SVJETILJKA
Zagledana u plamen uljanice, razmišljam večeras o ljudima kojima je krhkost plamena izazov ili možda jedina prilika da pokažu snagu i narav svoga „nadahnuća“.
Pitam se od kuda proizlazi potreba: zaustaviti proplamsaje koji na prostor i vrijeme u kojem živimo bacaju novo svjetlo, od kuda ta silna potreba: puhnuti, utrnuti…
Je li u pitanju strah, nemoć, nemir, bijeg, zavist…?
Tražim svjetlo odozgor, da razumijem, da ne zađem u „zonu sumraka“ osude i ogorčenosti u koju čovjek skrhan boli lako zakorači.
U svijest mi dolaze riječi: Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svako biće, dođe na svijet…
Je li to svjetlo zahvatilo i naš život ili u njemu još ima onih mračnih prostora iz kojih se pomalja potreba da ugasimo svaki plamen dobrote, iskrenosti, požrtvovnosti?
Jesu li se ljudi umorili pronoseći svjetlo ili je ponestalo ulja?… tisuću pitanja roje mi se glavom.
Naslućujem i odgovore u riječi Božjoj. „ Dajte nam od svoga ulja…“ rekoše lude djevice mudrima. Odgovor mudrih djevica: „ne možemo, ne bi doteklo i vama i nama“ do sada sam smatrala sebičnim, nisam ga razumjela.
Sada znam, dragocjene kapljice ulja moguće je dobiti samo u tijesku svagdanjeg življenja.
Kao što kvaliteta ulja ovisi o mnogim uvjetima (količini sunca vrsti tla, načinu obrade…) u kojima maslina raste, tako i plamen naše životne uljanice ovisi o mnogim čimbenicima. On je jedinstven. Svatko svijetli onako i onoliko koliko mu je dano, do nas je samo da stijenj svoje svjetiljke (ono što je vidljivo) ne odvojimo od ulja (životne stvarnosti u koju smo uronjeni)
Drugima možemo tek osvijetliti put, ali ne možemo svijetliti umjesto svih.
Ti, Gospodine moju svjetiljku užižeš…uvijek iznova …ugasiti je može svatko, stijenj pamti mnoga nevremena i suhoću…ali upaliti je možeš samo Ti.
Stijenj moje životne svjetiljke, prožet novim uljem i dotaknut tvojim Dahom opet gori.
Radost novih proplamsaja nadvladava strah od utrnuća.
Radost je to, ravna onoj Šimunovoj…(kad su njegove oči vidjele Spasenje), : oči moje duše vidjele su…SMISAO.
Slutim i mač koji će ranjavati one koji se od tebe ne budu htjeli odjeliti ni u Kalvarijskom hodu. To je cijena! – …da se razotkriju namisli mnogih srdaca. To je oružje što umjesto plamena svjetluca u rukama onih koji se boje Svjetla. Njegovo trenutno bljeskanje može tek zaslijepiti, ne osvijetliti.
Postojanost tvoje ljubavi za mene i svjetlo uskrsnoga jutra učvršćuje krhkost moga plamena
i potiču me na izgaranje…do kraja.
„Tvoja riječ, Gospodine, nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi!“
s. Finka Zrinušić