nešto „više i bolje“. Pružila mu se prilika za drogu i u tom trenutku to mu se činilo nečim fenomenalnim. Nakon nekog vremena osjetio je da „nešto ne štima“, kazavši da u tome prepoznaje djelo Sotone koji mu je na početku naizgled mnogo toga dao, ali nakon toga je počeo sve to „naplaćivati“, oduzeo mu je sve do čega mu je bilo stalo u životu, a zakoračio je i u kriminal. No, posvjedočio je da ga je očuvala majčinska ljubav i molitva. Naime, kroz cijelo vrijeme ovisnosti majka je molila za svoga sina i hodočastila na mnoga mjesta, da bi na kraju to urodilo plodom. Bio je došao do trenutka: ili će počiniti suicid ili se nešto mora promijeniti. Majka ga je pozvala na seminar kod p. Zvjezdana Linića u Tabor, što je prihvatio, te je doživio obraćenje. Odlazak u terapijsku zajednicu nije bio lagan, no ljubav onih koji su ga okruživali pomogla mu je, te je već devet godina „čist“, a otvorio je i 5 terapijskih zajednica. Posvjedočio je i o čudesnom ozdravljenu od hepatitisa C kojeg je dobio tijekom svoje ovisnosti, a izliječio se u zajednici isključivo molitvom.
Nakon svjedočanstva uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio pročelnik Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije don Marin Lučić. U propovijedi je povezao svjedočanstva Nikice i Mile s misnim čitanjem o Mojsiju i izabranom narodu naglasivši da Izraelci, iako je Bog s njima, skreću s puta i rade zlatno tele kojem se klanjaju, no Mojsije zagovara svoj narod, što nam pokazuje snagu zagovorne molitve, o kojoj je svjedočio i Mile govoreći o majci koja je molila za svog sina kao što je Mojsije molio za svoj narod.
Potaknuo je mlade da ih ne zavede suvremena „zlatna telad“, te da žive svoje živote svjedočki i da budu „svjetlo svijeta“!
Šime Zupčić